16-05-2010, 07:10 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz biologije , ekologije ,istorije i hemije.
Crkva bosanska je bila crkvena zajednica bosanskih hrišćana u srednjem veku. Iako su je katolička i pravoslavna crkva smatrale jeretičkom, njeni pripadnici su sebe smatrali pravim hrišćanima. I dan danas se u nauci vode rasprave o karakteru crkve bosanske i njenoj povezanosti sa bogumilskim pokretom.
Bosanska crkva je pružala utočište verskim prognanicima sa raznih strana: bogumilima iz Raške, patarenima iz Dalmacije i katarima sa zapada, zbog čega je pokretano više krstaških pohoda na Bosnu.
Crkva bosanska prestala je da postoji nakon sloma srednjovekovne bosanske države i osmanlijskog osvajanja Bosne 1463. godine.
Ni oko jedne teme u bosanskoj historije nisu se toliko koplja lomila koliko oko sizmaticke Crkve bosanske u srednjem veku. Ni dan-danas se ne moze o toj temi raspravljati a da se ne dotaknu i savremeni mitovi i ideologije kojima je ona posluzila, ili koje je ona proizvela. Srednjovekovna je hereza, bas kao i povest seljackih buna, tema koja sama po sebi nuka istoričare na nekakvu podsvjesnu romanticnu identifikaciju s njom: krivovernici se cesto doimlju kao hrabriji, originalniji i zanimljiviji od obicnih pravovjernika. A nacionalna hereticka (ili navodno hereticka) crkva budi u istoričara poseban osjecaj identifikacije s njom; za mnoge istoričare Bosne ovaj osebujni bosanski fenomen lezi u samom srcu bosnjačke nacionalnosti. Nije cudo sto su se oni koji su pisali o toj temi s vremena na vreme ponasali kao da je u pitanju nesto vaznije od puke naučničke objektivnosti.
BOSANSKA CRKVA
Utemeljitelj svih modernih proučavanja Crkve bosanske bio je naucnik Franjo Racki, najugledniji hrvatski istoričar 19. veka. U nizu napisa sto ih je objavio 1869. i 1870. godine prikupio je svu tada raspolozivu gradju i pokusao dokazati da je Crkva bosanska bila izdanak bogumila.
Istorija
Hrišćanska crkva u Bosni se prvi put pominje pod latinskim imenom -{ecclesia bosnensis}- (ili -{bistuensis, boestoensis}-) 530. i 533. godine na crkvenim saborima u Saloni, metropoli rimske Dalmacije, gde je njen biskup (episkop) Andrija potpisao akte crkvenih sabora . Smatra se da je sedište ove starohrišćanske crkvene opštine bilo u Mošunju kod Travnika ili kod Zenice, u vreme kada su Bosnom vladali Istočni Goti.
XI vek
Najranije podatke o Crkvi bosanskoj dobijamo iz spiska dedaova crkve bosanske, gde se kao prvi poglavar navodi deda Jeremija, za koga se pretpostavlja da je vodio crkvu između 1010. i 1024. godine i koga neki povezuju sa popom Jeremijom.
U to vreme neki od hrvatskih glagoljaša i pristalica slovenskog bogosluženja, koje je katolička crkva proglasila jereticima na splitskim saborima otišli su u Bosnu, gde je crkva dopuštala staroslovenski jezik.
XII vek
Za vreme Kulina bana (1180—1204) bosanska crkva dospela je u središte međunarodne pažnje jer je pružala utočište prognanim patarenima iz Dalmacije i babunima iz Raške. Ban Kulin je bio oženjen sestrom Stefana Nemanje, za koju se tvrdi da je imala bogumilska uverenja. Kulin je prognanima pružio utočište i primio ih kao dobre hrišćane i tako ostao u narodu upamćen kao „dobri ban Kulin“.....
S A D R Ž A J:
UVOD 3
1 BOSANSKA CRKVA 4
1.1 Istorija 4
1.1.1 XI vek 4
1.1.2 XII vek 4
1.1.3 XIII vek 5
1.1.4 Bilinopoljska izjava 6
2 HRIŠĆANSTVO NA TLU BOSNE I POJAVA DUALISTIKE JERESI 7
2.1 Hrišćanstvo na tlu Bosne 7
2.2 Pojava dualistike jeresi 9
2.2.1 Dualistički okvir 11
3 UREĐENJE CRKVE BOSANSKE 12
4 STAV UGARSKE I KRSTAŠKI POHOD NA BOSNU 14
4.1 XIV vek 18
4.2 XV vek 19
4.3 XVI vek 21
ZAKLJUČAK 22
LITERATURA 24
Crkva bosanska je bila crkvena zajednica bosanskih hrišćana u srednjem veku. Iako su je katolička i pravoslavna crkva smatrale jeretičkom, njeni pripadnici su sebe smatrali pravim hrišćanima. I dan danas se u nauci vode rasprave o karakteru crkve bosanske i njenoj povezanosti sa bogumilskim pokretom.
