Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Iako su nuklearne elektrane bezazlene za okoliš ukoliko se sve radi po pravilima, velika prijetnja okolišu je mogućnost katastrofe prilikom nepravilnog korištenja. Do sad su se prilikom mirnodopskog iskorištavanja nuklearne energije desile tri velike havarije: Otok Tri Milje 1979 (Pennsylvania, SAD), Černobil 1986 (bivši SSSR, teritorija današnje Ukrajine) i Fukushima 2011 (Japan). Černobilska nuklearna katastrofa najgora je nuklearna katastrofa u ljudskoj povijesti koja je pozitivno osvijestila svjetsku javnost oko potencijala opasnosti koju u sebi nosi nuklearna energija. Ova nuklearna katastrofa pokazala je kako skupe mogu biti greške prilikom rada sa nuklearnim reaktorima i nagnala Vlade država koje koriste nuklearne elektrane da traže nove i sigurnije vrste nuklearnih reaktora, te postaviti na najviši mogući nivo sigurnosne mjere oko postupanja u nuklearnim elektranama.

Pravi problem kod nuklearnih elektrana je ostatak iskorištenog goriva koji je visoko-radioaktivni otpad i mora se skladištiti u specijalnim bazenima (voda koja hladi nuklearno gorivo i ponaša se kao štit od radijacije) ili u suhim kontejnerima. Starije i manje radioaktivno gorivo skladišti se u suhim skladištima. Tamo se zatvara u specijalne betonske armirane kontejnere.

Kao i svi procesi proizvodnje energije iz neobnovljivih izvora i nuklearne elektrane proizvode otpad. Kod njih je to radioaktivni otpad i vruća voda. Budući da nuklearne elektrane ne proizvode ugljični dioksid, njihovom upotrebom se ne povećava efekt staklenika. Dobro konstruirane nuklearne elektrane pokazale su se kao pouzdane, sigurne, ekonomski prihvatljive i ekološki dobroćudne. Do sad se u svijetu nakupilo više od 9000 reaktor-godina rada, pa se skupilo i potrebno iskustvo u iskorištavanju nuklearne energije.

Nuklearne elektrane kao gorivo koriste izotop urana U -235 koji je vrlo pogodan za fisiju. U prirodi se može naći uran sa više od 99% U-238 i svega oko 0.7% U-235. Dok U-238 apsorbira brze neutrone, U -235 se u sudarima sa sporim neutronima raspada na vrlo radioaktivne, fisijske produkte, a pri tom se oslobađa još brzih neutrona. Usporavanjem tih brzih neutrona u sudarima s molekulama teške vode, koja se pri tome zagrijava, ostvaruje se lančana reakcija. Oslobođena toplina je toliko željena energija.

1 Katastrofe, ekološki rizici i hazardi 4
2 Nuklearne katastrofe 11
2.1 Definicija i podjela nuklearnih akcidenata 11
2.2 Utjecaj radioaktivnih materija na organizam živih bića 16
2.3 Povjest nuklearnih katastrofa 18
2.4 Fukushima 21
3 Budućnost NE i zaštita od nuklearnih udesa 25
3.1 Mjere zaštite 29
ZAKLJUČAK 33
LITERATURA 35