Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Puna verzija: proizvodnja
Trenutno pregledate Lite verziju foruma. Pogledajte punu verziju sa odgovarajućim oblikovanjima.
1.UVOD

Društvena proizvodnja je kompleksan proces, koji se razvijao kroz vekove i pratio tekovine razvijanja društva.
Da bi se objasnila društvena proizvodnja potrebno je objasniti međusobnu zavisnost proizvodnje i potrošnje, jer su one uslovljene jedna drugom, naime, da nema proizvodnje ne bi bilo ni potrošnje i obrnuto.
Ljudi imaju razlčite potrebe za osnovnim materijalnim dobrima, kao što su hrana, odeća, stanovanje. Da bi preživeli moraju zadovoljiti te osnivne potrebe.
Ove osnovne potrebe nazivaju se prirodne potrebe, međutim, postoje i društveno-istorijske potrebe, koje su nametnute, zavisno od istorijskog perioda u kome se javljaju. Može se reći, da se sa razvojem ljudskog drštva proširuju ljudske potrebe i menja se način njihovog zadovoljenja.
Proizvodnja je najdominantniji način pribavljanja materijalnih dobara, koji su potrebni za zadovoljavaje ljudskih potreba.
Kako su čovek i priroda usko povezani, tako čovek deluje na predmete iz prirode i prilagođva ih svojim potrebama.
Proizvodnja dalje određuje obim, strukturu i način upotrebe predmeta iz prirode i prilagođava ih svojim potrebama. Međutim, da bi čovek oblikovao prirodnu materiju, mora da ima oruđa za rad i sredstva za rad.
Svaka proizvodnja mora mati određene elemente proizvodnog procesa, i to:
- zemlju i prirodne resurse
- rad
- kapital.
Zemlja se koristi za poljoprivrednu proizvodnju, za puteve, podizanje zgrada... dok prirodni resursi predstavljaju sve što se u prirodi nalazi, odnosno, prirodna bogatstva na zemlji i u zemlji.
Rad predstavlja vreme koje ljudi utroše za obavljanje određenih delatnosti.
Kapital predstavlja trajna dobra koja se koriste za proizvodnju, to su ustvari razne mašine, putevi, fabrike...


Međutim, po marksističkoj teoriji proizvodni faktori su:
 rad,
 pedmeti rada,
 sredstva za rad.
Rad predstavlja upotrebu radne snage u procesu proizvodnje.
Sredstva za rad obuhvataju sredstva kojima čovek deluje na neku prirodnu materiju.
Predmeti rada su prirodne materije na koje je usmerena delatnost čoveka.
Osnovni cilj svake proizvodnje je potrošnja.
Ljudi kupuju razna sredstva za život za ličnu potrošnju i sredsva za proizvodnju zbog proizvodne potrošnje.
Prodaja materijalnih dobara zavisi od društvene potrebe u određenom periodu. Može se reći da je potrošnja veoma složen fenomen, koji zavisi od niza faktora tj. potražnja robe na tržištu je dosta elastična i zavisi od različitih novčanih mogućnosti kupaca, od cene, od kvaliteta robe...
Ukoliko gotov proizvod ne nađe svoje mesto na tržištu, proizvodnja se ne nastavlja dalje. To govori da ustvari potrošnja određuje dalju proizvodnju, tj. šta, kako i koliko treba proizvesti. Znači, svrha svake proizvodnje je što veća potrošnja datih proizvoda, da bi došlo do dalje reprodukcije proizvodnje.




2. OBLICI PROIZVODNJE

Proučavajući vezu između proizvodnje i potrošnje, može se reći da postoje dva oblika proizvodnje i to:
o naturalna proizvodnja,
o robna proizvodnja.


2.1 Naturalna proizvodnja

U prvobitnoj ljudskoj zajednici, ljudi su pribavljali materijalna dobra koja su skupljali u prirodi, tj. razne plodove, korenje drveća... Kako priroda nije pružala sva potrebna dobra, ljudi počinju da se bave proizvodnjom, pa se prvo pojavljuje naturalna proizvodnja.
Naturalna proizvodnja je takav vid proizvodnje gde je proizvođač u isto vreme i potrošač materijalnih dobara. Proizvođač proizvodi određena materijalna dobra radi zadovoljenja sopstvenih potreba. Ovakva vrsta proizvodnje se odvija u zadrugama i seoskim gazdinstvima. Iz ovoga se može zaključiti, da su kod naturalne proizvodnje proizvodnja i potrošnja u direktnoj vezi.
Može se reći da naturalna proizvodnja nastaje sa pojavom prvobitne ljudske zajednice, gde su sredstva za proizvodnju bila društvena svojina. Naime, proizvodnja materijalnih dobara se vršila u tolikoj meri da zadovolji samo potrebe proizvođača.
Međutim, u robovlasničkom i feudalnom razdoblju robovlasnici i feudalci su imali vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju.
Odnosno, u oba slučaja proizvodnja se odvijala tako da prvenstveno zadovolji potrebe robovlasnika i feudalca a tek na kraju samog proizvođača. Kako se ovakvom proizvodnjom proizvodilo za poznatog potrošača, tako je svaki samostalan rad ustvari bio društven.
Naturalni oblik proizvodnje je funkcionisao u uslovima ne razvjene podele rada i pri niskom ravoju proizvodnih snaga.
Ovakav oblik proizvodnje još uvek postoji u nekim ne razvijenim zemljama.
Referentni URL