04-05-2010, 11:03 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz biologije i ekologije.
Jedno od prvih čuda koje je čovjek sreo u prirodi bila je droga.Vođen instiktom i obuzet željom da se izbori za svoje što bezbjednije mjesto u toj prirodi, čovjek je pronašao čudotvornu i božanstvenu biljku.
Od tada pa sve do danas, kroz dugi niz godina droga je uvijek bila tu negdje pored čovjeka, nadomak njegovog pada i slabosti, kao mogućnost komunikacije s nepoznatim i primamljivim prostorima imaginarnog ili put ka izobilju i posebnosti jednog novog životnog trenutka. Droga je zadovoljavala hedonističke potrebe, liječila bolesne i slabe, širila polja spoznaja, podsticala kreativnost, budila darovitost. Preko stoljeća čovjekove opijenosti padao je veo mističnosti koji i danas, više nego ikad, budi znatiželju ili daje lažnu nadu onima koji su izgubili svoju istinu ili će je tek izgubiti na mračnim i surovim putevima droge.
Danas je zloupotreba droga međunarodni problem koji zahvaća gotovo svaku zemlju svijeta.
Kada razmišljamo o drogi, tada nam napamet padaju isključivo samo teže droge, kao npr: opijum, heroin, kokain. O alkoholu i duhanu gotovo da i nećemo razmišljati. Tih naših stavova i predrasuda bi se valjalo osloboditi i početi razmišljati o jednoj jedinstvenoj kategoriji hemijske ovisnosti sa značajnim zajedničkim karakteristikama.
Ne možemo govoriti o problematici narkomanije, a da se ne osvrnemo i na prevenciju. Prevencija se može shvatiti kao djelovanje na različita područja života jednog narkomana. Izbor intervencije ovisi o vrsti supstancije, ovisniku i sociokulturnim prilikama.
Ovisnost o drogama mora se shvatiti kao zajednički društveni problem i stoga svi moraju doprinositi njegovom suzbijanju.
DROGA KROZ VIJEKOVE
Kada je u pitanju historijat ove problematike, pogled unazad seže do arheoloških otkrića širom svijeta koja su pokazivala ornamente sa motivima čovjeka i droga. Tu, svakako, spadaju pronađene i sačuvane knjige drevnih civilizacija o travama pomoću kojih su se liječili naši preci. U tim knjigama se pominje opijum kao narkotik tačno 2500 god. prije naše ere. Na nekim arheološkim iskopinama iz IX vijeka prije nove ere jasno su vidljive slike pečurki iz kojih izvire glava boga. Neki Indijanci nastanjeni u Meksiku, i danas upražnjavaju običaje iz doba svojih predaka, mijenjajući sebe. Oni ispijaju ekstrakte čudotvornog kaktusa pejot (slika br. 1) i tako komuniciraju s bogom.
„Otac“ moderne medicine, Hipokrat, u svojim djelima nabraja 300 vrsta ljekovitih biljaka, pri tome stavljajući opijum na prvo mjesto. U knjizi „De materija medica“ njegov sljedbenik, Pedanije Dioskoride, opisuje više od 500 „blagotvornih“ supstanci biljnog i mineralnog porijekla. Čak i Aristotel spominje opijum i mak koji uklanjaju bol i imaju uspavljujuće dejstvo.
U srednjem vijeku mnogi biljni rastvori upotrebljavani su na evropskim dvorovima kao sredstva za savršena ubistva jer nisu ostavljali nikakve tragove.
Tako su se stvari odvijale sve do 1856. godine, kada je belgijski hemičar, Jean Cervance, uspio da iz organizma izdvoji nikotin. Tim poduhvatom označen je početak nove ere u modernoj kriminologiji i kriminalistici. Dr. Jean Cervance je nastavio s izdvajanjem smrtonosnih biljnih supstanci iz ljudskog organizma. Od tada naučna ekspanzija svakim danom je povećavala svoje mogućnosti i sve više stezala „obruč“ oko izvršioca mnogih zlodjela.
Toksikomanija nije otkrića našeg vremena, ali joj je naše vrijeme dalo razmjere epidemije, sto je i dovelo do zloupotrebe droga. Droge su odavno probile granice kultura koji su ih stvorile, definisale i učinile od njih ono što jesu. Napuštajući svoja kulturna ishodišta, droge su se u savremenom svijetu situirale u najširim razmjerima i prostorima toga svijeta, poprimajući kozmopolitsko značenje i stvarajući sada svoju kulturu, kulturu droga kao obilježje globalnog civilizacijskog trenutka koji živimo. Ovakvo širenje je doprinijelo i porastu dostupnosti koja opet ništa ne znači bez želje pojedinca da je uzme.
