09-05-2010, 04:46 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Međunarodna trgovina predstavlja razmenu dobara i usluga koja tom prilikom prelaze međunarodno priznate granice ili teritorije. U većini zemalja ona stvara značajan deo BDPa. Iako se međunarodna trgovina obavljala tokom dobrog dela istorije čovečanstva, ona je tokom poslednjih nekoliko vekova dobila na ekonomskom, društvenom i političkom značaju.
Industrijalizacija je unapredila prevoz, a globalizacija, multinacionalne korporacije, i autsorsing takođe imaju značajan uticaj na međunarodnu trgovinu. Rast obima međunarodne trgovine je osnov procesa globalizacije.Međunarodna trgovina je takođe i grana ekonomije, i, zajedno sa međunarodnim finansijama, čini širu disciplinu poznatu kao međunarodni ekonomski odnosi.
Privrede koje se uključuju u međunarodne tokove (otvorena privreda) na bazi izvoza i uvoza i veličine GDP koji se povećava putem međunarodne razmene, postižu značajnu stopu ekonomskog rasta, dok privrede koje su manje otvorene beleže stagnaciju ili pad GDP-a, a time i životnog standarda. Spoljna trgovina omogućava svakoj zemlji da se usmeri na područje svojih komparativnih prednosti u proizvodnji roba i usluga. Radnici u svakoj zemlji mogu ostvariti veću količinu potrošnih i proizvodnih dobara za istu količinu utrošenog rada. Zemlja se specijalizuje za proizvodnju u područjima komparativnih prednosti i razmenjuje svoju vlastitu proizvodnju putem spoljne trgovine za dobra i usluge gde nema komparativne prednosti.
Tako se u otvorenoj međunarodnoj trgovini povećava nacionalni dohodak svake zemlje koja učestvuje u toj trgovini, zahvaljujući najefikasnijoj alokaciji oskudnih resursa. O koristima procesa trgovinske liberalizacije koji se odvija u mnogim državama širom sveta ne postoji koncenzus, kao što ne postoji koncenzus i o mnogim drugim pitanjima iz oblasti ekonomije. Različite perspektive značajno utiču na formiranje mišljenja. Samo na krajnjim stranama nalaze se ekstremne grupe koje su apsolutno za ili protiv liberalizacije.
Pedeset godina razvoja u međunarodnoj trgovini poboljšalo je živote miliona ljudi. Ipak, još uvek, previše ljudi ima neadekvatnu hranu, smeštaj, vodu, zdravstvenu negu…i nema nadu. Sva ova patnja je neopravdana u svetu prepunom prirodnih resursa, znanja, stručnosti, tehnologija i ljudi koji brinu.
Pojam i razvoj međunarodne trgovine
Pod pojmom spoljne trgovine podrazumevaju se svi oblici ekonomske saradnje jedne zemlje sa inostranstvom. U užem smislu spoljna trgovina obuhvata promet roba i usluga koje jedna zemlja obavi sa inostranstvom. U teorijskom smislu (spoljna) trgovina predstavlja "organizovanu razmenu dobara između pojedinih članova svetske privrede po načelima celishodnosti i ekonomičnosti". Ukratko trgovina se definiše kao organizovani i razvijeni vid robne razmene. Podela trgovine na unutrašnju i spoljnu je više stvar konvencije, s obzirom da su funkcije trgovine veoma slične, ali postoje i razlike između nje i spoljne trgovine.
Sa ekonomske tačke gledišta unutrašnja i spoljna trgovina čine jedinstvenu trgovinsku delatnost koja u ciklusu proizvodnje obavlja prometnu funkciju kojom se završava celokupni proces proizvodnje i pretvaranje robe u novac.
Suštinske ekonomske razlike između unutrašnje i spoljne trgovine rezultiraju iz mobilnosti i efikasnosti faktora proizvodnje i specifičnih uslova privređivanja u pojedinim zemljama. Razlike potenciraju i mere državne intervencije u spoljnotrgovinskim odnosima sa inostranstvom koje spoljnoj trgovini nameću drugačije ponašanje u realizaciji spoljnotrgovinskih transakcija od onih u unutrašnjoj trgovini. Razlike između unutrašnje i spoljne trgovine su i rezultat privredne individualnosti i podvojenosti između zemalja učesnica u spoljnoj trgovini. Ukratko razlike između unutrašnje i spoljne trgovine rezultat su sledećih uticaja.
