07-05-2010, 05:05 PM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Današnji svet i stvarnost su protkani protivrečnostima.Većina pojava i stvari koje danas obitavaju na Zemlji imaju svoje dobre i loše strane. Ni globalizacija kao jedna od savremenih tema i žiža interesovanja nauke i društva, nije izuzeta te osobine. Zato je, istovremeno, izuzetno teško i neverovatno lako govoriti o ovoj temi
Globalizacija je fenomen - možemo s velikom dozom sigurnosti i bez preterivanja reći - koji obeležava prelazak iz starog u novi vek i početak novog milenijuma. Nema dileme da će ovo pitanje tek obeležiti doba koje dolazi. To možda najbolje dokazuje podatak da je 54. Generalna skupština Ujedinjenih nacija posvetila ovom složenom i kompleksnom pitanju svoju posebnu raspravu, 1999. godine. Po definiciji koju nalazimo kod Helda i Mek Grua, globalizacija je ubrzavanje, proširivanje i produbljivanje uticaja planetarnih tokova i načina društvene interakcije. Promicanje liberalnog sistema, globalnog tržišta, međunarodnog pravnog poretka, liberalne demokratije i ljudskih prava kao univerzalnih standarda moderne ljudske civilizacije. Ali globalizacijske kontroverze nisu samo tek jedno između ostalih akademskih pitanja, već i poprište pravih, mislilo se već zaboravljenih, uličnih okršaja. Međutim, ideja globalizacije jeste izvor velikih nedoumica: ne samo na ulicama već i u akademskom svetu, takođe.
Od sredine 1980-tih termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u Social Science Citation Indexu - indeksu citata u društvenim naukama. No, bez obzira na to, postoje autori koji negiraju globalizaciju, odnosno predstavljaju je kao “mit”. Kao argumente navode ograničenost globalizacijskih procesa na razvijene zemlje uz marginalizaciju trećeg sveta, zatim kako su "istinske transnacionalne kompanije razmerno retke", te ograničenost tržišta zbog dominantnosti i mogućnosti intervencije zemalja trijade - Evrope, sev. Amerike, i Japana.
Ovde prizilazi jedan važan nedostatak neposotojanje opštoprihvaćene definicije globalizacije. Naime, kako bismo govorili o globalizaciji, mora postojati kakav-takav konsenzus oko toga što pod globalizacijom zaista i mislimo. Brojni autori uopšte nisu definisali ovaj pojam. Jer, ako globalizaciju označimo kao proces (oko čega se većina teoretičara slaže), utoliko njihova teza o nepostojanju globalizacije ne stoji (zato što – budući da je proces - ima svoj put koji vodi k globalnoj integraciji, a to što je sveopšta integriranost danas još daleko, ne znači da globalizacija sama po sebi ne postoji). No, pošto veliki broj autora piše o globalizaciji, ali ne naglašavajući što pod tim pojmom konkretno podrazumijevaju, potrebno je izbjeći ovaj problem i definisati je.
Moramo naglasiti da malo koji proces utiče na našu sadašnjicu kao proces globalizacije, sam proces globalizacije je protivrečan – globalizacija povezuje svet, ali ga istovremeno i deli, hijearhizujući ga.
Jedna suštinska primedba na tokove globalizacije ne može se izbeći. Ako, naime, politička vlast preuzme sve sfere života jednog društva, u pitanju je totalitarizam. Ako to isto čini religija - fundamentalizam. Međutim, ako to čine multinacionalne kompanije, onda to njima skloni mediji, pak, nazivaju slobodom!
Globalizacija je nesumnjivo fenomen koji ne može biti obuhvaćen i formulisan unutar granica jedne oblasti. Mi ćemo pokušati pružiti osnovne smernice iz raznih oblasti vidova globalizacija kao što su politička, filozofska, društvena, kulturna i ekonomska.
TEORIJSKI PRAVCI I DEFINICIJE GLOBALIZACIJE:
Po dostupnim uvudima,postoje tri opšta, glavna pravca mišljenja u okviru kojih je moguće razlikovati i mnoštvo podvarijanti. Ovu najpoznatiju podelu na „skeptike“, „hiperglobaliste“ i „transformacioniste“ napravio je D.Held.
