20-05-2010, 03:03 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medicine.
Kada nekom od internet pretraživača zadate da traži „GMO“ (skraćenica za genetski modifikovane organizme), od prvih 100 ponuđenih sajtova 70 je iz Hrvatske, 20-ak iz Bosne i Hercegovine, a samo 10-ak iz Srbije. Ovaj rezultat najbolje pokazuje koliko se u Srbiji malo pisalo o ovom vrlo ozbiljnom savremenom izazovu za čovečanstvo. Ovde se ne radi samo o zdravlju ljudi, već i o budućnosti poljoprivrede jedne zemlje, o njenoj ekonomskoj perspektivi i, kako je to u poslednje vreme popularno da se kaže, o budućnosti njene „evropske integracije“.
Genetski modifikovani organizmi (GMO) su oni kod kojih je izmenjen deo genetskog materijala, takozvanih genoma, odnosno dezoksiribonukleinske kiseline, koja je prenosilac naslednih osobina. Moguće je presađivanje, zamena čitavih delova genoma, čak i među evoluciono veoma udaljenim organizmima. Najpre se počelo sa nižim organizmima, bakterijama i virusima, posle se prešlo na niže, pa na više biljke, i na kraju na životinje i čoveka. Tako se određeni geni s bakterija mogu prenositi na mnogo složenije biljke, životinje i čoveka.
Genetski modifikovana hrana je rezultat biotehnologije (nauka koja proučava sisteme manipulacije DNK), s namerom menjanja određenih karakteristika hranljivih namirnica, a sa ciljem postizanja „boljeg kvaliteta i kvantiteta“. Genetski modifikovanu hranu čine namirnice kod kojih su laboratorijski izmenjene genetske karakteristike; jedan ili više gena uzetih od drugih namirnica ili organizama sa određenim svojstvima biva ubačen u nasledni genetski materijal namirnice koja se želi modifikovati, a sve sa ciljem njenog „poboljšanja“. Treba napomenuti da ovako modifikovani materijal ne samo da odražava nova svojstva, nego ga i prenosi na buduće potomstvo.
Problem genetskog modifikovanja je što se on može dogoditi i između živih jedinki koje ne pripadaju istoj vrsti, proces koji praktično nije moguć u prirodi.
GENETSKI MODIFIKOVANA HRANA
Skoro se već čitavu deceniju, proizvodi genetski modifikovana hrana. GM hrana preuzima primat sa 75%, preradjene hrane koja ima neke komponente GM u Americi uključujući hranu kao što je: ulja za kuvanje, konzervirane cerealije, mlečni proizvodi i svi proizvodi koji u svom sastavu imaju soju ili kukuruz. 80% soje i kukuruza koji se gaje u Americi su genetski modifikovani varijeteti.
Genetski modifikovani organizmi se mogu definisati kao organizmi u kojima je genetski materijal (DNK) izmenjen na veštacki način. Tehnologija kojom se to postiže se često naziva "moderna biotehnologija", "genetska tehnologija", "rekonbinujuca DNK tehnologija" ili "genetski inženjering". Ovom tehnologijom je takođe moguće selektovani gen iz jednog organizma uneti u drugi, takode medu vrstama koje nisu srodne.
Proizvodnja i prodaja genetski modifikovane hrane se razvila zbog prednosti koje ima i za proizvodace i za kupce. Proizvodi su jeftiniji, trajniji i veće nutricionalne vrednosti. Što se proizvodaca tiče GM usevi su otporni prema biljnim bolestima koje izazivaju insekti ili virusi i imaju veću toleranciju prema biljnim pesticidima. Cilj je bio da se eliminiše korišćenje pesticida i postigne produktivnija i jeftinija proizvodnja. Otpornost ovih biljaka na insekta je postignuta tako što im je usaden gen za proizvodnju toksina iz bakterije Bacillus thuringiensis. Ovaj toksin se inace koristi kao insekticid u poljoprivredi i nije štetan za ljude. Otpornost na viruse je postignuta korišcenjem nekih gena iz virusa koji inace izazivaju biljne bolesti i otpornost na herbicide je postignuta korišcenjem gena iz bakterija otpornih na herbicide.
Negativni efekti genetski modifikovane hrane na ljudsko zdravlje
Dok neki eksperti smatraju da bi genetski modifikovana hrana mogla jednog dana da služi u prevenciji nekih bolesti kao što je kancer ili osteoporoza, kriticari tvrde da GM hrana može da prouzrokuje ozbiljne probleme sa zdravljem.
Do sada je utvrdeno da GM hrana može da ima:
(a) direktno negativan efekat na ljudsko zdravlje - može da izazove toksicnu reakciju,
(b) tendenciju da izazove alergijsku reakciju,
© sadrže komponente sa toksicnim svojstvima,
(d) negativne efekte vezane za nestabilnost gena unetog u biljku,
(e) lošiju hranjivu vrednost vezanu za genetsku modifikaciju.
