20-05-2010, 08:35 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz likovne kulture.
Od početka sedamnaestog veka u Evropi afirmišu velike nacionalne monarhije. Začetnice modernih država sposobne da osvoje svet, Italija je bila rascepkana i politički slaba, ali je Rim i dalje bio centar umetnosti. Crkva je prisiljena da se suprostavi udarima reformatora, bila je prinuđena da se menja, a promene u umetnosti dovele su do rađanja novog stila baroka, termin sa značenjem:bizaran, čudan.
Bežeći od zatvorenih oblika i klasicizma prethodne epohe, arhitekte i vajari su tražili nove dimenzije izraza i stvarali raskošna dela, prepuna scenskih inovacija i pokreta. U potragama za novim efektima u tretmanu boje i prostora, slikari su i dalje interpretirali religiozne sadržaje, ali novine su unosili i u pejzaž, portret, kao i u interpretaciju prirode. Italijanska slikarska škola kasnije je u stranim umetnicima dobila svoje velike interpretatore i velike inovatore.
U osamnaestom veku barok se proširio preko Alpa gde doseže svoj neverovatni domet u vidu rokokoa. Zahvaljujući raskošnoj umetnosti evropskih dvorova i papskog Rima tako je rođena građanska umetnost, više okrenuta realnosti svakodnevnog života, koja je u Veneciji i Flandriji dobila prve centre svog razvoja.
Barok je kulturno umetnički pravac, koji je vladao u Evropi između 1600. i 1750. godine, nastao je u Italiji odakle se raširio po celoj Evropi i njenim kolonijama.
BAROK
Uzroci ovog stila su, ipak, daleko složeninjih ćemo pre naci u društvenim i političkim promenama tog vremena nego u naporima za obnovu i uvećanje papske vlasti. Otkricem novih pomorskih puteva prema istoku, a naročito otkrice Amerike, ekonomski centri Evrope pomeraju se s obala Sredozemnog mora na obale Atlantskog okeana. Moćni trgovački gradovi Italije, Venecije, ustupaju pred novim trgovackim i pomorskim silama, kao sto su Španija, Holandija, Francuska i Engelska. Opadanje sredozemnih gradova izazvalo je znatne promene u političkoj i društvenoj strukturi Zapadne Evrope. Papska moć je pokolebana, iz čega sledi pojava reformacije u Nemackoj i Engelskoj ; sistem slobodnih gradova, pod vlašću kneževa ili proizvođackih korporacija, raspada se, usled čega dolazi do jačanja vladarske moći; sitna zanatska proizvodnja, na cehovskoj osnovi, ustupa mesto manufakturi pod kontrolom i zastitom drzave. Ukoliko Italija vise opada, utoliko vise raste bogatstvo i moć država na obalama Atlantika. One vladaju novim pomorskim putevima za Istok, u isto vreme brutalni iskorišćavaju i koloniziraju zemlje na amerikom kopnu i na ostrvima Tihog okeana. Dovoz sirovina i prerada u domacim radionicama izazivaju nagli porast manufakturne proizvodnje, te se vladajuća klasa smatra prinuđenom da obezbedi prvenstvo domaćoj robi i da osigura trgovačke puteve. Španija i Francuska postaju apsolutne monarhije, s političkom i ekonomskom moći u rukama vladara; Engleska i Holandija postaju građanske države, s kapitalom i sredstvima proizvodnje u rukama trgovaca, njihovih banaka i kompanija. S ekonomskim centrima pomeraju se i umetnicki centri. Slikarstvo i arhitektura baroka nastaju u Italiji, ali je kulturni prestiž ove zemlje duboko uzdrman, te ce nove sile preuzeti vođstvo u likovnom stvaranju.
Karakteristike stila
Umetnost baroka je u mnogo čemu prava suprotnost umetnosti renesanse. Dok renesansa teži miru i jasnoći, barok je sklon pokretu i strastima. Kompozicija renesanse je simetrična i uravnotežena, s pažljivim rasporedom figura; kompozicija baroka je plahovita, puna nemira i uzbuđenja, s razbijenim rasporedom figura i s težnjom da izazove što više utisaka i jakih osećanja. Međutim, najveća tekovina baroka, sa kojom je stvorena nova epoha u likovnoj umetnosti, jeste slikanje svetlo-tamnog. Renesansa je, kao umetnost u osnovi idealisticka, upotrebljavala idealno osvetljenje, harmonivne boje i jednostavne crte. Barok je u osnovi umetnost jednog poslovnog, trezvenog društva. Takvo društvo posmatra život vrlo realistički, pa će i u svojoj umetnosti biti realistički raspoloženo.upotrebom svetlo tamne tehnike, slikari baroka težili su da svoje predmete
Od početka sedamnaestog veka u Evropi afirmišu velike nacionalne monarhije. Začetnice modernih država sposobne da osvoje svet, Italija je bila rascepkana i politički slaba, ali je Rim i dalje bio centar umetnosti. Crkva je prisiljena da se suprostavi udarima reformatora, bila je prinuđena da se menja, a promene u umetnosti dovele su do rađanja novog stila baroka, termin sa značenjem:bizaran, čudan.
