11-05-2010, 05:46 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Tokom devedesetih godina Reiublika Srbija je doživela iravi ekoiomski i socijalni krah i potpuni zastoj u privrednom razvoju. Došlo je do dramatičnog pada BDP za oko 50%, ogromnog pada plata, penzija i drugih primanja kao posledica autoritarnog režima, međunarodne izolacije i oštrih sankcija, raspada tržišta bivše SFRJ, ratova u okruženju i bombardovanja 1999. Privreda je bila gotovo u kolapsu, investicija uopšte nije bilo, preduzeća su izgubila izvozna tržišta, došlo je do drastičnog smanjenja zaposlenosti, velikog povećanje nezaposlenosti, siromaštva i nedostatka perspektive. Međutim, nakon 2000, pristupilo se restrukturiranju privrede i crivatizaciji, ostvarena je makroekonomska stabilnost i privredni rast, što nije imalo velike uticaje na indikagore tržišta rada, imajući u vidu negativne karakteristike i tendenciju blagog smanjenja ukupnog broja zaposlenih. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Republici Srbiji, u 2007. zaposleno je ukupno 2.655.736 lica, od čegaje 1.109.979 žena. Ukupan broj zaposlenih u 2007. povećan je za 25.044 lica u odnosu na 2006 (Dinkić, Mirosinka,2009, Kreiranje radnih mesta i smanjenje siromaštva u Srbiji, str 5-6).
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, uočen je pozitivan trend povećanja broja privatnih preduzetnika i zaposlenih kod njih, i to za 15.617 lica ili 2,82% u odnosu na 2006. Takođe, pozitivan trend je porast broja zaposlenih sa visokom stručnom spremom i to za 6.058 zaposlenih, kao i povećanje broja zaposlenih u odnosu na prethodnu godinu u sektorima obrazovanja, proizvodnje električne energije, gasa i vode i finansijskog posredovanja, i to za za 3,8%.
Tržište rada u Republici Srbiji, pored karakteristika visoke, strukturne i dugoročne nezaposlenosti, karakteriše i neusaglašena ponuda i tražnja za radnom snagom, njena niska mobilnost, viškovi zaposlenih u društvenim i državnim Creduzećima, velike regionalne razlike, zastarelost znanja i sposobnosti kako zaposlenih tako i nezaposlenih lica, što je posledica tehnološke i privredne stagnacije društva u prethodnom periodu. Školski sistem proizvodi radnike sa znanjima koja često nisu potrebna tržištu rada, a obuke odraslih su na niskom nivou i ne obezbeđuju potrebnu inovaciju znanja. Posledica ovakvog stanja je da 22% stanovništva ima samo osnovno obrazovanje, oko 30% nezaposlenih je bez kvalifikacija, da se 487.758 nezaposlenih lica nalazi na evidenciji duže od 24 meseca.
Nakon dugogodišnjeg rasta, stopa nezaposlenosti, kako na osnovu Ankete o radnoj snazi, tako i administrativnih pokazatelja, u 2007. opada, odnosno uočavaju se pozitivni trendovi, dok zaposlenost prema Anketi raste ali administrativna blago pada. Tržište rada i dalje ima iste karakteristike (visoka nezaposlenost, nisko učešće zaposlenosti u privatnom sektoru, niska mobilnost radne snage, a nezaposlenost u Republici Srbiji ima dugoročni, strukturni i tranzicioni karakter). Stopa nezaposlenosti je visoka (18,8% lica uzrasta 15-64 godiće, prema Anketi o radnoj snazi), kvalifikaciona, starosna i polna struktura nezaposlenih je loša, veliki broj ljudi je uključen u sivu ekonomiju. Proces privatizacije i restrukturiranja privrede se privodi kraju, na šta ukazuje i prosečan broj korisnika novčane naknade za vreme nezaposlenosti, koji od 2003. opada.
Do smanjenja stope nezaposlenosti tj. učešća nezaposlenih u radnoj snazi za 2,8 procentnih poena došlo je delimično usled povećanog zapošljavanja u 2007, primenom mera aktivne politike i prelaskom u neaktivnost.
