18-05-2010, 09:19 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz biologije , ekologije, fizike, geografije, Istorije i hemije.
Vakcinacija je postupak kojim se određeni antigeni materijal unosi u organizam. Unošenje se vrši putem vakcine. Cilj vakcinacije je stvaranje imuniteta na određenu bolest. Vakcinacije se smatraju najjefikasnijim i najjeftinijim metodom spriječavanja pojave i širenja infektivnih bolesti. Vakcina može sadržavati žive ali oslabljene patogene bakterija ili virusa, mrtve ili deaktivirane patogene ili samo izdvojene specifične proteine datih patogena. Boginje su bile prva bolest koji su ljudi pokušali spriječiti vakcinacijom. Tvrdi se da je vakcinisanje protiv boginja vršeno u Kini ili Indiji već u II veku prije nove ere.
A 1718. godine, ledi Mary Wortley Montague je izvestila da Turci primjenjuju neku vrstu cepljenja tečnošću dobijenom od lakših slučajeva boginja i da je i ona vakcinisala svoju decu na taj način.
Pre 1796. godine kada je britanski lekar Edward Jenner testirao mogućnost upotrebe vakcine protiv kravljih boginja za imunizaciju ljudi protiv boginja, bar šest drugih istraživača je to uradilo pre njega: nepoznata osoba u Engleskoj (oko 1771.), g. Sevel, Nemačka (oko 1772,), g. Jensen, Nemačka (oko 1770.), Bendžamin Jesty, Engleska, (1774.), g. Rendall, Engleska (oko 1782.) i Peter Plett, Nemačka, u 1791. Samu reč "vakcinacija" prvi put je upotrebio Edward Jenner 1796. godine. Louis Pasteur je unapredio ovaj koncept svojim pionirskim radom na polju mikrobiologije...
Vakcinacija – deo obavezne zdravstvene zaštite
Vakcinacija predstavlja namerno ubacivanje uzročnika (mikroba) ili njihovih delova u organizam sa ciljem da se izazove reakcija imunog sistema i razvoj otpornosti na te uzročnike, odnosno bolesti. Otkrićem vakcine protiv besnila (i protiv još nekih zaraznih bolesti), Luj Paster je označio početak nove epohe u medicini tako da je borba protiv mnogih zaraznih bolesti, koje su do tada desetkovale stanovništvo, mogla da počne.
Vakcine sadrže mrtve ili oslabljene forme ili derivate patogene klice. Vakcine teraju imuni sistem da "misli" da je napadnut od određene vrste patogena, aktivira se da bi ga uništio i sprečio da vas ponovo inficira.
Aktivna vakcinacija: Kod aktivne vakcinacije, makroorganizam se inficira određenim mikroorganizmom kome je ljudskom intervencijom oduzeta sposobnost razmnožavanja. Naravno, imuni sistem to ne zna (srećom) te pokreće sve mere radi identifikovanja, označavanja i neutralisanja ovog 'jalovog' uljeza. Moguće je da pacijent oseti manje simptome imunološke reakcije (glavobolja, povišena temperatura, neprijatnost) ali pošto se klica neće razmnožavati neće biti ni drugih simptoma. Ukratko, aktivna vakcinacija je simulacija infekcije i ima ulogu prevencije.
Pasivna vakcinacija: Kod ove vrste vakcinacije određena antitela se unose u organizam u terapeutske svrhe (ne preventivne kao kod aktivne vakcinacije). Ova antitela če označiti ciljanog uljeza i tako omogućiti njegovu neutralizaciju. Protiv nekih mikroorganizama može se istovremeno primeniti aktivna vakcinacija (prevencija) i pasivna vakcinacija ako se sumnja da je infekcija nastupila (npr. Tetanus). Majčino mleko sadrži antitela stvorena u telu majke prirodnim, imunim putem i putem vakcinacije. Dojenje predstavlja odličnu zaštitu od mnogih infekcija. Majčino mleko, dakle, sadrži širok spektar pasivnih vakcina. Medutim, pasivne vakcinacije antitelima garantuju imunitet tek tokom nekoliko nedelja. Pošto se ne formiraju ćelije sa 'sećanjem' imunitet nestaje sa razgradnjom antitela....