Dok unutrašnja trgovina obuhvata delatnost prometa u okviru jedinstvenog ekonomskog i pravnog područja na kojem važe jedinstveni uslovi poslovanja spoljna trgovina obavlja promet između dvaju pravnih i fizičkih lica čije se sedište nalazi u raznim državama, odnosno carinskim područjima na kojima važe različiti ekonomski i pravni uslovi.
Kod spoljnotrgovinskog prometa koji se obavlja između dva carinska područja nije bitno ni neophodno da roba menja vlasnika već da je prešla državnu odnosno carinsku granicu. Prelaz robe preko carinske granice bitan je element za klasifikaciju prometa između država.
U savremenoj spoljnoj trgovini prelaz robe preko državne granice ne predstavlja uvek spoljnu trgovinu, s obzirom da se u integracionim grupacijama (Evropska zajednica - EC, Evropsko udruženje slobodne trgovine - EFTA, i dr.) ukidaju carinske i necarinske barijere, fiskalne i druge razlike, tako da nema razlike u trgovini između zemalja u odnosu na onu unutar pojedinih zemalja.
Obavljajući robni promet s rezidentima stranih zemalja nosilac spoljnotrgovinskog prometa susreće se u svakom poslu s različitom okolinom i postupcima poslovanja, koji se razlikuju od onih u unutrašnjoj trgovini. Sve to zahteva od nosilaca spoljnotrgovinskog posla da brižljivo ispituju i upoznaju faktore koji sačinjavaju trgovačke uslove i poslovnu psihologiju njegovih poslovnih partnera u svakoj stranoj zemlji s kojom ostvaruju spoljnotrgovinsku razmenu.
Tehnologije mogu predstavljati bitan faktor konkurentnosti preduzeća i privrede, jer doprinose povećanju produktivnosti i opšte efikasnosti. U ranim fazama njihove primene verovalo se da postoji tzv. paradoks produktivnosti pošto su investicije u kompjuterski hardver i softver postajale sve obimnije, a produktivnost se nije povećavala ili je čak opadala. Međutim, početkom devedesetih godina prošlog veka, mnoga istraživanja negirala su
Međunarodna trgovina predstavlja razmenu dobara i usluga koja tom prilikom prelaze međunarodno priznate granice ili teritorije. U većini zemalja ona stvara značajan deo BDPa. Iako se međunarodna trgovina obavljala tokom dobrog dela istorije čovečanstva, ona je tokom poslednjih nekoliko vekova dobila na ekonomskom, društvenom i političkom značaju.
Industrijalizacija je unapredila prevoz, a globalizacija, multinacionalne korporacije, i autsorsing takođe imaju značajan uticaj na međunarodnu trgovinu. Rast obima međunarodne trgovine je osnov procesa globalizacije.Međunarodna trgovina je takođe i grana ekonomije, i, zajedno sa međunarodnim finansijama, čini širu disciplinu poznatu kao međunarodni ekonomski odnosi.
Privrede koje se uključuju u međunarodne tokove (otvorena privreda) na bazi izvoza i uvoza i veličine GDP koji se povećava putem međunarodne razmene, postižu značajnu stopu ekonomskog rasta, dok privrede koje su manje otvorene beleže stagnaciju ili pad GDP-a, a time i životnog standarda. Spoljna trgovina omogućava svakoj zemlji da se usmeri na područje svojih komparativnih prednosti u proizvodnji roba i usluga. Radnici u svakoj zemlji mogu ostvariti veću količinu potrošnih i proizvodnih dobara za istu količinu utrošenog rada. Zemlja se specijalizuje za proizvodnju u područjima komparativnih prednosti i razmenjuje svoju vlastitu proizvodnju putem spoljne trgovine za dobra i usluge gde nema komparativne prednosti.
Tako se u otvorenoj međunarodnoj trgovini povećava nacionalni dohodak svake zemlje koja učestvuje u toj trgovini, zahvaljujući najefikasnijoj alokaciji oskudnih resursa. O koristima procesa trgovinske liberalizacije koji se odvija u mnogim državama širom sveta ne postoji koncenzus, kao što ne postoji koncenzus i o mnogim drugim pitanjima iz oblasti ekonomije. Različite perspektive značajno utiču na formiranje mišljenja. Samo na krajnjim stranama nalaze se ekstremne grupe koje su apsolutno za ili protiv liberalizacije.
