11-05-2010, 05:33 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Stvaranje moderne epohe predstavlja najdinamičniji period u stvaranju savremene civilizacije. U hronološkom smislu, njena izgradnja počinje krajem XV veka, odnosno sa velikim geografskim otkrićima i nastavlja se sa razvojem nauke i tehnike, dezintegracijom feudalno – apsolutističkih monarhija, prevladavanjem kapitalske običajnosti, industrijskim, građanskim i političkim revolucijama, kao i sa stvaranjem nacionalnih država, a nakon toga i pojavama totalnih ratova i totalitarnih društvenih sistema, kao i blokovskom podelom sveta, da bi se okončala na kraju XX veka sveopštom integracijom i globalizacijom društveno – ekonomskih odnosa.
•»Od šezdesetih godina XX veka, pa na dalje, evropska, a možemo reći i svetska privreda postaju sve više transacionalni, gde državne granice ne predstavljaju više okvir ekonomske aktivnosti, nego sve veći faktor komplikovanosti u protoku i razmeni kapitala i dobara». Međunarodno kretanje kapitala plod je višegodišnjih promena kako na moakroekonomskom tako i na mikroekonomskom, pa i svim drugim nivoima i aspektima ljudskoh postojanja.
Usled toga, i savremene civilizacijske tendencije, u težnji ka ostvarenju jednog od glavnih ciljeva, slobodno kretanje kapitala i roba i globalno tržište bez granica, moraju na tom putu prevladati sopstveno nasleđe prošlosti, koje je objektivno ispunjeno brojnim konfliktima i protivurečnostima. Samo na taj način će ideje o zajedništvu uspeti da prevaziđu civilizacijske margine koje ih sputavaju.
•«Zemljina kugla se stalno smanjuje i više no ikad su ljudi pod istim krovom primorani da žive zajedno, stisnuti jedni uz druge. A usled takve bliskosti, moraju da dele čak i zajedničke predrasude» - poručio je čovečanstvu jedan od najvećih predstavnika strukturalizma i francuske škole «Anala» Fernan Brodel. Jasno se iz ove uvodne priče nameće zaključak da se do faze slobodnog kretanja međunarodnog kapitala i dobara nije došlo tako jednostano, naprotiv. I u sadašnjim uslovima taj promet je još uvek pod velikom senkom političkih i nekih drugih uticaja, pa se još uvek može opravdano postaviti pitanje: koliko je, u stvarnosti, promet kapitala i dobara zaista slobodan?
Kroz ovaj diplomski rad ja ću pokušati da realno prikažem koji su to faktori doveli do ovog i ovakvog međunarodnog prometa kapitala i koji su njegovi efekti sa jedne strane na zemlju uvoznicu kapitala i sa druge strane na zemlju izvoznicu kapitala. Koje su prednosti i mane za obe zainteresovane strane svakako imajući u vidu da je međunarodni promet kapitala u osnovi pozitivno dešavanje, posebno ako se uzme u obzir da su za posao potrebne dve zainteresobvane i saglasne strane.
Posebno će biti stavljen akcenat na motive i vrste izvoza i uvoza kapitala, zajednička ulaganja i portfolio investicije, efekte uvoza i izvoza kapitala, uticaj kapitala na nacionalni suverenitet, državne intervencije i regulative u sektoru uvoza i izvoza kapitala i na razvoj međunarodnog tržišta kapitala i način njegovog funkcionisanja. Uvoz kapitala je istovremeno i izvoz samo je razlika u tome na kojo ste strani u ovakvim transakcijama jer to opredeljuje ugao posmatranja i mišljenja.
UTICAJ GLOBALIZACIJE NA KRETANJE KAPITALA
Globalizacija je, čini se reč, koja je obeležila XX vek. U svakom slučaju, tu reč danas čujemo i u svakodnevnom govoru. I zaista, celi svet je postao horizont iskustava jednog globalnog društva. Mediji šalju informacije širom sveta, saobraćajne veze su globalne, transanionalne korporacije su prisutne u mnogim zemljama sveta. Globalizacija se upotrebljava i kao argument da bi se objasnile promene u politici i ekonomiji. Ona služi za insceniranje političkih i drugih vidova promena.
Postoje neki procesi koji su se proširili na ceo svet. Tu se ubraja pretnja nuklearnim naoružanjem koja je postojala tokom Hladnog rata. Upotreba nuklearnog oružja bi imala dalekosežne posledice za ceo svet, čak i moguće uništenje života na Zemlji. Zagađenja vazduha i vode tiče se celog čovečanstva, jednako kao i klimatske promene. Ovi procesi ne bi smeli da se potcenjuju, već moraju da se shvate veoma ozbiljno. Međutim, oni nisu dovoljni da pojam «globalizacija» shvatimo kao obeležje ove epohe.
Ovaj pojam sadrži i još jedno sistemsko značenje. Globalizacija ne označava samo dalekosežnost procesa, već i njegove uzročno-posledične veze. Države su međusobno povezane. One nisu više izolovane i autonomne u zadovoljavanju svojih ekonomskih i političkih interesa. Zemlje su jedna od drugih zavisne i imaju uticaj jedne na drugu. Onaj ko govori o globalizaciji mora da ima pred sobom i ovu međusobnu zavisnost.
Jedan od osnovnih faktora, koji su doveli do razvoja globalizacije u ovom i ovakvom obliku, je ekonomski faktor. Kao osnov za ostvarenje pune zaštite ekonomskih interesa nacionalnih država i ostvarenje maksimiranja profita poslužila je međunarodna kretnja kapitala. Upravo se kroz kretnju kapitala iz jedne u drugu zemlji i pokušaja da se isti istovremeno i zaštiti i oplodi razvila, bar jednim delom, sadašnja globalizacija.
Globalizacija je usko povezana sa savremenom razvojnom fazom takozvanog globalnog kapitalizma, sa delovanjem novih tehnologija i njihovim uticajem na stvaranje globalnog svetskog tržišta. Upravo ta ekonomska strana globalizacije predstavlja jedan od glavnih kriterijuma na osnovu kojih se i ona sama određivala. Kako globalizaciju definišu Međunarodni monetarni fond i Svetska banka, kao jedni od glavnih institucionalnih proizvoda ekonomske strane globalizacije? IMF definiše globalizaciju kao •«narastajuću ekonomsku međuzavisnost država zbog povećanja obima i raznovrsnosti prekograničnog prometa roba i usluga, slobodnijeg prometa kapitala i difuzije tehnologije», a slična je i definicija Svetske bamke;»sloboda i mogućnost preduzeća da vrše dobrovoljne ekonomske transakcije sa državljanima drugih zemalja».
Kada se danas govori o globalizaciji, ima se pre svega u vidu njen možda najizraženiji aspekt, a to je globalizacija ekonomskih tokova. Pokazatelji njenog postojanja u ekonomskoj sferi jesu:
•povećanje međunarodne trgovine,
•porast međunarodnih protoka kapitala,
•erozija nacionalnih suvereniteta kroz stvaranje organizacija kao što su WTO ili OPEC,
•povećanje udela u svetskoj ekonomiji koji kontrolišu multinacionalne kompanije,
•povećanje uloga međunarodnih organizacija koje kontrolišu međunarodne transakcije i sl.
Stvaranje moderne epohe predstavlja najdinamičniji period u stvaranju savremene civilizacije. U hronološkom smislu, njena izgradnja počinje krajem XV veka, odnosno sa velikim geografskim otkrićima i nastavlja se sa razvojem nauke i tehnike, dezintegracijom feudalno – apsolutističkih monarhija, prevladavanjem kapitalske običajnosti, industrijskim, građanskim i političkim revolucijama, kao i sa stvaranjem nacionalnih država, a nakon toga i pojavama totalnih ratova i totalitarnih društvenih sistema, kao i blokovskom podelom sveta, da bi se okončala na kraju XX veka sveopštom integracijom i globalizacijom društveno – ekonomskih odnosa.
•»Od šezdesetih godina XX veka, pa na dalje, evropska, a možemo reći i svetska privreda postaju sve više transacionalni, gde državne granice ne predstavljaju više okvir ekonomske aktivnosti, nego sve veći faktor komplikovanosti u protoku i razmeni kapitala i dobara». Međunarodno kretanje kapitala plod je višegodišnjih promena kako na moakroekonomskom tako i na mikroekonomskom, pa i svim drugim nivoima i aspektima ljudskoh postojanja.
Usled toga, i savremene civilizacijske tendencije, u težnji ka ostvarenju jednog od glavnih ciljeva, slobodno kretanje kapitala i roba i globalno tržište bez granica, moraju na tom putu prevladati sopstveno nasleđe prošlosti, koje je objektivno ispunjeno brojnim konfliktima i protivurečnostima. Samo na taj način će ideje o zajedništvu uspeti da prevaziđu civilizacijske margine koje ih sputavaju.
•«Zemljina kugla se stalno smanjuje i više no ikad su ljudi pod istim krovom primorani da žive zajedno, stisnuti jedni uz druge. A usled takve bliskosti, moraju da dele čak i zajedničke predrasude» - poručio je čovečanstvu jedan od najvećih predstavnika strukturalizma i francuske škole «Anala» Fernan Brodel. Jasno se iz ove uvodne priče nameće zaključak da se do faze slobodnog kretanja međunarodnog kapitala i dobara nije došlo tako jednostano, naprotiv. I u sadašnjim uslovima taj promet je još uvek pod velikom senkom političkih i nekih drugih uticaja, pa se još uvek može opravdano postaviti pitanje: koliko je, u stvarnosti, promet kapitala i dobara zaista slobodan?
Kroz ovaj diplomski rad ja ću pokušati da realno prikažem koji su to faktori doveli do ovog i ovakvog međunarodnog prometa kapitala i koji su njegovi efekti sa jedne strane na zemlju uvoznicu kapitala i sa druge strane na zemlju izvoznicu kapitala. Koje su prednosti i mane za obe zainteresovane strane svakako imajući u vidu da je međunarodni promet kapitala u osnovi pozitivno dešavanje, posebno ako se uzme u obzir da su za posao potrebne dve zainteresobvane i saglasne strane.
Posebno će biti stavljen akcenat na motive i vrste izvoza i uvoza kapitala, zajednička ulaganja i portfolio investicije, efekte uvoza i izvoza kapitala, uticaj kapitala na nacionalni suverenitet, državne intervencije i regulative u sektoru uvoza i izvoza kapitala i na razvoj međunarodnog tržišta kapitala i način njegovog funkcionisanja. Uvoz kapitala je istovremeno i izvoz samo je razlika u tome na kojo ste strani u ovakvim transakcijama jer to opredeljuje ugao posmatranja i mišljenja.
UTICAJ GLOBALIZACIJE NA KRETANJE KAPITALA
Globalizacija je, čini se reč, koja je obeležila XX vek. U svakom slučaju, tu reč danas čujemo i u svakodnevnom govoru. I zaista, celi svet je postao horizont iskustava jednog globalnog društva. Mediji šalju informacije širom sveta, saobraćajne veze su globalne, transanionalne korporacije su prisutne u mnogim zemljama sveta. Globalizacija se upotrebljava i kao argument da bi se objasnile promene u politici i ekonomiji. Ona služi za insceniranje političkih i drugih vidova promena.
Postoje neki procesi koji su se proširili na ceo svet. Tu se ubraja pretnja nuklearnim naoružanjem koja je postojala tokom Hladnog rata. Upotreba nuklearnog oružja bi imala dalekosežne posledice za ceo svet, čak i moguće uništenje života na Zemlji. Zagađenja vazduha i vode tiče se celog čovečanstva, jednako kao i klimatske promene. Ovi procesi ne bi smeli da se potcenjuju, već moraju da se shvate veoma ozbiljno. Međutim, oni nisu dovoljni da pojam «globalizacija» shvatimo kao obeležje ove epohe.
Ovaj pojam sadrži i još jedno sistemsko značenje. Globalizacija ne označava samo dalekosežnost procesa, već i njegove uzročno-posledične veze. Države su međusobno povezane. One nisu više izolovane i autonomne u zadovoljavanju svojih ekonomskih i političkih interesa. Zemlje su jedna od drugih zavisne i imaju uticaj jedne na drugu. Onaj ko govori o globalizaciji mora da ima pred sobom i ovu međusobnu zavisnost.
Jedan od osnovnih faktora, koji su doveli do razvoja globalizacije u ovom i ovakvom obliku, je ekonomski faktor. Kao osnov za ostvarenje pune zaštite ekonomskih interesa nacionalnih država i ostvarenje maksimiranja profita poslužila je međunarodna kretnja kapitala. Upravo se kroz kretnju kapitala iz jedne u drugu zemlji i pokušaja da se isti istovremeno i zaštiti i oplodi razvila, bar jednim delom, sadašnja globalizacija.
Globalizacija je usko povezana sa savremenom razvojnom fazom takozvanog globalnog kapitalizma, sa delovanjem novih tehnologija i njihovim uticajem na stvaranje globalnog svetskog tržišta. Upravo ta ekonomska strana globalizacije predstavlja jedan od glavnih kriterijuma na osnovu kojih se i ona sama određivala. Kako globalizaciju definišu Međunarodni monetarni fond i Svetska banka, kao jedni od glavnih institucionalnih proizvoda ekonomske strane globalizacije? IMF definiše globalizaciju kao •«narastajuću ekonomsku međuzavisnost država zbog povećanja obima i raznovrsnosti prekograničnog prometa roba i usluga, slobodnijeg prometa kapitala i difuzije tehnologije», a slična je i definicija Svetske bamke;»sloboda i mogućnost preduzeća da vrše dobrovoljne ekonomske transakcije sa državljanima drugih zemalja».
Kada se danas govori o globalizaciji, ima se pre svega u vidu njen možda najizraženiji aspekt, a to je globalizacija ekonomskih tokova. Pokazatelji njenog postojanja u ekonomskoj sferi jesu:
•povećanje međunarodne trgovine,
•porast međunarodnih protoka kapitala,
•erozija nacionalnih suvereniteta kroz stvaranje organizacija kao što su WTO ili OPEC,
•povećanje udela u svetskoj ekonomiji koji kontrolišu multinacionalne kompanije,
•povećanje uloga međunarodnih organizacija koje kontrolišu međunarodne transakcije i sl.