Jedno od prvih čuda koje je čovjek sreo u prirodi bila je droga.Vođen instiktom i obuzet željom da se izbori za svoje što bezbjednije mjesto u toj prirodi, čovjek je pronašao čudotvornu i božanstvenu biljku.
Od tada pa sve do danas, kroz dugi niz godina droga je uvijek bila tu negdje pored čovjeka, nadomak njegovog pada i slabosti, kao mogućnost komunikacije s nepoznatim i primamljivim prostorima imaginarnog ili put ka izobilju i posebnosti jednog novog životnog trenutka. Droga je zadovoljavala hedonističke potrebe, liječila bolesne i slabe, širila polja spoznaja, podsticala kreativnost, budila darovitost. Preko stoljeća čovjekove opijenosti padao je veo mističnosti koji i danas, više nego ikad, budi znatiželju ili daje lažnu nadu onima koji su izgubili svoju istinu ili će je tek izgubiti na mračnim i surovim putevima droge.
Danas je zloupotreba droga međunarodni problem koji zahvaća gotovo svaku zemlju svijeta.
Kada razmišljamo o drogi, tada nam napamet padaju isključivo samo teže droge, kao npr: opijum, heroin, kokain. O alkoholu i duhanu gotovo da i nećemo razmišljati. Tih naših stavova i predrasuda bi se valjalo osloboditi i početi razmišljati o jednoj jedinstvenoj kategoriji hemijske ovisnosti sa značajnim zajedničkim karakteristikama.
Ne možemo govoriti o problematici narkomanije, a da se ne osvrnemo i na prevenciju. Prevencija se može shvatiti kao djelovanje na različita područja života jednog narkomana. Izbor intervencije ovisi o vrsti supstancije, ovisniku i sociokulturnim prilikama.
Ovisnost o drogama mora se shvatiti kao zajednički društveni problem i stoga svi moraju doprinositi njegovom suzbijanju.
DROGA KROZ VIJEKOVE
Kada je u pitanju historijat ove problematike, pogled unazad seže do arheoloških otkrića širom svijeta koja su pokazivala ornamente sa motivima čovjeka i droga. Tu, svakako, spadaju pronađene i sačuvane knjige drevnih civilizacija o travama pomoću kojih su se liječili naši preci. U tim knjigama se pominje opijum kao narkotik tačno 2500 god. prije naše ere. Na nekim arheološkim iskopinama iz IX vijeka prije nove ere jasno su vidljive slike pečurki iz kojih izvire glava boga. Neki Indijanci nastanjeni u Meksiku, i danas upražnjavaju običaje iz doba svojih predaka, mijenjajući sebe. Oni ispijaju ekstrakte čudotvornog kaktusa pejot (slika br. 1) i tako komuniciraju s bogom.
„Otac“ moderne medicine, Hipokrat, u svojim djelima nabraja 300 vrsta ljekovitih biljaka, pri tome stavljajući opijum na prvo mjesto. U knjizi „De materija medica“ njegov sljedbenik, Pedanije Dioskoride, opisuje više od 500 „blagotvornih“ supstanci biljnog i mineralnog porijekla. Čak i Aristotel spominje opijum i mak koji uklanjaju bol i imaju uspavljujuće dejstvo.
U srednjem vijeku mnogi biljni rastvori upotrebljavani su na evropskim dvorovima kao sredstva za savršena ubistva jer nisu ostavljali nikakve tragove.
Tako su se stvari odvijale sve do 1856. godine, kada je belgijski hemičar, Jean Cervance, uspio da iz organizma izdvoji nikotin. Tim poduhvatom označen je početak nove ere u modernoj kriminologiji i kriminalistici. Dr. Jean Cervance je nastavio s izdvajanjem smrtonosnih biljnih supstanci iz ljudskog organizma. Od tada naučna ekspanzija svakim danom je povećavala svoje mogućnosti i sve više stezala „obruč“ oko izvršioca mnogih zlodjela.
Toksikomanija nije otkrića našeg vremena, ali joj je naše vrijeme dalo razmjere epidemije, sto je i dovelo do zloupotrebe droga. Droge su odavno probile granice kultura koji su ih stvorile, definisale i učinile od njih ono što jesu. Napuštajući svoja kulturna ishodišta, droge su se u savremenom svijetu situirale u najširim razmjerima i prostorima toga svijeta, poprimajući kozmopolitsko značenje i stvarajući sada svoju kulturu, kulturu droga kao obilježje globalnog civilizacijskog trenutka koji živimo. Ovakvo širenje je doprinijelo i porastu dostupnosti koja opet ništa ne znači bez želje pojedinca da je uzme.