10-05-2010, 06:11 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Islamska ekonomija počiva na islamskom vjerovanju koje pojašnjava odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru, kao i njegov odnos prema ljudima. Ona, također, pojašnjava svrhu i cilj zbog kojeg je stvoren čovjek i metode pomoću kojih će ostvariti taj cilj. Na taj način islamsko učenje dala je odgovor na mnoga pitanja koja zbunjuju (dovode u dilemu) veliki broj onih koji ne vjeruju u riješenja koja daje islamska ekonomija i islamski ekonomski sistemi. Islamski ekonomski sistem vodi računa o međusobnim odnosima ljudi, slobodnom tržištu, fer trgovini, stepenu državne intervencije itd.
Predmet i cilj pisanja rada
Stiecanje teoretskog znanja o oblicima uređenja ekonomskih sistema a u okviru toga i islamskog ekonomskog sistema. Kvalitetna obrada ove teme mora omogućiti i teoretsko poznavanje o uvjetima, oblicima i zakonima načina proizvodnje, ekonomskog života i odnosa proizvodnje i komunikacija u koje stupaju ljudi kada u privrednim procesima pribavljaju sredstva za svoju egzistenciju. Cilj ovog seminarskog rada je na konkretnim problemima pokazati kako islamska ekonomija kao jedan cjelovit ekonomski sistem tretira privredu, odnosno kako taj ekonomski sistem predlaže riješavanje ekonomskih problema.
Izvori podataka i metode prikupljanja
Gradivo islamske ekonomije je obimno i razasuto po raznim pisanim djelima. To je osnovni razlog da je kod nas pisana materija iz ove oblasti manjkava. U svijetu je izvršeno izdavanje značajnog broja udžbenika iz ovog predmeta, ali iz brojnih razloga oni nisu pristupačni. U izradi ovog seminarskog rada toga dobrim dijelom je korišteno djelo Šabić Muharema, Islamska ekonomija, a kao osnovni izvori podataka, odnosno teorijskih postavki islemske ekonomije korištena je knjiga Smailbegović Smaila, Makroekonomija i makroekonomsko okruženje. Kako je tema, islamski ekonomski sistem, ugl. teorijskog karaktera nisu korištene nikakve istraživačke metode.
Sadržaj i struktura rada
Ovaj rad težit će ka tome da u dosta sažetom prikazu obuhvati sve što se može i što treba reći o islamskoj ekonomiji i njenoj oblasti. U tom obuhvatu govorit će se o karaskteristikama islamskog ekonomskog sistema, o specifičnostima islamske ekonomske teorije, o ograničavajućim elementi islamske ekonomije, o islamskoj makroekonomiji itd. Upoređivat će se islamski ekonomski sistem sa drugim sistemima, te objasniti kako bi taj sistem djelovao u praksi.
Osnovne karakteristike islamskog ekonomskog sistema
Osnovne karakteristike islamskog ekonomskog sistema su:
1.Uvažavanje čovjekove pripadnosti.
Bog je stvorio čovjeka sa različitim karakterima, prirodnostima (naravima) i željama. Te stvari se ne mogu izbaciti iz njega, nego se one odgajaju i usmjeravaju, ako krenu navoditi čovjeka na krivi put.
2.Vođenje računa o moralu.
Islamski ekonomski sistem vodi računa o čuvanju međusobnih odnosa među ljudima, pa zbog toga postoje određeni principi i pravila vezani za to, i nije dozvoljeno čovjeku da ih prekrši, jer muslimanska zajednica počiva na solidarnosti, medusobnoj ljubavi i dobročinstvu. Islamski sistem spriječava zavist među ljudima, ignoriranje, mržnju, laž, prevaru i izdaju. ”Ako čovjek ima snagu i imetak, ne znači da je on vlasnik toga, i ne smije činiti nered na Zemlji i kvariti odnose među ljudima. Ako čovjek želi povećati svoj imetak, ne smije to činiti na račun kvarenja međuljudskih odnosa.”¹ U islamskom sistemu je naređeno da se pravilno mjeri i važe, a zabranjeno je kupovati ukradene stvari ili prodavati zabranjene stvari, kao i one koje vode u zabranjene, kao što je prodaja grožda za pravljenje alkohola.
