18-04-2010, 01:17 PM
Sadržaj:
1 UVOD 2
1.1 Definisanje strukture sportske organizacije 3
2 UPRAVLJAČKI TIM SPORTSKE ORGANIZACIJE 6
2.1 Analiza okruženja tima sportske organizacije 7
2.2 Izrada plana i aktivnosti tima sportske organizacije 8
2.3 Biznis plan uprvaljačkog tima sportske organizacije 8
3 ZAKLJUČAK 9
4 LITERATURA 10
1 UVOD
Pod strukturom sportske organizacije kao sistema se podrazumevaju njeni fizički elementi i informacione veze koje proizvode njeno ponašanje. To je način na koji su gradivni elementi sistema organizovani ili međuzavisni. U realnim sportskim sistemima - organizacijama, struktura se sastoji od više fizičkih elemenata i složene mreže informacionih veza. Poznavanje ove mreže elemenata i informacionih veza omogućuje upravljanje sportskom organizacijom kao dinamičnim (u vremenu promenljivim) sistemom. Identifikovanje strukture neke sportske organizacije počinje analizom protoka entiteta i raspodele ljudskog resursa na različite fizičke elemente - organizacione blokove i aktivnosti/ operativne pogone koje su njeni osnivači predvideli za postizanje projektovanih ciljeva. To je analiza grupisanja poslova na odeljenja ili tzv. departmentalizacija sportskog kluba Na primeru jednog fudbalskog kluba I-B Savezne lige - izdvajanjem i pregrupisanjem elemenata funkcionalnog kao i upravljačkog bloka, dolazi se do slike strukture operativnih elemenata/ aktivnosti kroz koje se odvija protok entiteta/ sportista različitih kategorija: amaterskog pogona - petlića i početnika, pionira, kadeta, juniora, i profesionalnog pogona - seniora Prvog tima.
Funkcionalnom hloku pripadaju, takođe, stručni štab koji čini menadžment profesionalnog pogona, kao i ekonomat kao organizacioni element koji rukuje fizičkim resursima kluba stadion, magazin i sl.).Upravljački blok obuhvata fizičke elemente/ operativna odeljenja: menadžmenta ,(kadrovi i prostor-kancelarije predsedništva, sekretara, i sl.), administracije (personalni odsek, računovodstvo) kao i marketinšku službu.
U nekim slučajevima, sportske organizacije u svojoj strukturi imaju elemente parafunkcionalnog bloka: trgovinsku agenciju, igre na sreću-tombolu, i sl.Kroz ovako predstavljenu strukturu fizičkih organizacionih odeljenja sportskog kluba odvija se protok ljudi - sportista/ korisnika usluga kao i pripadnika ljudskog resursa - stručnjaka, zaposlenih radnika, dobrovoljaca Sportisti/ entiteti tokom vremena prolaze kroz različite etape svoje sportŹske transformacije.
U sistem ulaze regrutovanjem u kategoriju podmlatka ili transferom već selektiranih sportista iz drugih klubova. Iz sistema izlaze bilo osipanjem mladih kategorija sportista, bilo transferom vrhunskih takmičara ili prirodnim napuštanjem aktivnog bavljenja sportom. Pripadnici ljudskog resursa kluba sami nisu obuhvaćeni sportsko-trenažnom transformacijom, nego, naprotiv - ostaju trajan i stabilan faktor obavljanja odgovarajućih funkcionalnih ili upravljačkih aktivnosti kluba.
Osoblje kluba sa funkcijom ljudskog resursa ulazi u sistem zapošljavanjem ili imenovanjem od strane nadležnog organa/ predstavnika vlasnika, ili prihvatanjem statusa dobrovoljca. Iz strukture sportskog sistema ovo osoblje izlazi privremeno (zbog bolovanja, odsustvovanja sa radnog mesta) ili trajno (otpuštanje, samovoljni otkaz, penzionisanje, i sl.). Opisani proces dinamike ljudskog resursa kluba predstavlja osnovnu sadržinu funkcije kadrovanja menadžmenta sportske organizacije. Sva pomeranja sportista i osoblja sportske organizacije mogu se kvantifikovati, pratiti i planirati primenom bilansa obrta entiteta i osoblja.
