18-08-2011, 06:31 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Jirgen Habermas, rođen 1929. u doba velike ekonomske krize i odrastao tokom uspona i pada nacional-socijalizna u Nemačkoj, u istorijsko teorijskoj literaturi obično je predstavljen kao najistaknutiji predstavnik druge generacije Frankfurtske škole. Svoje teorijsko stanovište radikalizovao je kasnih pedesetih godina, verovatno pod uticajem povratka predstavnika prve generacije ove škole iz SAD u Nemačku. Kao student a zatim i asistent Adorna, uočio je značaj Marksovog i Frojdovog doprinosa društvenim naukama.
Uskoro je Habermas u svojim radovima precizirao vlastito teorijsko i metodološko stanovište, koje je sve više počelo da se razlikuje od polaznog stanovišta prve generacije kritičkih teoretičara, posebno Horkhajmera. Habermas je razradio tezu da je pod dvostrukim uticajem degenerisanja Oktobarske revolucije u staljinizam i tehnokratsko društveno upravljanje na Istoku, kao i neuspeha masovne revolucije i odsustva masovne emancipatorske revolucionarne proleterske klasne svesti na Zapadu, marksistička teorija zapadala u dve krajnosti. Prva je bila dogmatski, deterministički i objektivistički scijentizam zvanične staljinističke ideologije na Istoku, a druga je bila pesimistička kulturna kritika neizbežne dominacije instrumentalnog uma, kao kod utemeljivača kritičke teorije na Zapadu. Habermas se bavi velikim brojem problema: epistemologijom, dinamikom razvijenog kapitalizma, prirodom racionalnosti, kao i odnosom između nauke o društvu i filozofije. Neka od njegovih najznačajnijih dela su: Teorija i praksa, Ka racionalnom društvu, Teorija komunikativnog delanja, Problemi legitimacije u kasnom kapitalizmu i dr...
S A D R Ž A J
UVOD 3
1 Problemi legitimacije u kasnom kapitalizmu 4
1.1 Društvenonaučni pojam krize 5
1.2 Tendencije kriza u kasnom kapitalizmu 8
1.3 O logici problema legitimacije 9
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12
Jirgen Habermas, rođen 1929. u doba velike ekonomske krize i odrastao tokom uspona i pada nacional-socijalizna u Nemačkoj, u istorijsko teorijskoj literaturi obično je predstavljen kao najistaknutiji predstavnik druge generacije Frankfurtske škole. Svoje teorijsko stanovište radikalizovao je kasnih pedesetih godina, verovatno pod uticajem povratka predstavnika prve generacije ove škole iz SAD u Nemačku. Kao student a zatim i asistent Adorna, uočio je značaj Marksovog i Frojdovog doprinosa društvenim naukama.
Uskoro je Habermas u svojim radovima precizirao vlastito teorijsko i metodološko stanovište, koje je sve više počelo da se razlikuje od polaznog stanovišta prve generacije kritičkih teoretičara, posebno Horkhajmera. Habermas je razradio tezu da je pod dvostrukim uticajem degenerisanja Oktobarske revolucije u staljinizam i tehnokratsko društveno upravljanje na Istoku, kao i neuspeha masovne revolucije i odsustva masovne emancipatorske revolucionarne proleterske klasne svesti na Zapadu, marksistička teorija zapadala u dve krajnosti. Prva je bila dogmatski, deterministički i objektivistički scijentizam zvanične staljinističke ideologije na Istoku, a druga je bila pesimistička kulturna kritika neizbežne dominacije instrumentalnog uma, kao kod utemeljivača kritičke teorije na Zapadu. Habermas se bavi velikim brojem problema: epistemologijom, dinamikom razvijenog kapitalizma, prirodom racionalnosti, kao i odnosom između nauke o društvu i filozofije. Neka od njegovih najznačajnijih dela su: Teorija i praksa, Ka racionalnom društvu, Teorija komunikativnog delanja, Problemi legitimacije u kasnom kapitalizmu i dr...
S A D R Ž A J
UVOD 3
1 Problemi legitimacije u kasnom kapitalizmu 4
1.1 Društvenonaučni pojam krize 5
1.2 Tendencije kriza u kasnom kapitalizmu 8
1.3 O logici problema legitimacije 9
ZAKLJUČAK 11
LITERATURA 12