3.Insistiranje na ispunjavanju ljudskih potreba.
To je zbog toga što svaki čovjek ima osnovne (elementarne) potrebe bez kojih ne može živjeti, kao što su hrana, odjeća, piće i sl. Stoga je islamski ekonomski sistem odredio razne metode i sredstva koje je poredao redoslijedom, tako da, ako se cilj ne ispuni putem jedne od tih metoda, prelazi se na drugu. To su, po redoslijedu:
a) Svaki čovjek je dužan da sam ispuni svoje potrebe i da ne traži od drugih. Iz tog razloga, Islam podstiče na rad i privređivanje radom svojih ruku. Ako muslimani pravilno shvate samo ova dva hadisa, nece biti teret za državu. Islamsko društvo je aktivno društvo koje članove podstiče na rad, i zbog toga nikada nema brige zbog porasta broja stanovnika ili problema oko nezaposlenosti i negativnih posljedica koje proizilaze iz toga. U Islamu nije sramota da jedan student radi u šumi, kako bi obezbijedio novac za svoje potrebe i porodicu, ali je velika sramota da jedan sposoban čovjek i nakon svoje zrelosti, još uvijek bude na teretu svojih roditelja, umjesto da se tada on o njima brine.
b) Država je dužna obezbijediti mogućnosti i prilike za rad (posao) sposobnim ljudima, pa makar im morala pozajmiti iz državne blagajne, kako bi mogli raditi i tako zaraditi.
c) Kada čovjek ne bude bio u stanju da sam sebe izdržava zbog svoje nemoći, starosti ili bolesti, tada su članovi njegove porodice obavezni da se brinu o njemu na osnovu već određenih pravila u islamskom fikhu.
d) Čovjeku koji nije u stanju da sam sebe izdržava, niti je njegova porodica u mogućnosti, zbog njihove odsutnosti ili siromaštva, dužnost mu je dati iz imetka prikupljenog od zekata, onoliko koliko mu je potrebno.
e) Ako zekat nije dovoljan da se ispuni potreba onoga koji je upotrebi, dat će mu se iz drugih prihoda državne blagajne.
f) Ako državna blagajna nije u stanju ispuniti potrebe ovoj osobi onda je dužnost bogatih da to urade.
Za gore navedeno postoje dva najljepša primjera u govoru Božijeg poslanika kada je poručio svojim sugrađanima: "Ko ima viška jahalicu, neka je dadne onome koji je nema, ko ima višak imetka, neka ga dadne onome koji nema.”² Radi lakšeg razumjevanja, iznose se vjerski principe koji određuju i zakonitosti i kretanja u islamskim ekonomskim sistemima.
1. Vlast pripada smao jednom Bogu. Ovaj kosmos, sa svim što se u njemu nalazi, pripada Stvoritelju., koji nema sudruga u tome. To znači da On ima potpuno pravo da čini što god hoce i On, neće biti pitan za ono što radi.
2. Bog je sva stvorenja potčinio u korist čovjek. Kaže Uzvišeni: "Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom i vidljivom i nevidljivom?".
3. Vlast koju čovjek posjeduje je privremena. Vrlo je bitno da čovjek poznaje ovu stvar.Bog je u Svojoj Knjizi, a i riječima Svoga Poslanika odredio granice i norme koje određuju ponašanje čovjeka u stvarima koje on posjeduje. I nije mu dozvoljeno da ih pređe i prekorači, a ako to učini, postaje nasilnik, i zaslužuje za to kaznu.
4. Ovaj svijet je srestvo a ne cilj. Dunjaluk je sredstvo pomoću kojeg čovjek ostvaruje cilj zbog kojeg je stvoren, te mu nije dozvoljeno da, ako se domogne dunjaluka i njegovih užitaka, zaboravi na njega i učini tako dunjaluk svojim ciljem. Tako npr. jahalica koju jaše covjek nije cilj, nego samo sredstvo koje koristi covjek kako bi došao do mjesta na koje želi doći.
