07-05-2010, 07:06 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Ekonomija (dolazi od grčke reči Oikonomia; oikos – kuća, nomos - zakon) je naučna disciplina koja proučava osnovna pravila ponašanja i ekonomske zakonitosti u ekonomskim aktivnostima. U svakoj epohi razvoja, ekonomija proučava ekonomske aktivnosti, kako društvo koristi oskudne resurse radi proizvodnje dobara i usluga i vrši njihovu raspodelu među članovima društva.
Ekonomija kao nauka se bavi razotkrivanjem, analizom i produbljivanjem saznanja o ekonomskim zakonitostima i pojavama u društvenoj proizvodnji sa stanovištva analize odnosa proizvodnje, odnosno racionalnosti upotrebe ogranicenih resursa i neogranicenih ljudskih potreba.
Mikro i Makro ekonomija
Predmet izučavanja ekonomije se deli u dve glavne oblasti:
*Mikroekonomija
*Makroekonomija
Mikroekonomija potiče od grčkih reči micros (mali) i oikonomia (pravila gazdovanja), ona proučava pojedinačne privredne subjekte domaćinstva i preduzeća. Ona se sastoji od vise naućnih disciplina kao npr. Marketing, Menadžment, Strateški menadžment, Računovodstvo, Knjigovodstvo, Poslovna organizacija, Spoljno trgovinsko poslovanje, Operacijska istražibanja, Istraživanje tržišta, Međunarodna ekonomija...
Makroekonomija potiče od grčkih reči macros (veliki) i oikonomija (pravila gazdovanja), sto znači da proučava ekonomske agregatne veličine. Ona proučava privredu u celini i celokupne mogućnosti ekonomije, i unutar toga oblasti kao što su: Inflacija, Nezaposlenost, Poslovni ciklusi, Ekonomija države i Svetska ekonomija...
Istorijska geneza razvoja ekonomije
Ekonomija je doživela dug razvojni put, zavisno od promena ekonomske razvijenosti i društvenih odnosa. Ekonomska misao započinje učenjem antičkih filozofa Ksenofonta, Platona i Aristotela, a nastavljaju je srednjovekovni skolastici i kanonisti, od kojih je bio najpoznatiji sveti Toma Akvinski. Opšta karakteristika tog razdoblja bio je normativizam, o čemu govore stavovi o trgovini, kamati, pravednoj ceni itd., što je u vezi sa vrednostima i ciljevima , za razliku od pozitivne ekonomije koja predstavlja skup sintetizovanih znanja o onome što postoji u praksi – životu.
Prvi ekonomski teoretičari bili su merkantilisti (od 15. Do 18. Veka), koji su se zalagali za pozitivan platni bilans zemlje u međunarodnoj trgovini, koj bi se ostvario uz snažnu intervenciju države. Na osnovu kritike državnog intervencionizma, merkantilisti su razvili teorije ekonomskog liberalizma u Francuskoj (fiziokrati) i Engleskoj (klasičari).
Srednji vek
Poznato je da je katolička crkva imala oštrije stavove prema trgovini i robnoj privredi nego grčkopravoslavna, koja je dopuštala trgovinu. Carigrad je bio centar svetske trgovine, Vizantija jedna od najrazvijenijih zemalja pred kraj XIII veka. Islamska crkva je stimulisala trgovce, osim u slučajevima nepravednog bogaćenja. Toma Akvinski i katolička crkva su imali rezerve u odnosu na trgovački zanat, koj se smatrao ne časnim, a trgovac varalicom i lopovom.
Toma Akvinski – predstavnik kanonista. Poreklom plemić, školovan u mogim Evropskim gradovima i dobio je najvišu titulu svih doktora nauka. Od ekonomskih kategorija raspravljao je o bogatstvu, pravednoj ceni, podeli rada. Njegovo učenje i pogledi važili su kao zvanična filozofija katoličke crkve. Kanonisti su gledali na zemljoradnju i zanatstvo kao pozitivno, jer su namenjeni zadovoljavanju ljudskih potreba što je u skladu sa božijom voljom. Dok trgovinu shvataju negativno jer je to cilj bogaćenja čto je suprotno božijoj volji. Toma Akvinski ne odbacuje trgovinu kao delatnost, ali ne prihvata da se cene na tržištu formiraju od ponude i potražnje, što je negativna pojava.
Martin Luter – osnivač protestanizma u Nemačkoj, sin rudara, koj je studirao u Erfurtu. Kao ekonomista zalagao se za naturalnu privredu i prostu robnu proizvodnju, i borio se protiv zelenaškog i trgovačkog kapitala. Isticao je autoritet kneževa i vlasti da upravljaju ekonomskim stvarima i da svako ima dužnost da radi i bude poslušan. Svojim učenjem o radu je uticao na stvaranje ideoloških predpostavki za formiranje klasičnih koncepcija o vrednosti.