Osim napred date analize načina na koji su grupisani/ departmentalizovani poslovi i zadaci ljudskog resursa, identifikovanje strukture sportskog kluba zahteva prikaz lanca komandovanja koji odslikava informacione veze/ odnose između poslova i odeljenja. Uspostavljanjem lanca komandovanja i delegiranja ovlašćenja. osnivači sportskog kluba nastoje da obezbede jedinstvo komandovanja i da stvore hijerarhiju autoriteta, odgovomosti i poverenja među pripadnicima-klubskog menadžmenta svih nivoa, radi kontrole svih aktivnosti i resursa. I sportu se najčešće primenjuje linijsko-štabno organizovanje.
Osim opisane pravne strukture, priprema za upravljanje sportskom organizacijom zahteva da se ispitaju:
1)neformalna sociološka struktura i
2)struktura sa stanovišta sistemske dinamike.Formalne strukture propisuje rukovodstvo ali u realnom funkcionisanju sportskog sistema uvek deluje i neformalna struktura sastavljenja od srodnih grupa koje imaju snažan uticaj na ponašanje sportista i osoblja koji im pripadaju. To su neplanirane strukture koje nastaju zbog spontanog međusobnog delovanja ljudi.
Neformalne strukture nastaju povezivanjem / druženjem ljudi u grupama koje imaju funkciju očuvanja grupne kulture, održavanje sistema komunikacija, uspostavljanje unutar-grupne i spoljašne kontrole kao i društvenog života pripadnika takve neformalne grupe.
Menadžment koji ne vodi računa o ovim neformalnim strukturama, nailazi na teškoće u upravljanju svojom formalnom organizacijom.Sa stanovišta sistemske dinamike, otkrivanje povratnih uzročno-posledičnih veza u sportskom sistemu ima dalekosežan značaj. U svakom sistemu postoje često nezapažene povratne/ kružne međuzavisnosti koje mogu da iskoriste u upravljanju ponašanjem sistema u dužem vremenskom periodu. Ako neka od takvih povratnih sprega između strukturnih elemenata sistema izmakne kontroli, sistem može da ispolji dugoročnu nestabilnost, sa velikom amplitudom porasta i opadanja ključnih tokova, na primer, takmičarskih rezultata (uspon na vrh rang-tabele, a nakon toga ispadanje iz višeg ranga takmičenja i sl.).
Otkrivanje takvih strukturnih informacionih povratnih sprega/ petlji u strukturi sportskog sistema zahteva primenu Foresterove metodologije sistemske dinamike
1.1 Definisanje strukture sportske organizacije
Postoji više pristupa definisanju structure sportske organizacije, upravo zbog čnjenice da nema opšte organizacione strukture, prihvatljive za sve organizacije, al ii zbog različitosti svrha postojanja, odnosno misija, koju one imaju u društvenom i ekonomskom sistemu. Svrha postojanja i ciljevi organizacije određuju njenu strukturu, uvažavajući i sve između delova celine. Sa stanovišta teorije sistema, struktura sistema (ili unutrašnje sređenosti sistema) je "opšte kvalitetno odrađen i relativno stabilan poredak unutrašnjih odnosa između elemenata sistema.
Za definisanje strukture organizacije značaj imaju funkcije organizacije, na osnovu kojih se i struktuira organizacija na elemente, koji su međusobo povezani u jedinstvenu celinu. Struktura organizacije se može definisati i kao skup međusobnih veza i odnosa, između podsistema i elemenata u ogranizaciji.