Islamska ekonomija počiva na islamskom vjerovanju koje pojašnjava odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru, kao i njegov odnos prema ljudima. Ona, također, pojašnjava svrhu i cilj zbog kojeg je stvoren čovjek i metode pomoću kojih će ostvariti taj cilj. Na taj način islamsko učenje dala je odgovor na mnoga pitanja koja zbunjuju (dovode u dilemu) veliki broj onih koji ne vjeruju u riješenja koja daje islamska ekonomija i islamski ekonomski sistemi. Islamski ekonomski sistem vodi računa o međusobnim odnosima ljudi, slobodnom tržištu, fer trgovini, stepenu državne intervencije itd.
Predmet i cilj pisanja rada
Stiecanje teoretskog znanja o oblicima uređenja ekonomskih sistema a u okviru toga i islamskog ekonomskog sistema. Kvalitetna obrada ove teme mora omogućiti i teoretsko poznavanje o uvjetima, oblicima i zakonima načina proizvodnje, ekonomskog života i odnosa proizvodnje i komunikacija u koje stupaju ljudi kada u privrednim procesima pribavljaju sredstva za svoju egzistenciju. Cilj ovog seminarskog rada je na konkretnim problemima pokazati kako islamska ekonomija kao jedan cjelovit ekonomski sistem tretira privredu, odnosno kako taj ekonomski sistem predlaže riješavanje ekonomskih problema.
Izvori podataka i metode prikupljanja
Gradivo islamske ekonomije je obimno i razasuto po raznim pisanim djelima. To je osnovni razlog da je kod nas pisana materija iz ove oblasti manjkava. U svijetu je izvršeno izdavanje značajnog broja udžbenika iz ovog predmeta, ali iz brojnih razloga oni nisu pristupačni. U izradi ovog seminarskog rada toga dobrim dijelom je korišteno djelo Šabić Muharema, Islamska ekonomija, a kao osnovni izvori podataka, odnosno teorijskih postavki islemske ekonomije korištena je knjiga Smailbegović Smaila, Makroekonomija i makroekonomsko okruženje. Kako je tema, islamski ekonomski sistem, ugl. teorijskog karaktera nisu korištene nikakve istraživačke metode.
Sadržaj i struktura rada
Ovaj rad težit će ka tome da u dosta sažetom prikazu obuhvati sve što se može i što treba reći o islamskoj ekonomiji i njenoj oblasti. U tom obuhvatu govorit će se o karaskteristikama islamskog ekonomskog sistema, o specifičnostima islamske ekonomske teorije, o ograničavajućim elementi islamske ekonomije, o islamskoj makroekonomiji itd. Upoređivat će se islamski ekonomski sistem sa drugim sistemima, te objasniti kako bi taj sistem djelovao u praksi.
Osnovne karakteristike islamskog ekonomskog sistema
Osnovne karakteristike islamskog ekonomskog sistema su:
1.Uvažavanje čovjekove pripadnosti.
Bog je stvorio čovjeka sa različitim karakterima, prirodnostima (naravima) i željama. Te stvari se ne mogu izbaciti iz njega, nego se one odgajaju i usmjeravaju, ako krenu navoditi čovjeka na krivi put.
2.Vođenje računa o moralu.
Islamski ekonomski sistem vodi računa o čuvanju međusobnih odnosa među ljudima, pa zbog toga postoje određeni principi i pravila vezani za to, i nije dozvoljeno čovjeku da ih prekrši, jer muslimanska zajednica počiva na solidarnosti, medusobnoj ljubavi i dobročinstvu. Islamski sistem spriječava zavist među ljudima, ignoriranje, mržnju, laž, prevaru i izdaju. ”Ako čovjek ima snagu i imetak, ne znači da je on vlasnik toga, i ne smije činiti nered na Zemlji i kvariti odnose među ljudima. Ako čovjek želi povećati svoj imetak, ne smije to činiti na račun kvarenja međuljudskih odnosa.”¹ U islamskom sistemu je naređeno da se pravilno mjeri i važe, a zabranjeno je kupovati ukradene stvari ili prodavati zabranjene stvari, kao i one koje vode u zabranjene, kao što je prodaja grožda za pravljenje alkohola.