Ekonomija (dolazi od grčke reči Oikonomia; oikos – kuća, nomos - zakon) je naučna disciplina koja proučava osnovna pravila ponašanja i ekonomske zakonitosti u ekonomskim aktivnostima. U svakoj epohi razvoja, ekonomija proučava ekonomske aktivnosti, kako društvo koristi oskudne resurse radi proizvodnje dobara i usluga i vrši njihovu raspodelu među članovima društva.
Ekonomija kao nauka se bavi razotkrivanjem, analizom i produbljivanjem saznanja o ekonomskim zakonitostima i pojavama u društvenoj proizvodnji sa stanovištva analize odnosa proizvodnje, odnosno racionalnosti upotrebe ogranicenih resursa i neogranicenih ljudskih potreba.
Mikro i Makro ekonomija
Predmet izučavanja ekonomije se deli u dve glavne oblasti:
*Mikroekonomija
*Makroekonomija
Mikroekonomija potiče od grčkih reči micros (mali) i oikonomia (pravila gazdovanja), ona proučava pojedinačne privredne subjekte domaćinstva i preduzeća. Ona se sastoji od vise naućnih disciplina kao npr. Marketing, Menadžment, Strateški menadžment, Računovodstvo, Knjigovodstvo, Poslovna organizacija, Spoljno trgovinsko poslovanje, Operacijska istražibanja, Istraživanje tržišta, Međunarodna ekonomija...
Makroekonomija potiče od grčkih reči macros (veliki) i oikonomija (pravila gazdovanja), sto znači da proučava ekonomske agregatne veličine. Ona proučava privredu u celini i celokupne mogućnosti ekonomije, i unutar toga oblasti kao što su: Inflacija, Nezaposlenost, Poslovni ciklusi, Ekonomija države i Svetska ekonomija...
Istorijska geneza razvoja ekonomije
Ekonomija je doživela dug razvojni put, zavisno od promena ekonomske razvijenosti i društvenih odnosa. Ekonomska misao započinje učenjem antičkih filozofa Ksenofonta, Platona i Aristotela, a nastavljaju je srednjovekovni skolastici i kanonisti, od kojih je bio najpoznatiji sveti Toma Akvinski. Opšta karakteristika tog razdoblja bio je normativizam, o čemu govore stavovi o trgovini, kamati, pravednoj ceni itd., što je u vezi sa vrednostima i ciljevima , za razliku od pozitivne ekonomije koja predstavlja skup sintetizovanih znanja o onome što postoji u praksi – životu.
Prvi ekonomski teoretičari bili su merkantilisti (od 15. Do 18. Veka), koji su se zalagali za pozitivan platni bilans zemlje u međunarodnoj trgovini, koj bi se ostvario uz snažnu intervenciju države. Na osnovu kritike državnog intervencionizma, merkantilisti su razvili teorije ekonomskog liberalizma u Francuskoj (fiziokrati) i Engleskoj (klasičari).
Srednji vek
Poznato je da je katolička crkva imala oštrije stavove prema trgovini i robnoj privredi nego grčkopravoslavna, koja je dopuštala trgovinu. Carigrad je bio centar svetske trgovine, Vizantija jedna od najrazvijenijih zemalja pred kraj XIII veka. Islamska crkva je stimulisala trgovce, osim u slučajevima nepravednog bogaćenja. Toma Akvinski i katolička crkva su imali rezerve u odnosu na trgovački zanat, koj se smatrao ne časnim, a trgovac varalicom i lopovom.
Toma Akvinski – predstavnik kanonista. Poreklom plemić, školovan u mogim Evropskim gradovima i dobio je najvišu titulu svih doktora nauka. Od ekonomskih kategorija raspravljao je o bogatstvu, pravednoj ceni, podeli rada. Njegovo učenje i pogledi važili su kao zvanična filozofija katoličke crkve. Kanonisti su gledali na zemljoradnju i zanatstvo kao pozitivno, jer su namenjeni zadovoljavanju ljudskih potreba što je u skladu sa božijom voljom. Dok trgovinu shvataju negativno jer je to cilj bogaćenja čto je suprotno božijoj volji. Toma Akvinski ne odbacuje trgovinu kao delatnost, ali ne prihvata da se cene na tržištu formiraju od ponude i potražnje, što je negativna pojava.
Martin Luter – osnivač protestanizma u Nemačkoj, sin rudara, koj je studirao u Erfurtu. Kao ekonomista zalagao se za naturalnu privredu i prostu robnu proizvodnju, i borio se protiv zelenaškog i trgovačkog kapitala. Isticao je autoritet kneževa i vlasti da upravljaju ekonomskim stvarima i da svako ima dužnost da radi i bude poslušan. Svojim učenjem o radu je uticao na stvaranje ideoloških predpostavki za formiranje klasičnih koncepcija o vrednosti.