Pedeset godina razvoja u međunarodnoj trgovini poboljšalo je živote miliona ljudi. Ipak, još uvek, previše ljudi ima neadekvatnu hranu, smeštaj, vodu, zdravstvenu negu…i nema nadu. Sva ova patnja je neopravdana u svetu prepunom prirodnih resursa, znanja, stručnosti, tehnologija i ljudi koji brinu.
Pojam i razvoj međunarodne trgovine
Pod pojmom spoljne trgovine podrazumevaju se svi oblici ekonomske saradnje jedne zemlje sa inostranstvom. U užem smislu spoljna trgovina obuhvata promet roba i usluga koje jedna zemlja obavi sa inostranstvom. U teorijskom smislu (spoljna) trgovina predstavlja "organizovanu razmenu dobara između pojedinih članova svetske privrede po načelima celishodnosti i ekonomičnosti". Ukratko trgovina se definiše kao organizovani i razvijeni vid robne razmene. Podela trgovine na unutrašnju i spoljnu je više stvar konvencije, s obzirom da su funkcije trgovine veoma slične, ali postoje i razlike između nje i spoljne trgovine.
Sa ekonomske tačke gledišta unutrašnja i spoljna trgovina čine jedinstvenu trgovinsku delatnost koja u ciklusu proizvodnje obavlja prometnu funkciju kojom se završava celokupni proces proizvodnje i pretvaranje robe u novac.
Suštinske ekonomske razlike između unutrašnje i spoljne trgovine rezultiraju iz mobilnosti i efikasnosti faktora proizvodnje i specifičnih uslova privređivanja u pojedinim zemljama. Razlike potenciraju i mere državne intervencije u spoljnotrgovinskim odnosima sa inostranstvom koje spoljnoj trgovini nameću drugačije ponašanje u realizaciji spoljnotrgovinskih transakcija od onih u unutrašnjoj trgovini. Razlike između unutrašnje i spoljne trgovine su i rezultat privredne individualnosti i podvojenosti između zemalja učesnica u spoljnoj trgovini. Ukratko razlike između unutrašnje i spoljne trgovine rezultat su sledećih uticaja.
Dok unutrašnja trgovina obuhvata delatnost prometa u okviru jedinstvenog ekonomskog i pravnog područja na kojem važe jedinstveni uslovi poslovanja spoljna trgovina obavlja promet između dvaju pravnih i fizičkih lica čije se sedište nalazi u raznim državama, odnosno carinskim područjima na kojima važe različiti ekonomski i pravni uslovi.
Kod spoljnotrgovinskog prometa koji se obavlja između dva carinska područja nije bitno ni neophodno da roba menja vlasnika već da je prešla državnu odnosno carinsku granicu. Prelaz robe preko carinske granice bitan je element za klasifikaciju prometa između država.
U savremenoj spoljnoj trgovini prelaz robe preko državne granice ne predstavlja uvek spoljnu trgovinu, s obzirom da se u integracionim grupacijama (Evropska zajednica - EC, Evropsko udruženje slobodne trgovine - EFTA, i dr.) ukidaju carinske i necarinske barijere, fiskalne i druge razlike, tako da nema razlike u trgovini između zemalja u odnosu na onu unutar pojedinih zemalja.
Obavljajući robni promet s rezidentima stranih zemalja nosilac spoljnotrgovinskog prometa susreće se u svakom poslu s različitom okolinom i postupcima poslovanja, koji se razlikuju od onih u unutrašnjoj trgovini. Sve to zahteva od nosilaca spoljnotrgovinskog posla da brižljivo ispituju i upoznaju faktore koji sačinjavaju trgovačke uslove i poslovnu psihologiju njegovih poslovnih partnera u svakoj stranoj zemlji s kojom ostvaruju spoljnotrgovinsku razmenu.
Tehnologije mogu predstavljati bitan faktor konkurentnosti preduzeća i privrede, jer doprinose povećanju produktivnosti i opšte efikasnosti. U ranim fazama njihove primene verovalo se da postoji tzv. paradoks produktivnosti pošto su investicije u kompjuterski hardver i softver postajale sve obimnije, a produktivnost se nije povećavala ili je čak opadala. Međutim, početkom devedesetih godina prošlog veka, mnoga istraživanja negirala su