Prvom pravcu pripadaju autori koji smatraju da je pojam globalizacije „mit“ tj. ideološka maska kojom se prikrivaju stvarni procesi transformacije svetskog kapitalističkog sistema. U tom smislu , vredi istaći gledište Imanuela Volernština ( Immanuel Wallerstein ) koji tvrdi da je „diskurs ( globalizacije ) u stvari ogronmo nerazumevanje savremene realnosti – obmana koja nam je nametnuta od strane moćnih grupa“. Diskurs globalizacije, po njegovom mišljenju , vodi ignorisanju stvarnih pitanja i pogrešnom razumevanju stvarne krize u kojoj se svet danas nalazi.Toj grupi autora pripadaju svi oni koji globalizaciju iz različitih razloga , smatraju mitom.Među njima , posebnu grupu predstavljaju autori tradicionalne škole međunarodnih odnosa koji insistiraju na značaju nacionalne države kao ključnog aktera međunarodnih odnosa.Za njih u najboljem slučaju globalizacija znači internacionalizaciju.Pored njih , toj grupi pripadaju i autori koji dokazuju da globalizacija nije fenomen bez presedana jer sličnih integracija svetske ekonomije bilo je i ranije, a kao najčešći primer se navodi sa kraja XIX i početka XX veka.
Drugi pravac čine autori koji naglašavaju širinu , dubinu, i intenzitet promena koji su se u skorije vreme dogodile u svim oblastima društvenog života.S obzirom da su te promene obuhvatile čitav svet , oni taj set promena nazivaju globalizacija, a njih nazivaju „hiper globalistima“. Razlike koje postoje među njima odnose se kako na različite teorijske pravce, tako i na različite metodološke pristupe, a u izvesnom smislu ne treba ni minimizirati značaj ideolopkih razlika.Osnovna razlika je ona koja bi se mogla izraziti u terminima „pozitivni“ i „negativni“ hiperglobalisti.
U ovoj grupi ima onih koji još uvek insistiraju na klasičnim teorijskim konceptima.Tu, pre svega mislimo na teoriju modernizacije, ali i na klasični marksistički pristup.U tom smislu koncept globalizacije se poima s jedne strane kao proces stalnog tehnološkog napretka, univerzalizacije, vesternizacije ili čak amerikanizacije sveta, dok sa druge strane kao nastavak imperijalizma, odnosno kolnijalizma. Interensantno je da je ovakvo poimanje svetske stvarnosti prisutno kako kod delova onih koji se prema globalizaciji odnose afirmativno, tako i kod dela onih koji lamentiraju nad njenim
Današnji svet i stvarnost su protkani protivrečnostima.Većina pojava i stvari koje danas obitavaju na Zemlji imaju svoje dobre i loše strane. Ni globalizacija kao jedna od savremenih tema i žiža interesovanja nauke i društva, nije izuzeta te osobine. Zato je, istovremeno, izuzetno teško i neverovatno lako govoriti o ovoj temi
Globalizacija je fenomen - možemo s velikom dozom sigurnosti i bez preterivanja reći - koji obeležava prelazak iz starog u novi vek i početak novog milenijuma. Nema dileme da će ovo pitanje tek obeležiti doba koje dolazi. To možda najbolje dokazuje podatak da je 54. Generalna skupština Ujedinjenih nacija posvetila ovom složenom i kompleksnom pitanju svoju posebnu raspravu, 1999. godine. Po definiciji koju nalazimo kod Helda i Mek Grua, globalizacija je ubrzavanje, proširivanje i produbljivanje uticaja planetarnih tokova i načina društvene interakcije. Promicanje liberalnog sistema, globalnog tržišta, međunarodnog pravnog poretka, liberalne demokratije i ljudskih prava kao univerzalnih standarda moderne ljudske civilizacije. Ali globalizacijske kontroverze nisu samo tek jedno između ostalih akademskih pitanja, već i poprište pravih, mislilo se već zaboravljenih, uličnih okršaja. Međutim, ideja globalizacije jeste izvor velikih nedoumica: ne samo na ulicama već i u akademskom svetu, takođe.
Od sredine 1980-tih termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u Social Science Citation Indexu - indeksu citata u društvenim naukama. No, bez obzira na to, postoje autori koji negiraju globalizaciju, odnosno predstavljaju je kao “mit”. Kao argumente navode ograničenost globalizacijskih procesa na razvijene zemlje uz marginalizaciju trećeg sveta, zatim kako su "istinske transnacionalne kompanije razmerno retke", te ograničenost tržišta zbog dominantnosti i mogućnosti intervencije zemalja trijade - Evrope, sev. Amerike, i Japana.