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Vakcinacija – deo obavezne zdravstvene zaštite 4
1.1.1 Kalendar vakcinisanja 5
1.2 Vakcinacija -da ili ne? 6
1.3 MMR vakcina i autizam 7
1.4 Vakcinacija trudnica 8
1.4.1 Upotreba živih vakcina u trudnoći 9
1.4.2 Upotreba inaktivisanih vakcina u trudnoći 9
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 11
Vakcinacija je postupak kojim se određeni antigeni materijal unosi u organizam. Unošenje se vrši putem vakcine. Cilj vakcinacije je stvaranje imuniteta na određenu bolest. Vakcinacije se smatraju najjefikasnijim i najjeftinijim metodom spriječavanja pojave i širenja infektivnih bolesti. Vakcina može sadržavati žive ali oslabljene patogene bakterija ili virusa, mrtve ili deaktivirane patogene ili samo izdvojene specifične proteine datih patogena. Boginje su bile prva bolest koji su ljudi pokušali spriječiti vakcinacijom. Tvrdi se da je vakcinisanje protiv boginja vršeno u Kini ili Indiji već u II veku prije nove ere.
A 1718. godine, ledi Mary Wortley Montague je izvestila da Turci primjenjuju neku vrstu cepljenja tečnošću dobijenom od lakših slučajeva boginja i da je i ona vakcinisala svoju decu na taj način.
Pre 1796. godine kada je britanski lekar Edward Jenner testirao mogućnost upotrebe vakcine protiv kravljih boginja za imunizaciju ljudi protiv boginja, bar šest drugih istraživača je to uradilo pre njega: nepoznata osoba u Engleskoj (oko 1771.), g. Sevel, Nemačka (oko 1772,), g. Jensen, Nemačka (oko 1770.), Bendžamin Jesty, Engleska, (1774.), g. Rendall, Engleska (oko 1782.) i Peter Plett, Nemačka, u 1791. Samu reč "vakcinacija" prvi put je upotrebio Edward Jenner 1796. godine. Louis Pasteur je unapredio ovaj koncept svojim pionirskim radom na polju mikrobiologije...
Vakcinacija – deo obavezne zdravstvene zaštite
Vakcinacija predstavlja namerno ubacivanje uzročnika (mikroba) ili njihovih delova u organizam sa ciljem da se izazove reakcija imunog sistema i razvoj otpornosti na te uzročnike, odnosno bolesti. Otkrićem vakcine protiv besnila (i protiv još nekih zaraznih bolesti), Luj Paster je označio početak nove epohe u medicini tako da je borba protiv mnogih zaraznih bolesti, koje su do tada desetkovale stanovništvo, mogla da počne.
Vakcine sadrže mrtve ili oslabljene forme ili derivate patogene klice. Vakcine teraju imuni sistem da "misli" da je napadnut od određene vrste patogena, aktivira se da bi ga uništio i sprečio da vas ponovo inficira.
Aktivna vakcinacija: Kod aktivne vakcinacije, makroorganizam se inficira određenim mikroorganizmom kome je ljudskom intervencijom oduzeta sposobnost razmnožavanja. Naravno, imuni sistem to ne zna (srećom) te pokreće sve mere radi identifikovanja, označavanja i neutralisanja ovog 'jalovog' uljeza. Moguće je da pacijent oseti manje simptome imunološke reakcije (glavobolja, povišena temperatura, neprijatnost) ali pošto se klica neće razmnožavati neće biti ni drugih simptoma. Ukratko, aktivna vakcinacija je simulacija infekcije i ima ulogu prevencije.
Pasivna vakcinacija: Kod ove vrste vakcinacije određena antitela se unose u organizam u terapeutske svrhe (ne preventivne kao kod aktivne vakcinacije). Ova antitela če označiti ciljanog uljeza i tako omogućiti njegovu neutralizaciju. Protiv nekih mikroorganizama može se istovremeno primeniti aktivna vakcinacija (prevencija) i pasivna vakcinacija ako se sumnja da je infekcija nastupila (npr. Tetanus). Majčino mleko sadrži antitela stvorena u telu majke prirodnim, imunim putem i putem vakcinacije. Dojenje predstavlja odličnu zaštitu od mnogih infekcija. Majčino mleko, dakle, sadrži širok spektar pasivnih vakcina. Medutim, pasivne vakcinacije antitelima garantuju imunitet tek tokom nekoliko nedelja. Pošto se ne formiraju ćelije sa 'sećanjem' imunitet nestaje sa razgradnjom antitela....
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Vakcinacija – deo obavezne zdravstvene zaštite 4
1.1.1 Kalendar vakcinisanja 5
1.2 Vakcinacija -da ili ne? 6
1.3 MMR vakcina i autizam 7
1.4 Vakcinacija trudnica 8
1.4.1 Upotreba živih vakcina u trudnoći 9
1.4.2 Upotreba inaktivisanih vakcina u trudnoći 9
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 11