Polazište za definisanje strukture sportske organizcije moraju biti:
• Svrha postojanja organizacije i njeni ciljevi
• Podela rada (po različitosti prouzrokovanih ciljevima)
• Sredstva i organizacioni delovi za obavljanje odgovarajućih predviđenih poslova
• Relcije između elemenata i delova celine
• Organi upravljanja
• Nadležnosti
• Delegiranje autoriteta, ovlašćenja i odgovornosti,
• Pravila i zakonitosti procesa koji se preduzimaju u ostvarivanju ciljeva
• Nagradjivanje
Sa stanovišta sporta najprikladnije su strukture koje su uveli Fayol-funkcionalna struktura i Weber-sektorsko-odelenjska struktura. Međutim, postoji potreba u pojedinim slučajevima, naročito kod složenijih sportskih organizacija (sportska društva,sportske asocijacije) za kombinovanjem ove dve strukture, pa je stoga i primenljiva kombinovana struktura. Struktura organizacije čini njenu statiku, a procesi u njoj dinamiku organizacije. Procese u organizaciji svakako, ne treba mešati sa procesom organizovanja.
Proces organizovanja ima brojne faze i postupke. To je process koji se sastoji iz raznih aktovnosti čiji je cilj uspešno izvršavanje poslovnih i proizvodnih poduhvata organizacije. Osnovne faze i postupci su: podela rada,podela dužnosti, dodela autoriteta, dodela odgovornosti, utvrđivanje širine kontrole, racionalizacije organizacije.
Karakteristike organizacije su skup obeležja koja imaju značaja za analizu i istraživanje organizacije. Osnovne karakteristike organizacije mogu biti:
• Struktura, predstavlja anatomiju organizacije. Organizaciju čine kadrovska, radne i druge strukture.
• Svrsishodno usmeravanje, označava ciljno usmeravanje, odnosno organizovanje akcije, aktivnosti i procesa, neophodnoh za ostvarivanje ciljeva.
• Otvorenost, predstavlja vezu organizacije sa okruženjem. Veza organizacije sa okruženjem je u povratnoj sprezi ("Feedback")
• Transformacija, predstavlja karakteristiku organizacije u kojoj se procesima u okviru organizacije ulazi (kadrovi, novac, energija, material) transformišu u još upotrebljivije izlazne rezultate. Miner, razrađujući "inpute" i "outpute" dolazi do zaključka da se novac procesima u organizaciji može pretvoriti u profit ili gubitak, materijalni resursi u dobra, a ljudski resursi daju preko procesa odgovarjuće usluge.
1 UVOD 2
1.1 Definisanje strukture sportske organizacije 3
2 UPRAVLJAČKI TIM SPORTSKE ORGANIZACIJE 6
2.1 Analiza okruženja tima sportske organizacije 7
2.2 Izrada plana i aktivnosti tima sportske organizacije 8
2.3 Biznis plan uprvaljačkog tima sportske organizacije 8
3 ZAKLJUČAK 9
4 LITERATURA 10
1 UVOD
Pod strukturom sportske organizacije kao sistema se podrazumevaju njeni fizički elementi i informacione veze koje proizvode njeno ponašanje. To je način na koji su gradivni elementi sistema organizovani ili međuzavisni. U realnim sportskim sistemima - organizacijama, struktura se sastoji od više fizičkih elemenata i složene mreže informacionih veza. Poznavanje ove mreže elemenata i informacionih veza omogućuje upravljanje sportskom organizacijom kao dinamičnim (u vremenu promenljivim) sistemom. Identifikovanje strukture neke sportske organizacije počinje analizom protoka entiteta i raspodele ljudskog resursa na različite fizičke elemente - organizacione blokove i aktivnosti/ operativne pogone koje su njeni osnivači predvideli za postizanje projektovanih ciljeva. To je analiza grupisanja poslova na odeljenja ili tzv. departmentalizacija sportskog kluba Na primeru jednog fudbalskog kluba I-B Savezne lige - izdvajanjem i pregrupisanjem elemenata funkcionalnog kao i upravljačkog bloka, dolazi se do slike strukture operativnih elemenata/ aktivnosti kroz koje se odvija protok entiteta/ sportista različitih kategorija: amaterskog pogona - petlića i početnika, pionira, kadeta, juniora, i profesionalnog pogona - seniora Prvog tima.