Takođe, i administrativna nezaposlenost opada - na kraju decembra 2007. na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje (u daljem tekstu: NSZ) je bilo 785.099 nezaposlenih lica, što je za 14,3% manje u odnosu na isti period prethodne godine, a za 15,2% manje uzimajući u obzir broj nezaposlenih na evidenciji u januaru mesecu 2007. Do ovog povoljnog razvoja došlo je pre svega smanjenjem broja prividno nezaposlenih primenom novih propisa iz oblasti zdravstvenog osiguranja i aktivnostima inspekcijskih organa na smanjenju rada u sivoj ekonomiji. Menja se i struktura registrovane nezaposlenosti:
Tokom devedesetih godina Reiublika Srbija je doživela iravi ekoiomski i socijalni krah i potpuni zastoj u privrednom razvoju. Došlo je do dramatičnog pada BDP za oko 50%, ogromnog pada plata, penzija i drugih primanja kao posledica autoritarnog režima, međunarodne izolacije i oštrih sankcija, raspada tržišta bivše SFRJ, ratova u okruženju i bombardovanja 1999. Privreda je bila gotovo u kolapsu, investicija uopšte nije bilo, preduzeća su izgubila izvozna tržišta, došlo je do drastičnog smanjenja zaposlenosti, velikog povećanje nezaposlenosti, siromaštva i nedostatka perspektive. Međutim, nakon 2000, pristupilo se restrukturiranju privrede i crivatizaciji, ostvarena je makroekonomska stabilnost i privredni rast, što nije imalo velike uticaje na indikagore tržišta rada, imajući u vidu negativne karakteristike i tendenciju blagog smanjenja ukupnog broja zaposlenih. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Republici Srbiji, u 2007. zaposleno je ukupno 2.655.736 lica, od čegaje 1.109.979 žena. Ukupan broj zaposlenih u 2007. povećan je za 25.044 lica u odnosu na 2006 (Dinkić, Mirosinka,2009, Kreiranje radnih mesta i smanjenje siromaštva u Srbiji, str 5-6).
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, uočen je pozitivan trend povećanja broja privatnih preduzetnika i zaposlenih kod njih, i to za 15.617 lica ili 2,82% u odnosu na 2006. Takođe, pozitivan trend je porast broja zaposlenih sa visokom stručnom spremom i to za 6.058 zaposlenih, kao i povećanje broja zaposlenih u odnosu na prethodnu godinu u sektorima obrazovanja, proizvodnje električne energije, gasa i vode i finansijskog posredovanja, i to za za 3,8%.
Tržište rada u Republici Srbiji, pored karakteristika visoke, strukturne i dugoročne nezaposlenosti, karakteriše i neusaglašena ponuda i tražnja za radnom snagom, njena niska mobilnost, viškovi zaposlenih u društvenim i državnim Creduzećima, velike regionalne razlike, zastarelost znanja i sposobnosti kako zaposlenih tako i nezaposlenih lica, što je posledica tehnološke i privredne stagnacije društva u prethodnom periodu. Školski sistem proizvodi radnike sa znanjima koja često nisu potrebna tržištu rada, a obuke odraslih su na niskom nivou i ne obezbeđuju potrebnu inovaciju znanja. Posledica ovakvog stanja je da 22% stanovništva ima samo osnovno obrazovanje, oko 30% nezaposlenih je bez kvalifikacija, da se 487.758 nezaposlenih lica nalazi na evidenciji duže od 24 meseca.
Nakon dugogodišnjeg rasta, stopa nezaposlenosti, kako na osnovu Ankete o radnoj snazi, tako i administrativnih pokazatelja, u 2007. opada, odnosno uočavaju se pozitivni trendovi, dok zaposlenost prema Anketi raste ali administrativna blago pada. Tržište rada i dalje ima iste karakteristike (visoka nezaposlenost, nisko učešće zaposlenosti u privatnom sektoru, niska mobilnost radne snage, a nezaposlenost u Republici Srbiji ima dugoročni, strukturni i tranzicioni karakter). Stopa nezaposlenosti je visoka (18,8% lica uzrasta 15-64 godiće, prema Anketi o radnoj snazi), kvalifikaciona, starosna i polna struktura nezaposlenih je loša, veliki broj ljudi je uključen u sivu ekonomiju. Proces privatizacije i restrukturiranja privrede se privodi kraju, na šta ukazuje i prosečan broj korisnika novčane naknade za vreme nezaposlenosti, koji od 2003. opada.
Do smanjenja stope nezaposlenosti tj. učešća nezaposlenih u radnoj snazi za 2,8 procentnih poena došlo je delimično usled povećanog zapošljavanja u 2007, primenom mera aktivne politike i prelaskom u neaktivnost.
Takođe, i administrativna nezaposlenost opada - na kraju decembra 2007. na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje (u daljem tekstu: NSZ) je bilo 785.099 nezaposlenih lica, što je za 14,3% manje u odnosu na isti period prethodne godine, a za 15,2% manje uzimajući u obzir broj nezaposlenih na evidenciji u januaru mesecu 2007. Do ovog povoljnog razvoja došlo je pre svega smanjenjem broja prividno nezaposlenih primenom novih propisa iz oblasti zdravstvenog osiguranja i aktivnostima inspekcijskih organa na smanjenju rada u sivoj ekonomiji. Menja se i struktura registrovane nezaposlenosti: