10-05-2010, 11:12 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Ranije se tržište povezivalo sa posebnim mestom na kome se obavljala razmena na određeni dan. Ali, sa razvojem transporta, komunikacija, i uopšte načina poslovanja, tržišta dobijaju širi, globalni karakter.
Tržište uvek pretpostavlja sučeljavanje prodavaca i kupaca i obavljanje transakcija – razmene robe za novac ili robe za robu.1 Odnosno, tržište predstavlja sveukupnost odnosa između ponude i tražnje, kako se najčešće određuje.
Svako preduzeće se na tržištu javlja u dve uloge - jednom kao kupac, a drugi put kao prodavac. Interesi preduzeća su suprotni u ove dve uloge. Iz tog razloga je bitno napraviti razliku između:
Nabavnog tržišta – gde se nabavljaju svi elementi poslovnog procesa i gde preduzeće nastoji da nabavi faktore proizvodnje po što povoljnijim uslovima (niske cene, visok kvalitet, odloženo plaćanje...)
Prodajnog tržišta – gde se proizvodi prodaju i gde preduzeće nastoji d proda proizvode po što povoljnijim uslovima (visoke cene, velike količine, kratki rokovi otplate...).
Tržište obavlja nekoliko funkcija:
Informativna funkcija – na osnovu informacija sa tržišta privredni subjekti sagledavaju sopstvenu poziciju na tržištu i na osnovu toga donose odluke o privrednim aktivnostima, dok domaćinstva na osnovu informacija koje pruža tržište donose odluke o kupovini dobara i usluga koje će zadovoljiti njihove potrebe.
Selektivna funkcija – na tržištu se odvija proces selekcije privrednih subjekata u smislu da tržište putem konkurencije nagrađuje i motiviše privredne subjekte koji posluju efikasno, dok sa druge strane, privredni subjekti koji ne posluju efikasno bivaju eliminisani sa tržišta putem ovog istog mehanizma. Tako da u uslovima konkurencije preduzeća koja imaju nisku produktivnost, koja posluju nerentabilno i neekonomično ne mogu da opstanu jer će cene njihovih proizvoda biti iznad konkurentskih pa ih tržište neće prihvatiti.
Alokativna funkcija – obuhvata dva aspekta posmatranja: makro aspekt koji se odnosi na uticaj tržišta na alokaciju (razmeštaj) ograničenih ekonomskih resursa u celokupnoj privredi na grane, oblasti i sl., i mikro aspekt koji se odnosi na uticaj tržišta na razmeštaj ekonomskih resursa u preduzeću – gde i kako ulagati?
Distributivna funkcija – odvija se kroz primarnu raspodelu gde vlasnici faktora proizvodnje i učestvuju u raspodeli novostvorene vrednosti kroz određivanje cene ovih faktora.
Osnovni elementi tržišta koji stoje u konstantnoj međuzavisnosti, su:
•Kupci su potrošači koji traže dobra i usluge radi zadovoljenja svojih potreba, i preduzeća koji traže faktore proizvodnje. Kupci formiraju tražnju.
•Prodavci su preduzeća koja nude robu i usluge potrošačima, dok se na tržištu faktora proizvodnje se javljaju vlasnici ponuđači faktora proizvodnje – radne snage, kapitala, zemlje). Prodavci formiraju ponudu,
•Količina i cene dobara,
•Ponašanje kupaca i prodavaca.
Vrste tržišta
Kao osnovne vrste tržišta, po osnovu kriterijuma predmeta razmene, se kao posebne vrste mogu izdvojiti:
•tržište roba i usluga,
•tržište inputa/faktora proizvodnje (tržište rada, kapitala i zemljišta), i
•finansijsko tržište (tržište novca, hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata).
Postoji i niz drugih kriterijuma na osnovu kojih se diferenciraju različite vrste tržišta. Tako, prema prostoru tržište se deli na: lokalno, regionalno, nacionalno i svetsko. Prema uslovima razmene tržište se deli na slobodno i vezano. Prema odlikama robe koja se prodaje na tržištu postoje homogena i heterogena tržišta. Prema pravnim propisima kojima se reguliše spoljna trgovina postoje otvorena i zatvorena tržišta.