Kada nekom od internet pretraživača zadate da traži „GMO“ (skraćenica za genetski modifikovane organizme), od prvih 100 ponuđenih sajtova 70 je iz Hrvatske, 20-ak iz Bosne i Hercegovine, a samo 10-ak iz Srbije. Ovaj rezultat najbolje pokazuje koliko se u Srbiji malo pisalo o ovom vrlo ozbiljnom savremenom izazovu za čovečanstvo. Ovde se ne radi samo o zdravlju ljudi, već i o budućnosti poljoprivrede jedne zemlje, o njenoj ekonomskoj perspektivi i, kako je to u poslednje vreme popularno da se kaže, o budućnosti njene „evropske integracije“.
Genetski modifikovani organizmi (GMO) su oni kod kojih je izmenjen deo genetskog materijala, takozvanih genoma, odnosno dezoksiribonukleinske kiseline, koja je prenosilac naslednih osobina. Moguće je presađivanje, zamena čitavih delova genoma, čak i među evoluciono veoma udaljenim organizmima. Najpre se počelo sa nižim organizmima, bakterijama i virusima, posle se prešlo na niže, pa na više biljke, i na kraju na životinje i čoveka. Tako se određeni geni s bakterija mogu prenositi na mnogo složenije biljke, životinje i čoveka.
Genetski modifikovana hrana je rezultat biotehnologije (nauka koja proučava sisteme manipulacije DNK), s namerom menjanja određenih karakteristika hranljivih namirnica, a sa ciljem postizanja „boljeg kvaliteta i kvantiteta“. Genetski modifikovanu hranu čine namirnice kod kojih su laboratorijski izmenjene genetske karakteristike; jedan ili više gena uzetih od drugih namirnica ili organizama sa određenim svojstvima biva ubačen u nasledni genetski materijal namirnice koja se želi modifikovati, a sve sa ciljem njenog „poboljšanja“. Treba napomenuti da ovako modifikovani materijal ne samo da odražava nova svojstva, nego ga i prenosi na buduće potomstvo.
Problem genetskog modifikovanja je što se on može dogoditi i između živih jedinki koje ne pripadaju istoj vrsti, proces koji praktično nije moguć u prirodi.
GENETSKI MODIFIKOVANA HRANA
Skoro se već čitavu deceniju, proizvodi genetski modifikovana hrana. GM hrana preuzima primat sa 75%, preradjene hrane koja ima neke komponente GM u Americi uključujući hranu kao što je: ulja za kuvanje, konzervirane cerealije, mlečni proizvodi i svi proizvodi koji u svom sastavu imaju soju ili kukuruz. 80% soje i kukuruza koji se gaje u Americi su genetski modifikovani varijeteti.
Genetski modifikovani organizmi se mogu definisati kao organizmi u kojima je genetski materijal (DNK) izmenjen na veštacki način. Tehnologija kojom se to postiže se često naziva "moderna biotehnologija", "genetska tehnologija", "rekonbinujuca DNK tehnologija" ili "genetski inženjering". Ovom tehnologijom je takođe moguće selektovani gen iz jednog organizma uneti u drugi, takode medu vrstama koje nisu srodne.
Proizvodnja i prodaja genetski modifikovane hrane se razvila zbog prednosti koje ima i za proizvodace i za kupce. Proizvodi su jeftiniji, trajniji i veće nutricionalne vrednosti. Što se proizvodaca tiče GM usevi su otporni prema biljnim bolestima koje izazivaju insekti ili virusi i imaju veću toleranciju prema biljnim pesticidima. Cilj je bio da se eliminiše korišćenje pesticida i postigne produktivnija i jeftinija proizvodnja. Otpornost ovih biljaka na insekta je postignuta tako što im je usaden gen za proizvodnju toksina iz bakterije Bacillus thuringiensis. Ovaj toksin se inace koristi kao insekticid u poljoprivredi i nije štetan za ljude. Otpornost na viruse je postignuta korišcenjem nekih gena iz virusa koji inace izazivaju biljne bolesti i otpornost na herbicide je postignuta korišcenjem gena iz bakterija otpornih na herbicide.
Negativni efekti genetski modifikovane hrane na ljudsko zdravlje
Dok neki eksperti smatraju da bi genetski modifikovana hrana mogla jednog dana da služi u prevenciji nekih bolesti kao što je kancer ili osteoporoza, kriticari tvrde da GM hrana može da prouzrokuje ozbiljne probleme sa zdravljem.
Do sada je utvrdeno da GM hrana može da ima:
(a) direktno negativan efekat na ljudsko zdravlje - može da izazove toksicnu reakciju,
(b) tendenciju da izazove alergijsku reakciju,
© sadrže komponente sa toksicnim svojstvima,
(d) negativne efekte vezane za nestabilnost gena unetog u biljku,
(e) lošiju hranjivu vrednost vezanu za genetsku modifikaciju.