Bežeći od zatvorenih oblika i klasicizma prethodne epohe, arhitekte i vajari su tražili nove dimenzije izraza i stvarali raskošna dela, prepuna scenskih inovacija i pokreta. U potragama za novim efektima u tretmanu boje i prostora, slikari su i dalje interpretirali religiozne sadržaje, ali novine su unosili i u pejzaž, portret, kao i u interpretaciju prirode. Italijanska slikarska škola kasnije je u stranim umetnicima dobila svoje velike interpretatore i velike inovatore.
U osamnaestom veku barok se proširio preko Alpa gde doseže svoj neverovatni domet u vidu rokokoa. Zahvaljujući raskošnoj umetnosti evropskih dvorova i papskog Rima tako je rođena građanska umetnost, više okrenuta realnosti svakodnevnog života, koja je u Veneciji i Flandriji dobila prve centre svog razvoja.
Barok je kulturno umetnički pravac, koji je vladao u Evropi između 1600. i 1750. godine, nastao je u Italiji odakle se raširio po celoj Evropi i njenim kolonijama.
BAROK
Uzroci ovog stila su, ipak, daleko složeninjih ćemo pre naci u društvenim i političkim promenama tog vremena nego u naporima za obnovu i uvećanje papske vlasti. Otkricem novih pomorskih puteva prema istoku, a naročito otkrice Amerike, ekonomski centri Evrope pomeraju se s obala Sredozemnog mora na obale Atlantskog okeana. Moćni trgovački gradovi Italije, Venecije, ustupaju pred novim trgovackim i pomorskim silama, kao sto su Španija, Holandija, Francuska i Engelska. Opadanje sredozemnih gradova izazvalo je znatne promene u političkoj i društvenoj strukturi Zapadne Evrope. Papska moć je pokolebana, iz čega sledi pojava reformacije u Nemackoj i Engelskoj ; sistem slobodnih gradova, pod vlašću kneževa ili proizvođackih korporacija, raspada se, usled čega dolazi do jačanja vladarske moći; sitna zanatska proizvodnja, na cehovskoj osnovi, ustupa mesto manufakturi pod kontrolom i zastitom drzave. Ukoliko Italija vise opada, utoliko vise raste bogatstvo i moć država na obalama Atlantika. One vladaju novim pomorskim putevima za Istok, u isto vreme brutalni iskorišćavaju i koloniziraju zemlje na amerikom kopnu i na ostrvima Tihog okeana. Dovoz sirovina i prerada u domacim radionicama izazivaju nagli porast manufakturne proizvodnje, te se vladajuća klasa smatra prinuđenom da obezbedi prvenstvo domaćoj robi i da osigura trgovačke puteve. Španija i Francuska postaju apsolutne monarhije, s političkom i ekonomskom moći u rukama vladara; Engleska i Holandija postaju građanske države, s kapitalom i sredstvima proizvodnje u rukama trgovaca, njihovih banaka i kompanija. S ekonomskim centrima pomeraju se i umetnicki centri. Slikarstvo i arhitektura baroka nastaju u Italiji, ali je kulturni prestiž ove zemlje duboko uzdrman, te ce nove sile preuzeti vođstvo u likovnom stvaranju.
Karakteristike stila
Umetnost baroka je u mnogo čemu prava suprotnost umetnosti renesanse. Dok renesansa teži miru i jasnoći, barok je sklon pokretu i strastima. Kompozicija renesanse je simetrična i uravnotežena, s pažljivim rasporedom figura; kompozicija baroka je plahovita, puna nemira i uzbuđenja, s razbijenim rasporedom figura i s težnjom da izazove što više utisaka i jakih osećanja. Međutim, najveća tekovina baroka, sa kojom je stvorena nova epoha u likovnoj umetnosti, jeste slikanje svetlo-tamnog. Renesansa je, kao umetnost u osnovi idealisticka, upotrebljavala idealno osvetljenje, harmonivne boje i jednostavne crte. Barok je u osnovi umetnost jednog poslovnog, trezvenog društva. Takvo društvo posmatra život vrlo realistički, pa će i u svojoj umetnosti biti realistički raspoloženo.upotrebom svetlo tamne tehnike, slikari baroka težili su da svoje predmete