Ranije se tržište povezivalo sa posebnim mestom na kome se obavljala razmena na određeni dan. Ali, sa razvojem transporta, komunikacija, i uopšte načina poslovanja, tržišta dobijaju širi, globalni karakter.
Tržište uvek pretpostavlja sučeljavanje prodavaca i kupaca i obavljanje transakcija – razmene robe za novac ili robe za robu.1 Odnosno, tržište predstavlja sveukupnost odnosa između ponude i tražnje, kako se najčešće određuje.
Svako preduzeće se na tržištu javlja u dve uloge - jednom kao kupac, a drugi put kao prodavac. Interesi preduzeća su suprotni u ove dve uloge. Iz tog razloga je bitno napraviti razliku između:
Nabavnog tržišta – gde se nabavljaju svi elementi poslovnog procesa i gde preduzeće nastoji da nabavi faktore proizvodnje po što povoljnijim uslovima (niske cene, visok kvalitet, odloženo plaćanje...)
Prodajnog tržišta – gde se proizvodi prodaju i gde preduzeće nastoji d proda proizvode po što povoljnijim uslovima (visoke cene, velike količine, kratki rokovi otplate...).
Tržište obavlja nekoliko funkcija:
Informativna funkcija – na osnovu informacija sa tržišta privredni subjekti sagledavaju sopstvenu poziciju na tržištu i na osnovu toga donose odluke o privrednim aktivnostima, dok domaćinstva na osnovu informacija koje pruža tržište donose odluke o kupovini dobara i usluga koje će zadovoljiti njihove potrebe.
Selektivna funkcija – na tržištu se odvija proces selekcije privrednih subjekata u smislu da tržište putem konkurencije nagrađuje i motiviše privredne subjekte koji posluju efikasno, dok sa druge strane, privredni subjekti koji ne posluju efikasno bivaju eliminisani sa tržišta putem ovog istog mehanizma. Tako da u uslovima konkurencije preduzeća koja imaju nisku produktivnost, koja posluju nerentabilno i neekonomično ne mogu da opstanu jer će cene njihovih proizvoda biti iznad konkurentskih pa ih tržište neće prihvatiti.
Alokativna funkcija – obuhvata dva aspekta posmatranja: makro aspekt koji se odnosi na uticaj tržišta na alokaciju (razmeštaj) ograničenih ekonomskih resursa u celokupnoj privredi na grane, oblasti i sl., i mikro aspekt koji se odnosi na uticaj tržišta na razmeštaj ekonomskih resursa u preduzeću – gde i kako ulagati?
Distributivna funkcija – odvija se kroz primarnu raspodelu gde vlasnici faktora proizvodnje i učestvuju u raspodeli novostvorene vrednosti kroz određivanje cene ovih faktora.
Osnovni elementi tržišta koji stoje u konstantnoj međuzavisnosti, su:
•Kupci su potrošači koji traže dobra i usluge radi zadovoljenja svojih potreba, i preduzeća koji traže faktore proizvodnje. Kupci formiraju tražnju.
•Prodavci su preduzeća koja nude robu i usluge potrošačima, dok se na tržištu faktora proizvodnje se javljaju vlasnici ponuđači faktora proizvodnje – radne snage, kapitala, zemlje). Prodavci formiraju ponudu,
•Količina i cene dobara,
•Ponašanje kupaca i prodavaca.
Vrste tržišta
Kao osnovne vrste tržišta, po osnovu kriterijuma predmeta razmene, se kao posebne vrste mogu izdvojiti:
•tržište roba i usluga,
•tržište inputa/faktora proizvodnje (tržište rada, kapitala i zemljišta), i
•finansijsko tržište (tržište novca, hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata).
Postoji i niz drugih kriterijuma na osnovu kojih se diferenciraju različite vrste tržišta. Tako, prema prostoru tržište se deli na: lokalno, regionalno, nacionalno i svetsko. Prema uslovima razmene tržište se deli na slobodno i vezano. Prema odlikama robe koja se prodaje na tržištu postoje homogena i heterogena tržišta. Prema pravnim propisima kojima se reguliše spoljna trgovina postoje otvorena i zatvorena tržišta.