18-08-2011, 02:34 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
UVOD – Gidens i prethodna tradicija
Budući da, prema Gidensu, sociologija ima ključnu ulogu u modernoj intelektualnoj kulturi i centralno mesto u društvenim naukama, on smatra da, da bi bila opšti okvir razumevanja, sociološku teoriju treba objediniti (i radikalno preispitati njenu tradiciju) i nametnuti nove teme, kao što su globalizacija, socijalna politika, nova uloga polnosti, nova uloga medija i komunikacija. Sociologija ima središnje mesto u konceptualizaciji društvenih promena, jer teoretičari (i političari) su do sada svet tumačili prema predstavama delimičnih studija, ali ne i prema celini promena. Društvo se menja u celini a ne u parcijalnim delovima. Pojam društvenih nauka obuhvata široki spektar tema - ekonomiju, političke nauke, sociologiju, antropologiju, komunikacijske studije, demografiju i studije grada. Sve takve nauke, bez izuzetka, relevantne su za probleme sa kojima se danas suočavaju vlade i preduzetnici. Mi živimo u vremenima dramatičnih promena i, premda su izvori nekih od tih promena tehnološki kao što su, na primer, one promene koje stvara informatička revolucija, posledice su uvek i bez izuzetka društvene. Samo društvene nauke mogu ih ocrtati i analizirati. Uloga društvenih nauka je zapravo sasvim fundamentalna u ovom dobu dalekosežnih promena.
Gidens je u svojoj teorijskoj koncepciji prošao više faza, od kojih je svaka ostavila traga. Njegov početak je reinterpretacija socioloških klasika, a posebno je jasan uticaj M. Vebera i K. Marksa. Izvorno zainteresovan radovima kritičkih socijalnih škola, strukturalizma i simboličkog interakcionizma, on kasnije odbacuje sve navedene pristupe. Ukratko, dve su osnovne Gidensove teorijske preokupacije. Jedna je prevazilaženje klasične teorije u teoriji socijalne strukturacije. U osnovi taj pristup redefiniše odnos pojedinca i socijalne strukture i daje program metodološkog unapređenja sociologije. Gidens kritikuje sociološku teoriju s njenom težnjom prema razvoju univerzalnih zakona, radi njene nepotrebne dualnosti (mikro vs. makro), radi njenog funkcionalizma i evolucionizma, radi njene nesposobnosti da objedini motive i strukture u procesu interakcije, radi njene tendencije da vidi strukture i simbole kao tuđe aktora koji stvaraju, reprodukuju i menjaju takve strukture i simbole. Sam Gidens svoje teorijske doprinose formuliše odgovorima na dileme: da li je čovek slobodan u akciji ili je sloboda ograđena strukturama, treba li društva zamisliti kao skladna i uređena ili su građena na sukobu...
Sadržaj :
UVOD – Gidens i prethodna tradicija 3
1 „Politika kao poziv“ – Maks Veber 4
1.1 Vlast i njena legitimnost 4
1.2 Etička pitanja 7
ZAKLJUČAK 9
LITERATURA 11
UVOD – Gidens i prethodna tradicija
Budući da, prema Gidensu, sociologija ima ključnu ulogu u modernoj intelektualnoj kulturi i centralno mesto u društvenim naukama, on smatra da, da bi bila opšti okvir razumevanja, sociološku teoriju treba objediniti (i radikalno preispitati njenu tradiciju) i nametnuti nove teme, kao što su globalizacija, socijalna politika, nova uloga polnosti, nova uloga medija i komunikacija. Sociologija ima središnje mesto u konceptualizaciji društvenih promena, jer teoretičari (i političari) su do sada svet tumačili prema predstavama delimičnih studija, ali ne i prema celini promena. Društvo se menja u celini a ne u parcijalnim delovima. Pojam društvenih nauka obuhvata široki spektar tema - ekonomiju, političke nauke, sociologiju, antropologiju, komunikacijske studije, demografiju i studije grada. Sve takve nauke, bez izuzetka, relevantne su za probleme sa kojima se danas suočavaju vlade i preduzetnici. Mi živimo u vremenima dramatičnih promena i, premda su izvori nekih od tih promena tehnološki kao što su, na primer, one promene koje stvara informatička revolucija, posledice su uvek i bez izuzetka društvene. Samo društvene nauke mogu ih ocrtati i analizirati. Uloga društvenih nauka je zapravo sasvim fundamentalna u ovom dobu dalekosežnih promena.
Gidens je u svojoj teorijskoj koncepciji prošao više faza, od kojih je svaka ostavila traga. Njegov početak je reinterpretacija socioloških klasika, a posebno je jasan uticaj M. Vebera i K. Marksa. Izvorno zainteresovan radovima kritičkih socijalnih škola, strukturalizma i simboličkog interakcionizma, on kasnije odbacuje sve navedene pristupe. Ukratko, dve su osnovne Gidensove teorijske preokupacije. Jedna je prevazilaženje klasične teorije u teoriji socijalne strukturacije. U osnovi taj pristup redefiniše odnos pojedinca i socijalne strukture i daje program metodološkog unapređenja sociologije. Gidens kritikuje sociološku teoriju s njenom težnjom prema razvoju univerzalnih zakona, radi njene nepotrebne dualnosti (mikro vs. makro), radi njenog funkcionalizma i evolucionizma, radi njene nesposobnosti da objedini motive i strukture u procesu interakcije, radi njene tendencije da vidi strukture i simbole kao tuđe aktora koji stvaraju, reprodukuju i menjaju takve strukture i simbole. Sam Gidens svoje teorijske doprinose formuliše odgovorima na dileme: da li je čovek slobodan u akciji ili je sloboda ograđena strukturama, treba li društva zamisliti kao skladna i uređena ili su građena na sukobu...
Sadržaj :
UVOD – Gidens i prethodna tradicija 3
1 „Politika kao poziv“ – Maks Veber 4
1.1 Vlast i njena legitimnost 4
1.2 Etička pitanja 7
ZAKLJUČAK 9
LITERATURA 11