Funkcionalnom hloku pripadaju, takođe, stručni štab koji čini menadžment profesionalnog pogona, kao i ekonomat kao organizacioni element koji rukuje fizičkim resursima kluba stadion, magazin i sl.).Upravljački blok obuhvata fizičke elemente/ operativna odeljenja: menadžmenta ,(kadrovi i prostor-kancelarije predsedništva, sekretara, i sl.), administracije (personalni odsek, računovodstvo) kao i marketinšku službu.
U nekim slučajevima, sportske organizacije u svojoj strukturi imaju elemente parafunkcionalnog bloka: trgovinsku agenciju, igre na sreću-tombolu, i sl.Kroz ovako predstavljenu strukturu fizičkih organizacionih odeljenja sportskog kluba odvija se protok ljudi - sportista/ korisnika usluga kao i pripadnika ljudskog resursa - stručnjaka, zaposlenih radnika, dobrovoljaca Sportisti/ entiteti tokom vremena prolaze kroz različite etape svoje sportŹske transformacije.
U sistem ulaze regrutovanjem u kategoriju podmlatka ili transferom već selektiranih sportista iz drugih klubova. Iz sistema izlaze bilo osipanjem mladih kategorija sportista, bilo transferom vrhunskih takmičara ili prirodnim napuštanjem aktivnog bavljenja sportom. Pripadnici ljudskog resursa kluba sami nisu obuhvaćeni sportsko-trenažnom transformacijom, nego, naprotiv - ostaju trajan i stabilan faktor obavljanja odgovarajućih funkcionalnih ili upravljačkih aktivnosti kluba.
Osoblje kluba sa funkcijom ljudskog resursa ulazi u sistem zapošljavanjem ili imenovanjem od strane nadležnog organa/ predstavnika vlasnika, ili prihvatanjem statusa dobrovoljca. Iz strukture sportskog sistema ovo osoblje izlazi privremeno (zbog bolovanja, odsustvovanja sa radnog mesta) ili trajno (otpuštanje, samovoljni otkaz, penzionisanje, i sl.). Opisani proces dinamike ljudskog resursa kluba predstavlja osnovnu sadržinu funkcije kadrovanja menadžmenta sportske organizacije. Sva pomeranja sportista i osoblja sportske organizacije mogu se kvantifikovati, pratiti i planirati primenom bilansa obrta entiteta i osoblja.
Osim napred date analize načina na koji su grupisani/ departmentalizovani poslovi i zadaci ljudskog resursa, identifikovanje strukture sportskog kluba zahteva prikaz lanca komandovanja koji odslikava informacione veze/ odnose između poslova i odeljenja. Uspostavljanjem lanca komandovanja i delegiranja ovlašćenja. osnivači sportskog kluba nastoje da obezbede jedinstvo komandovanja i da stvore hijerarhiju autoriteta, odgovomosti i poverenja među pripadnicima-klubskog menadžmenta svih nivoa, radi kontrole svih aktivnosti i resursa. I sportu se najčešće primenjuje linijsko-štabno organizovanje.
Osim opisane pravne strukture, priprema za upravljanje sportskom organizacijom zahteva da se ispitaju:
1)neformalna sociološka struktura i
2)struktura sa stanovišta sistemske dinamike.Formalne strukture propisuje rukovodstvo ali u realnom funkcionisanju sportskog sistema uvek deluje i neformalna struktura sastavljenja od srodnih grupa koje imaju snažan uticaj na ponašanje sportista i osoblja koji im pripadaju. To su neplanirane strukture koje nastaju zbog spontanog međusobnog delovanja ljudi.
Neformalne strukture nastaju povezivanjem / druženjem ljudi u grupama koje imaju funkciju očuvanja grupne kulture, održavanje sistema komunikacija, uspostavljanje unutar-grupne i spoljašne kontrole kao i društvenog života pripadnika takve neformalne grupe.
Menadžment koji ne vodi računa o ovim neformalnim strukturama, nailazi na teškoće u upravljanju svojom formalnom organizacijom.Sa stanovišta sistemske dinamike, otkrivanje povratnih uzročno-posledičnih veza u sportskom sistemu ima dalekosežan značaj. U svakom sistemu postoje često nezapažene povratne/ kružne međuzavisnosti koje mogu da iskoriste u upravljanju ponašanjem sistema u dužem vremenskom periodu. Ako neka od takvih povratnih sprega između strukturnih elemenata sistema izmakne kontroli, sistem može da ispolji dugoročnu nestabilnost, sa velikom amplitudom porasta i opadanja ključnih tokova, na primer, takmičarskih rezultata (uspon na vrh rang-tabele, a nakon toga ispadanje iz višeg ranga takmičenja i sl.).