Ovde prizilazi jedan važan nedostatak neposotojanje opštoprihvaćene definicije globalizacije. Naime, kako bismo govorili o globalizaciji, mora postojati kakav-takav konsenzus oko toga što pod globalizacijom zaista i mislimo. Brojni autori uopšte nisu definisali ovaj pojam. Jer, ako globalizaciju označimo kao proces (oko čega se većina teoretičara slaže), utoliko njihova teza o nepostojanju globalizacije ne stoji (zato što – budući da je proces - ima svoj put koji vodi k globalnoj integraciji, a to što je sveopšta integriranost danas još daleko, ne znači da globalizacija sama po sebi ne postoji). No, pošto veliki broj autora piše o globalizaciji, ali ne naglašavajući što pod tim pojmom konkretno podrazumijevaju, potrebno je izbjeći ovaj problem i definisati je.
Moramo naglasiti da malo koji proces utiče na našu sadašnjicu kao proces globalizacije, sam proces globalizacije je protivrečan – globalizacija povezuje svet, ali ga istovremeno i deli, hijearhizujući ga.
Jedna suštinska primedba na tokove globalizacije ne može se izbeći. Ako, naime, politička vlast preuzme sve sfere života jednog društva, u pitanju je totalitarizam. Ako to isto čini religija - fundamentalizam. Međutim, ako to čine multinacionalne kompanije, onda to njima skloni mediji, pak, nazivaju slobodom!
Globalizacija je nesumnjivo fenomen koji ne može biti obuhvaćen i formulisan unutar granica jedne oblasti. Mi ćemo pokušati pružiti osnovne smernice iz raznih oblasti vidova globalizacija kao što su politička, filozofska, društvena, kulturna i ekonomska.
TEORIJSKI PRAVCI I DEFINICIJE GLOBALIZACIJE:
Po dostupnim uvudima,postoje tri opšta, glavna pravca mišljenja u okviru kojih je moguće razlikovati i mnoštvo podvarijanti. Ovu najpoznatiju podelu na „skeptike“, „hiperglobaliste“ i „transformacioniste“ napravio je D.Held.
Prvom pravcu pripadaju autori koji smatraju da je pojam globalizacije „mit“ tj. ideološka maska kojom se prikrivaju stvarni procesi transformacije svetskog kapitalističkog sistema. U tom smislu , vredi istaći gledište Imanuela Volernština ( Immanuel Wallerstein ) koji tvrdi da je „diskurs ( globalizacije ) u stvari ogronmo nerazumevanje savremene realnosti – obmana koja nam je nametnuta od strane moćnih grupa“. Diskurs globalizacije, po njegovom mišljenju , vodi ignorisanju stvarnih pitanja i pogrešnom razumevanju stvarne krize u kojoj se svet danas nalazi.Toj grupi autora pripadaju svi oni koji globalizaciju iz različitih razloga , smatraju mitom.Među njima , posebnu grupu predstavljaju autori tradicionalne škole međunarodnih odnosa koji insistiraju na značaju nacionalne države kao ključnog aktera međunarodnih odnosa.Za njih u najboljem slučaju globalizacija znači internacionalizaciju.Pored njih , toj grupi pripadaju i autori koji dokazuju da globalizacija nije fenomen bez presedana jer sličnih integracija svetske ekonomije bilo je i ranije, a kao najčešći primer se navodi sa kraja XIX i početka XX veka.
Drugi pravac čine autori koji naglašavaju širinu , dubinu, i intenzitet promena koji su se u skorije vreme dogodile u svim oblastima društvenog života.S obzirom da su te promene obuhvatile čitav svet , oni taj set promena nazivaju globalizacija, a njih nazivaju „hiper globalistima“. Razlike koje postoje među njima odnose se kako na različite teorijske pravce, tako i na različite metodološke pristupe, a u izvesnom smislu ne treba ni minimizirati značaj ideolopkih razlika.Osnovna razlika je ona koja bi se mogla izraziti u terminima „pozitivni“ i „negativni“ hiperglobalisti.
U ovoj grupi ima onih koji još uvek insistiraju na klasičnim teorijskim konceptima.Tu, pre svega mislimo na teoriju modernizacije, ali i na klasični marksistički pristup.U tom smislu koncept globalizacije se poima s jedne strane kao proces stalnog tehnološkog napretka, univerzalizacije, vesternizacije ili čak amerikanizacije sveta, dok sa druge strane kao nastavak imperijalizma, odnosno kolnijalizma. Interensantno je da je ovakvo poimanje svetske stvarnosti prisutno kako kod delova onih koji se prema globalizaciji odnose afirmativno, tako i kod dela onih koji lamentiraju nad njenim