13-05-2010, 12:36 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
U slučaju SREDSTAVA (ASSETS) i TROŠKOVA (EXPENSES) povećanja idu na dugovnu stranu dok smanjenja idu na potražnu stranu. S druge strane, u slučaju OBAVEZA, PRIHODA I KAPITALA (LIABILITIES,REVENUE and EQUITY); povećanja idu na potražnu (credit) stranu a smanjenja na dugovnu stranu. Jedan konto će imati ili normalni dugovni bilans ili normalni potražni bilans u zavisnosti od tipa konta. Normalni bilans pokazuje na koju stranu konta se unosi iznos kada se bilans povećava. Na primjer kada je u pitanju konto gotovine onda je normalni bilans za ovaj konto dugovni: primanje gotovine rezultira unosom dugovnog iznosa a potrošnja gotovine unosom potražnog iznosa. Dugovanja (Debits) i potraživanja mogu se izvesti iz fundamentalne jednačine računovodstva. Oni su rezultat prirode dvojnog knjigovodstva. Dva unosa se prave prilikom svake bilansirane transakcije dugovni i potražni (debit and a credit). Ovo omogućava da konta budu izbalansirana kako bi se mogle provjeriti pogreške u unosima ili knjiženjima transakcija.
Troškovi predstavljaju vrednosno izraženo trošenje ekonomskih dobara, proizvodnih činilaca u cilju proizvodnje i prodaje učinaka organizacije i ostvarivanja dobiti po tom osnovu.
Glavna obeležja:
• U njihovoj osnovi mora da stoji količinski izražena potrošnja ekonomskih dobara ili količinska komponenta troškova;
• Potrošnja ekonomskih dobara mora da bude u vezi s učincima, odnosno, učincima uslovljena;
• Utrošene količine dobara moraju biti vrednosno izražene, ili vrednovane po odgovarajućim cenama (cenovna komponenta troškova).
VRSTE TROŠKOVA
Sa aspekta porekla:
• Troškovi materijala
• Troškovi zarada
• Troškovi amortizacije
• Troškovi proizvodnih usluga
• Nematerijalni troškovi
• Troškovi rezervisanja
Sa aspekta proizvodnje:
• Troškovi izrade
• Troškovi režije
Sa aspekta funkcije:
• Troškovi istraživanja
• Troškovi nabavke
• Troškovi proizvodnje
• Troškovi prodaje
• Troškovi finansiranja
• Troškovi upravljanja
Sa aspekta ekonomske sadržine:
• Materijalni troškovi
• Troškovi zarada
• Ostali troškovi
Sa aspekta uračunavanja u cenu koštanja:
• Direktni ili pojedinačni troškovi
• Indirektni ili opšti troškovi
Sa aspekta oblika u kom se troškovi unose u kalkulaciju cene koštanja:
• Elementarni (pojedinačni) troškovi
• Kompleksni (složeni) troškovi
Sa aspekta reagovanja na promene obima proizvodnje:
• Fiksni troškovi
• Varijabilni troškovi
Sa aspekta knjigovodstvenog obuhvatanja:
• Troškovi po vrstama
• Troškovi po mestima
• Troškovi po nosiocima
Sa aspekta zahteva za planiranjem:
• Planirani troškovi
• Stvarni troškovi
Sa aspekta računovodstvenog izveštavanja:
• Ukupni troškovi
• Prosečni troškovi
• Marginalni troškovi
Računovodstveno obuhvatanje troškova pri obračunu po stvarnim troškovima
• Cilj – utvrđivanje cene koštanja konačnih učinaka.
• Obračun po stvarnim troškovima u cenu koštanja uključuje stvarno nastale troškove.
U slučaju SREDSTAVA (ASSETS) i TROŠKOVA (EXPENSES) povećanja idu na dugovnu stranu dok smanjenja idu na potražnu stranu. S druge strane, u slučaju OBAVEZA, PRIHODA I KAPITALA (LIABILITIES,REVENUE and EQUITY); povećanja idu na potražnu (credit) stranu a smanjenja na dugovnu stranu. Jedan konto će imati ili normalni dugovni bilans ili normalni potražni bilans u zavisnosti od tipa konta. Normalni bilans pokazuje na koju stranu konta se unosi iznos kada se bilans povećava. Na primjer kada je u pitanju konto gotovine onda je normalni bilans za ovaj konto dugovni: primanje gotovine rezultira unosom dugovnog iznosa a potrošnja gotovine unosom potražnog iznosa. Dugovanja (Debits) i potraživanja mogu se izvesti iz fundamentalne jednačine računovodstva. Oni su rezultat prirode dvojnog knjigovodstva. Dva unosa se prave prilikom svake bilansirane transakcije dugovni i potražni (debit and a credit). Ovo omogućava da konta budu izbalansirana kako bi se mogle provjeriti pogreške u unosima ili knjiženjima transakcija.
Troškovi predstavljaju vrednosno izraženo trošenje ekonomskih dobara, proizvodnih činilaca u cilju proizvodnje i prodaje učinaka organizacije i ostvarivanja dobiti po tom osnovu.
Glavna obeležja:
• U njihovoj osnovi mora da stoji količinski izražena potrošnja ekonomskih dobara ili količinska komponenta troškova;
• Potrošnja ekonomskih dobara mora da bude u vezi s učincima, odnosno, učincima uslovljena;
• Utrošene količine dobara moraju biti vrednosno izražene, ili vrednovane po odgovarajućim cenama (cenovna komponenta troškova).
VRSTE TROŠKOVA
Sa aspekta porekla:
• Troškovi materijala
• Troškovi zarada
• Troškovi amortizacije
• Troškovi proizvodnih usluga
• Nematerijalni troškovi
• Troškovi rezervisanja
Sa aspekta proizvodnje:
• Troškovi izrade
• Troškovi režije
Sa aspekta funkcije:
• Troškovi istraživanja
• Troškovi nabavke
• Troškovi proizvodnje
• Troškovi prodaje
• Troškovi finansiranja
• Troškovi upravljanja
Sa aspekta ekonomske sadržine:
• Materijalni troškovi
• Troškovi zarada
• Ostali troškovi
Sa aspekta uračunavanja u cenu koštanja:
• Direktni ili pojedinačni troškovi
• Indirektni ili opšti troškovi
Sa aspekta oblika u kom se troškovi unose u kalkulaciju cene koštanja:
• Elementarni (pojedinačni) troškovi
• Kompleksni (složeni) troškovi
Sa aspekta reagovanja na promene obima proizvodnje:
• Fiksni troškovi
• Varijabilni troškovi
Sa aspekta knjigovodstvenog obuhvatanja:
• Troškovi po vrstama
• Troškovi po mestima
• Troškovi po nosiocima
Sa aspekta zahteva za planiranjem:
• Planirani troškovi
• Stvarni troškovi
Sa aspekta računovodstvenog izveštavanja:
• Ukupni troškovi
• Prosečni troškovi
• Marginalni troškovi
Računovodstveno obuhvatanje troškova pri obračunu po stvarnim troškovima
• Cilj – utvrđivanje cene koštanja konačnih učinaka.
• Obračun po stvarnim troškovima u cenu koštanja uključuje stvarno nastale troškove.