3.Insistiranje na ispunjavanju ljudskih potreba.
To je zbog toga što svaki čovjek ima osnovne (elementarne) potrebe bez kojih ne može živjeti, kao što su hrana, odjeća, piće i sl. Stoga je islamski ekonomski sistem odredio razne metode i sredstva koje je poredao redoslijedom, tako da, ako se cilj ne ispuni putem jedne od tih metoda, prelazi se na drugu. To su, po redoslijedu:
a) Svaki čovjek je dužan da sam ispuni svoje potrebe i da ne traži od drugih. Iz tog razloga, Islam podstiče na rad i privređivanje radom svojih ruku. Ako muslimani pravilno shvate samo ova dva hadisa, nece biti teret za državu. Islamsko društvo je aktivno društvo koje članove podstiče na rad, i zbog toga nikada nema brige zbog porasta broja stanovnika ili problema oko nezaposlenosti i negativnih posljedica koje proizilaze iz toga. U Islamu nije sramota da jedan student radi u šumi, kako bi obezbijedio novac za svoje potrebe i porodicu, ali je velika sramota da jedan sposoban čovjek i nakon svoje zrelosti, još uvijek bude na teretu svojih roditelja, umjesto da se tada on o njima brine.
b) Država je dužna obezbijediti mogućnosti i prilike za rad (posao) sposobnim ljudima, pa makar im morala pozajmiti iz državne blagajne, kako bi mogli raditi i tako zaraditi.
c) Kada čovjek ne bude bio u stanju da sam sebe izdržava zbog svoje nemoći, starosti ili bolesti, tada su članovi njegove porodice obavezni da se brinu o njemu na osnovu već određenih pravila u islamskom fikhu.
d) Čovjeku koji nije u stanju da sam sebe izdržava, niti je njegova porodica u mogućnosti, zbog njihove odsutnosti ili siromaštva, dužnost mu je dati iz imetka prikupljenog od zekata, onoliko koliko mu je potrebno.
e) Ako zekat nije dovoljan da se ispuni potreba onoga koji je upotrebi, dat će mu se iz drugih prihoda državne blagajne.
f) Ako državna blagajna nije u stanju ispuniti potrebe ovoj osobi onda je dužnost bogatih da to urade.
Za gore navedeno postoje dva najljepša primjera u govoru Božijeg poslanika kada je poručio svojim sugrađanima: "Ko ima viška jahalicu, neka je dadne onome koji je nema, ko ima višak imetka, neka ga dadne onome koji nema.”² Radi lakšeg razumjevanja, iznose se vjerski principe koji određuju i zakonitosti i kretanja u islamskim ekonomskim sistemima.
1. Vlast pripada smao jednom Bogu. Ovaj kosmos, sa svim što se u njemu nalazi, pripada Stvoritelju., koji nema sudruga u tome. To znači da On ima potpuno pravo da čini što god hoce i On, neće biti pitan za ono što radi.
2. Bog je sva stvorenja potčinio u korist čovjek. Kaže Uzvišeni: "Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom i vidljivom i nevidljivom?".
3. Vlast koju čovjek posjeduje je privremena. Vrlo je bitno da čovjek poznaje ovu stvar.Bog je u Svojoj Knjizi, a i riječima Svoga Poslanika odredio granice i norme koje određuju ponašanje čovjeka u stvarima koje on posjeduje. I nije mu dozvoljeno da ih pređe i prekorači, a ako to učini, postaje nasilnik, i zaslužuje za to kaznu.
4. Ovaj svijet je srestvo a ne cilj. Dunjaluk je sredstvo pomoću kojeg čovjek ostvaruje cilj zbog kojeg je stvoren, te mu nije dozvoljeno da, ako se domogne dunjaluka i njegovih užitaka, zaboravi na njega i učini tako dunjaluk svojim ciljem. Tako npr. jahalica koju jaše covjek nije cilj, nego samo sredstvo koje koristi covjek kako bi došao do mjesta na koje želi doći.