12-05-2010, 08:52 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Nove prilike virtuelnog poslovanja stvorene elektronskom trgovinom mogu biti razvrstane u četiri „ virtuelna tržišta “ koristeći model informativno komunikacione distribucije transakcija (ICDT – information communication distribution transaction; Angehrn 1997): virtuelni informacioni prostor, virtuelni komunikacioni prostor, virtuelni prostor distribucije i virtuelni prostor transakcija.
Virtuelni informacioni prostor
Virtuelni informacioni prostor se sastoji od novih Internet kanala kroz koje ekonomisti mogu da prikažu informacije o sebi, kao i o proizvodima i uslugama koje nude; ovo uključuje sajtove koji pružaju informacije kao sto su na primer on-line brošure na kojima kompanije objavljuju kataloge svojih proizvoda i usluga, informativni servisi koji pruzaju finasijska obaveštenja i oglasne table koje objavljuju prilike za zapošljavanje. Pored kreiranja novih šansi u virtuelnim informacijama, Internet takođe može stvoriti nove prilike u pružanju povezanih usluga, kao sto su Internet reklamiranje i oglašavanje, savetodavne usluge i pretraga informacija, okupljanje i filtraciju agenata, itd.
Virtuelni komunikacioni prostor
Virtuelni komunikacioni prostor uključuje nove prilike u kojima ekonomisti mogu razmenjivati ideje i iskustva, uticati na mišljenja ili pregovarati. Primeri su oglasne table (već pomenute u prethodnom pasusu), Internet pričaonice i video konferencije. Ove prilike zaslužuju posebno napominjanje jer je znatan broj tržišnih učesnika razvio veštine korišćenja Interneta; o njima se sve više raspravlja u realnom vremenu, interaktivno i društveno.
Virtuelni prostor distribucije
Virtuelni prostor distribucije se sastoji od novih distributivnih kanala za raznolike proizvode i usluge. Prva kategorija uključuje proizvode koji se mogu uspešno distribuirati sredstvima Interneta. Ovo su proizvodi koji se mogu digitalizovati i preneti kroz računarske mreže, kao na primer: tekstovi, slike, digitalna muzika i video, programi i igrice za računare. Druga kategorija uključuje tipove usluga kao što su tekstovi, glasovni ili video saveti i obučavanje.
Virtuelni prostor transakcija
Virtuelni prostor transakcija se sastoji od novih Internet kanala kroz koje ekonomisti mogu obavljati zvanične poslovne transakcije, kao sto su nabavke, fakturisanja i plaćanja; ovo se može kretati u rasponu od obične korespodencije elektronskom poštom i on-line naručivanja putem formulara do on-line naručivanja koristeći kreditnu ili debitnu platnu karticu i on-line računa. (npr. Za trgovinu deonicama).
Sposobnosti virtuelnog tržišta
Elektronski posao moze koristiti više od jednog virtuelnog tržišta, a „čiste“ Internet kompanije će tipično koristiti sva četiri, koristeći Internet da bi pružili informacije o preduzeću i proizvodima, komunicirali sa mušterijama, vršili transakcije i distribuirali proizvode ili usluge do kupaca. Ipak, Angehrn sugeriše da svako tržište zahteva specifične učesnike i da bi bilo korisno uvećati aktivnosti kompanije na svakom tržištu u cilju određivanja potrebnog sastava učesnika. (slika 2)
Nove prilike virtuelnog poslovanja stvorene elektronskom trgovinom mogu biti razvrstane u četiri „ virtuelna tržišta “ koristeći model informativno komunikacione distribucije transakcija (ICDT – information communication distribution transaction; Angehrn 1997): virtuelni informacioni prostor, virtuelni komunikacioni prostor, virtuelni prostor distribucije i virtuelni prostor transakcija.
Virtuelni informacioni prostor
Virtuelni informacioni prostor se sastoji od novih Internet kanala kroz koje ekonomisti mogu da prikažu informacije o sebi, kao i o proizvodima i uslugama koje nude; ovo uključuje sajtove koji pružaju informacije kao sto su na primer on-line brošure na kojima kompanije objavljuju kataloge svojih proizvoda i usluga, informativni servisi koji pruzaju finasijska obaveštenja i oglasne table koje objavljuju prilike za zapošljavanje. Pored kreiranja novih šansi u virtuelnim informacijama, Internet takođe može stvoriti nove prilike u pružanju povezanih usluga, kao sto su Internet reklamiranje i oglašavanje, savetodavne usluge i pretraga informacija, okupljanje i filtraciju agenata, itd.
Virtuelni komunikacioni prostor
Virtuelni komunikacioni prostor uključuje nove prilike u kojima ekonomisti mogu razmenjivati ideje i iskustva, uticati na mišljenja ili pregovarati. Primeri su oglasne table (već pomenute u prethodnom pasusu), Internet pričaonice i video konferencije. Ove prilike zaslužuju posebno napominjanje jer je znatan broj tržišnih učesnika razvio veštine korišćenja Interneta; o njima se sve više raspravlja u realnom vremenu, interaktivno i društveno.
Virtuelni prostor distribucije
Virtuelni prostor distribucije se sastoji od novih distributivnih kanala za raznolike proizvode i usluge. Prva kategorija uključuje proizvode koji se mogu uspešno distribuirati sredstvima Interneta. Ovo su proizvodi koji se mogu digitalizovati i preneti kroz računarske mreže, kao na primer: tekstovi, slike, digitalna muzika i video, programi i igrice za računare. Druga kategorija uključuje tipove usluga kao što su tekstovi, glasovni ili video saveti i obučavanje.
Virtuelni prostor transakcija
Virtuelni prostor transakcija se sastoji od novih Internet kanala kroz koje ekonomisti mogu obavljati zvanične poslovne transakcije, kao sto su nabavke, fakturisanja i plaćanja; ovo se može kretati u rasponu od obične korespodencije elektronskom poštom i on-line naručivanja putem formulara do on-line naručivanja koristeći kreditnu ili debitnu platnu karticu i on-line računa. (npr. Za trgovinu deonicama).
Sposobnosti virtuelnog tržišta
Elektronski posao moze koristiti više od jednog virtuelnog tržišta, a „čiste“ Internet kompanije će tipično koristiti sva četiri, koristeći Internet da bi pružili informacije o preduzeću i proizvodima, komunicirali sa mušterijama, vršili transakcije i distribuirali proizvode ili usluge do kupaca. Ipak, Angehrn sugeriše da svako tržište zahteva specifične učesnike i da bi bilo korisno uvećati aktivnosti kompanije na svakom tržištu u cilju određivanja potrebnog sastava učesnika. (slika 2)