Otkrivanje takvih strukturnih informacionih povratnih sprega/ petlji u strukturi sportskog sistema zahteva primenu Foresterove metodologije sistemske dinamike
1.1 Definisanje strukture sportske organizacije
Postoji više pristupa definisanju structure sportske organizacije, upravo zbog čnjenice da nema opšte organizacione strukture, prihvatljive za sve organizacije, al ii zbog različitosti svrha postojanja, odnosno misija, koju one imaju u društvenom i ekonomskom sistemu. Svrha postojanja i ciljevi organizacije određuju njenu strukturu, uvažavajući i sve između delova celine. Sa stanovišta teorije sistema, struktura sistema (ili unutrašnje sređenosti sistema) je "opšte kvalitetno odrađen i relativno stabilan poredak unutrašnjih odnosa između elemenata sistema.
Za definisanje strukture organizacije značaj imaju funkcije organizacije, na osnovu kojih se i struktuira organizacija na elemente, koji su međusobo povezani u jedinstvenu celinu. Struktura organizacije se može definisati i kao skup međusobnih veza i odnosa, između podsistema i elemenata u ogranizaciji.
Polazište za definisanje strukture sportske organizcije moraju biti:
• Svrha postojanja organizacije i njeni ciljevi
• Podela rada (po različitosti prouzrokovanih ciljevima)
• Sredstva i organizacioni delovi za obavljanje odgovarajućih predviđenih poslova
• Relcije između elemenata i delova celine
• Organi upravljanja
• Nadležnosti
• Delegiranje autoriteta, ovlašćenja i odgovornosti,
• Pravila i zakonitosti procesa koji se preduzimaju u ostvarivanju ciljeva
• Nagradjivanje
Sa stanovišta sporta najprikladnije su strukture koje su uveli Fayol-funkcionalna struktura i Weber-sektorsko-odelenjska struktura. Međutim, postoji potreba u pojedinim slučajevima, naročito kod složenijih sportskih organizacija (sportska društva,sportske asocijacije) za kombinovanjem ove dve strukture, pa je stoga i primenljiva kombinovana struktura. Struktura organizacije čini njenu statiku, a procesi u njoj dinamiku organizacije. Procese u organizaciji svakako, ne treba mešati sa procesom organizovanja.
Proces organizovanja ima brojne faze i postupke. To je process koji se sastoji iz raznih aktovnosti čiji je cilj uspešno izvršavanje poslovnih i proizvodnih poduhvata organizacije. Osnovne faze i postupci su: podela rada,podela dužnosti, dodela autoriteta, dodela odgovornosti, utvrđivanje širine kontrole, racionalizacije organizacije.
Karakteristike organizacije su skup obeležja koja imaju značaja za analizu i istraživanje organizacije. Osnovne karakteristike organizacije mogu biti:
• Struktura, predstavlja anatomiju organizacije. Organizaciju čine kadrovska, radne i druge strukture.
• Svrsishodno usmeravanje, označava ciljno usmeravanje, odnosno organizovanje akcije, aktivnosti i procesa, neophodnoh za ostvarivanje ciljeva.
• Otvorenost, predstavlja vezu organizacije sa okruženjem. Veza organizacije sa okruženjem je u povratnoj sprezi ("Feedback")
• Transformacija, predstavlja karakteristiku organizacije u kojoj se procesima u okviru organizacije ulazi (kadrovi, novac, energija, material) transformišu u još upotrebljivije izlazne rezultate. Miner, razrađujući "inpute" i "outpute" dolazi do zaključka da se novac procesima u organizaciji može pretvoriti u profit ili gubitak, materijalni resursi u dobra, a ljudski resursi daju preko procesa odgovarjuće usluge.