18-05-2010, 10:09 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz istorije.
Kralj Milutin je još za života izazivao veliku pažnju savremenika, kako po svojim osvajanjima i brakovima, tako i po nenadmašnoj ktitorskoj delatnosti u toku skoro četrdeset godina vladavine. Kao mlađi sin kralja Uroša I možda i nije slutio da će postati vladar. Po raznim izvorima, rođen je između 1253. i 1259. godine. Majka mu je bila Jelena, kraljica koja je dobila nadimak Anžujska, po svom poreklu iz roda francuskih Anžujaca. Stariji brat Dragutin bio je, posle rata kralja Uroša sa Mađarima 1268. određen za mladog kralja, samim tim i za očevog naslednika na prestolu. Dragutin nije čekao da nasledi presto, već je 1276. godine proterao oca Uroša I, koji je umro naredne godine.
Kralj Dragutin
Na početku 1282. godine kralj Dragutin je, prilikom obilaska grada Jeleča kod Novog Pazara, pao sa konja i slomio nogu i to shvatio kao božji znak da treba da siđe sa prestola, jer mu se Bog sveti što je svrgao oca nekoliko godina ranije, 1276. godine. Tu odluku je saopštio na državnom saboru u Deževi (nemanjićki dvor između Raške i Novog Pazara), gde je za naslednika određen njegov mlađi brat Stefan Uroš II Milutin kome je tada predao sve simbole kraljevske vlasti. Između njih je sklopljen «Deževski ugovor», kojim se regulisao njihov međusobni odnos. Posle Milutinove smrti, na vlast bi se vratili Dragutinovi potomci.
Posle povlačenja sa prestola, Dragutin je, na osnovu «Deževskog ugovora» (1282), zadržao oblast koja je obuhvatala Uskoplje, župu Dabar, kraj oko Priboja na Limu, župu Moravice, područje oko Arilja, Rudnik, Lepenicu i Braničevo. Dve godine kasnije (1284), od ugarskog kralja Ladislava IV Kumanca dobio je Mačvu, Beograd i župe Usoru i Soli u severoistočnoj Bosni.
Kralj Milutin je naročito sablažnjavao svoje savremenike postupcima prema ženama. U tom pogledu za njega nije bilo nikakvih prepreka ni obzira. Nisu saglasni podaci o tome da li se ženio četiri ili pet puta. U jednom rodoslovu Nemanjića pominje se da je prvo bio oženjen Jelenom, Srpkinjom vlasteoskog roda. Izgleda da je ona rodila Anu (pominje se i kao: Neda, Dominika), posle 1275. godine. Sledeća je bila nepoznata ćerka gospodara Tesalije Jovana I Anđela, koja mu je rodila sina Konstantina. Posebno je bio čudan brak sa Jelisavetom, sestrom svoje snahe Kataline, Dragutinove žene, ćerkom ugarskog kralja Stefana V koju je zaveo prilikom posete zetu i sestru, iako je bila kaluđerica u jednom manastiru kod Budima. Od nje je dobio kćer, kojoj je dao čudno ime Carica (možda Zorica). I ovaj brak nije dugo trajao. Već 1284. godine venčao se sa Anom, ćerkom bugarskog cara Đorđa I Terterija. Nije poznato kako je došlo do ovog braka, u kojem je rođen Stefan (kasniji kralj Stefan Dečanski). Peta žena bila je Simonida, ćerka vizantijskog cara Andronika II.
Kralj Milutin je još za života izazivao veliku pažnju savremenika, kako po svojim osvajanjima i brakovima, tako i po nenadmašnoj ktitorskoj delatnosti u toku skoro četrdeset godina vladavine. Kao mlađi sin kralja Uroša I možda i nije slutio da će postati vladar. Po raznim izvorima, rođen je između 1253. i 1259. godine. Majka mu je bila Jelena, kraljica koja je dobila nadimak Anžujska, po svom poreklu iz roda francuskih Anžujaca. Stariji brat Dragutin bio je, posle rata kralja Uroša sa Mađarima 1268. određen za mladog kralja, samim tim i za očevog naslednika na prestolu. Dragutin nije čekao da nasledi presto, već je 1276. godine proterao oca Uroša I, koji je umro naredne godine.
Kralj Dragutin
Na početku 1282. godine kralj Dragutin je, prilikom obilaska grada Jeleča kod Novog Pazara, pao sa konja i slomio nogu i to shvatio kao božji znak da treba da siđe sa prestola, jer mu se Bog sveti što je svrgao oca nekoliko godina ranije, 1276. godine. Tu odluku je saopštio na državnom saboru u Deževi (nemanjićki dvor između Raške i Novog Pazara), gde je za naslednika određen njegov mlađi brat Stefan Uroš II Milutin kome je tada predao sve simbole kraljevske vlasti. Između njih je sklopljen «Deževski ugovor», kojim se regulisao njihov međusobni odnos. Posle Milutinove smrti, na vlast bi se vratili Dragutinovi potomci.
Posle povlačenja sa prestola, Dragutin je, na osnovu «Deževskog ugovora» (1282), zadržao oblast koja je obuhvatala Uskoplje, župu Dabar, kraj oko Priboja na Limu, župu Moravice, područje oko Arilja, Rudnik, Lepenicu i Braničevo. Dve godine kasnije (1284), od ugarskog kralja Ladislava IV Kumanca dobio je Mačvu, Beograd i župe Usoru i Soli u severoistočnoj Bosni.
Kralj Milutin je naročito sablažnjavao svoje savremenike postupcima prema ženama. U tom pogledu za njega nije bilo nikakvih prepreka ni obzira. Nisu saglasni podaci o tome da li se ženio četiri ili pet puta. U jednom rodoslovu Nemanjića pominje se da je prvo bio oženjen Jelenom, Srpkinjom vlasteoskog roda. Izgleda da je ona rodila Anu (pominje se i kao: Neda, Dominika), posle 1275. godine. Sledeća je bila nepoznata ćerka gospodara Tesalije Jovana I Anđela, koja mu je rodila sina Konstantina. Posebno je bio čudan brak sa Jelisavetom, sestrom svoje snahe Kataline, Dragutinove žene, ćerkom ugarskog kralja Stefana V koju je zaveo prilikom posete zetu i sestru, iako je bila kaluđerica u jednom manastiru kod Budima. Od nje je dobio kćer, kojoj je dao čudno ime Carica (možda Zorica). I ovaj brak nije dugo trajao. Već 1284. godine venčao se sa Anom, ćerkom bugarskog cara Đorđa I Terterija. Nije poznato kako je došlo do ovog braka, u kojem je rođen Stefan (kasniji kralj Stefan Dečanski). Peta žena bila je Simonida, ćerka vizantijskog cara Andronika II.