Bosanska crkva je pružala utočište verskim prognanicima sa raznih strana: bogumilima iz Raške, patarenima iz Dalmacije i katarima sa zapada, zbog čega je pokretano više krstaških pohoda na Bosnu.
Crkva bosanska prestala je da postoji nakon sloma srednjovekovne bosanske države i osmanlijskog osvajanja Bosne 1463. godine.
Ni oko jedne teme u bosanskoj historije nisu se toliko koplja lomila koliko oko sizmaticke Crkve bosanske u srednjem veku. Ni dan-danas se ne moze o toj temi raspravljati a da se ne dotaknu i savremeni mitovi i ideologije kojima je ona posluzila, ili koje je ona proizvela. Srednjovekovna je hereza, bas kao i povest seljackih buna, tema koja sama po sebi nuka istoričare na nekakvu podsvjesnu romanticnu identifikaciju s njom: krivovernici se cesto doimlju kao hrabriji, originalniji i zanimljiviji od obicnih pravovjernika. A nacionalna hereticka (ili navodno hereticka) crkva budi u istoričara poseban osjecaj identifikacije s njom; za mnoge istoričare Bosne ovaj osebujni bosanski fenomen lezi u samom srcu bosnjačke nacionalnosti. Nije cudo sto su se oni koji su pisali o toj temi s vremena na vreme ponasali kao da je u pitanju nesto vaznije od puke naučničke objektivnosti.
BOSANSKA CRKVA
Utemeljitelj svih modernih proučavanja Crkve bosanske bio je naucnik Franjo Racki, najugledniji hrvatski istoričar 19. veka. U nizu napisa sto ih je objavio 1869. i 1870. godine prikupio je svu tada raspolozivu gradju i pokusao dokazati da je Crkva bosanska bila izdanak bogumila.
Istorija
Hrišćanska crkva u Bosni se prvi put pominje pod latinskim imenom -{ecclesia bosnensis}- (ili -{bistuensis, boestoensis}-) 530. i 533. godine na crkvenim saborima u Saloni, metropoli rimske Dalmacije, gde je njen biskup (episkop) Andrija potpisao akte crkvenih sabora . Smatra se da je sedište ove starohrišćanske crkvene opštine bilo u Mošunju kod Travnika ili kod Zenice, u vreme kada su Bosnom vladali Istočni Goti.
XI vek
Najranije podatke o Crkvi bosanskoj dobijamo iz spiska dedaova crkve bosanske, gde se kao prvi poglavar navodi deda Jeremija, za koga se pretpostavlja da je vodio crkvu između 1010. i 1024. godine i koga neki povezuju sa popom Jeremijom.
U to vreme neki od hrvatskih glagoljaša i pristalica slovenskog bogosluženja, koje je katolička crkva proglasila jereticima na splitskim saborima otišli su u Bosnu, gde je crkva dopuštala staroslovenski jezik.
XII vek
Za vreme Kulina bana (1180—1204) bosanska crkva dospela je u središte međunarodne pažnje jer je pružala utočište prognanim patarenima iz Dalmacije i babunima iz Raške. Ban Kulin je bio oženjen sestrom Stefana Nemanje, za koju se tvrdi da je imala bogumilska uverenja. Kulin je prognanima pružio utočište i primio ih kao dobre hrišćane i tako ostao u narodu upamćen kao „dobri ban Kulin“.....
S A D R Ž A J:
UVOD 3
1 BOSANSKA CRKVA 4
1.1 Istorija 4
1.1.1 XI vek 4
1.1.2 XII vek 4
1.1.3 XIII vek 5
1.1.4 Bilinopoljska izjava 6
2 HRIŠĆANSTVO NA TLU BOSNE I POJAVA DUALISTIKE JERESI 7
2.1 Hrišćanstvo na tlu Bosne 7
2.2 Pojava dualistike jeresi 9
2.2.1 Dualistički okvir 11
3 UREĐENJE CRKVE BOSANSKE 12
4 STAV UGARSKE I KRSTAŠKI POHOD NA BOSNU 14
4.1 XIV vek 18
4.2 XV vek 19
4.3 XVI vek 21
ZAKLJUČAK 22
LITERATURA 24