17-04-2010, 11:43 PM
UVOD
"Šta je čovjek, a mora bit' čovjek" pitaju se ljudi od davnina i traju dok traže odgovor. S različitih stanovišta pristupaju ovom problemu psihologija, sociologija, filozofija, a medicina kaže: osnovna životna jedinica je ćelija, svaki organ je skup različitih ćelija spojenih međućelijskim potpornim strukturama a ljudski organizam sistem funkcionalnih jedinica savršeno usklađenih delovanja.
Osnovni gradivni činilac čoveka je tečnost. Ona čini čak oko 57% mase tela. Veći deo tečnosti nalazi se u ćelijama - to je intracelularna tečnost, a približno 1/3 ukupne količine tečnosti je van ćelija i naziva se ekstracelularna tečnost. Ekstracelularna tečnost ponekad i pod imenom "unutrašnja sredina tela" zapravo je okruženje u kome su ćelije smeštene. Kako su sve ćelije sposobne da žive, rastu i obavljaju svoje posebne funkcije u organizmu samo dok je koncentracija kiseonika, glukoze, različitih jona, aminokiselina, masti i drugih supstanci odgovarajuća, uloga ekstracelularne tečnosti je da im to i obezbedi.
Ekstracelularna tečnost između ostalog obuhvata limfnu tečnost, krvnu plazmu i intersticijalnu tečnost koja ispunjava međućelijske prostore. Homeostaza, tj. održavanje stalnih, nepromenjenih uslova unutrašnje sredine postiže se njenim stalnim kruženjem kroz organizam. Pri tome se ona raznosi kroz sve delove tela u dve faze: prva faza obuhvata kretanje krvi kroz cirkulatorni sistem sastavljen od vena, arterija i njihovih kapilarnih završetaka, a druga razmenu materija između krvne i intersticijalne tečnosti po principu difuzije kroz zid kapilara.
KRV
o Krvna plazma
Krv je posebna vrsta vezivnog tkiva sačinjenog od nekoliko tipova krvnih ćelija koje lebde u tečnom medijumu - plazmi. Kod ljudi se nalazi u cirkulatornom sistemu zatvorenog tipa , tj. krv nikada ne napušta mrežu krvnih sudova. Njena osnovna funkcija je da ćelije snabdeva kiseonikom i drugim za život neophodnim materijama kao i da odnosi različite štetne produkte ćelijskog metabolizma. Homeostaza na nivou tela i približno stalan sastav i zapremina krvi postoje zahvaljujući njenom naizmeničnom prolasku kroz organe koji regulišu koncentraciju njenih komponenti. U plućima se krv oslobađa ugljen dioksida dotransportovanog iz tkiva, obogaćuje kiseonikom i zatim odlazi u srce. Srce pumpa krv - potiskuje je kroz čitav organizam. Tako se pri prolasku krvi kroz bubrege iz nje uklanjaju višak vode i štetne materije. Hranjive supstance apsorbovane iz hrane u gastrointestinalnom traktu otpremaju se u krv a takođe i endokrine žlezde sekretuju svoje produkte u krvotok kojim se ovi hormoni prenose do tkiva i organa gde će ispoljiti svoja dejstva. Posredstvom krvi omogućena je i reciklaža pojedinih elemenata - na primer gvožđe oslobođeno razaranjem starih crvenih krvnih zrnaca može biti dopremljeno do mesta gde se sintetiše hemoglobin i gde će ponovo biti upotrebljeno.
Sadržaj
ANTIGENIČNOST – UZROK IMUNSKE REAKCIJE KRVI 5
1 KRVNE GRUPE OAB - SISTEMA 5
1.1 ANTIGENI A I B ILI AGLUTINOGENI A i B 5
AGLUTININI 7
2 PROCES AGLUTINACIJE U TRANSFUZIONIM REAKCIJAMA 8
3 ODREĐIVANjE KRVNIH GRUPA 9
3.1 Rh – SISTEM 11
3.2 IMUNSKI ODGOVOR NA Rh-ANTIGENE 11
3.2.1 Eritroblastozis fetalis 12
3.3 TRANSFUZIONE REAKCIJE ZBOG NEPODUDARNOSTI KRVNIH GRUPA 12
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 15
"Šta je čovjek, a mora bit' čovjek" pitaju se ljudi od davnina i traju dok traže odgovor. S različitih stanovišta pristupaju ovom problemu psihologija, sociologija, filozofija, a medicina kaže: osnovna životna jedinica je ćelija, svaki organ je skup različitih ćelija spojenih međućelijskim potpornim strukturama a ljudski organizam sistem funkcionalnih jedinica savršeno usklađenih delovanja.
Osnovni gradivni činilac čoveka je tečnost. Ona čini čak oko 57% mase tela. Veći deo tečnosti nalazi se u ćelijama - to je intracelularna tečnost, a približno 1/3 ukupne količine tečnosti je van ćelija i naziva se ekstracelularna tečnost. Ekstracelularna tečnost ponekad i pod imenom "unutrašnja sredina tela" zapravo je okruženje u kome su ćelije smeštene. Kako su sve ćelije sposobne da žive, rastu i obavljaju svoje posebne funkcije u organizmu samo dok je koncentracija kiseonika, glukoze, različitih jona, aminokiselina, masti i drugih supstanci odgovarajuća, uloga ekstracelularne tečnosti je da im to i obezbedi.
Ekstracelularna tečnost između ostalog obuhvata limfnu tečnost, krvnu plazmu i intersticijalnu tečnost koja ispunjava međućelijske prostore. Homeostaza, tj. održavanje stalnih, nepromenjenih uslova unutrašnje sredine postiže se njenim stalnim kruženjem kroz organizam. Pri tome se ona raznosi kroz sve delove tela u dve faze: prva faza obuhvata kretanje krvi kroz cirkulatorni sistem sastavljen od vena, arterija i njihovih kapilarnih završetaka, a druga razmenu materija između krvne i intersticijalne tečnosti po principu difuzije kroz zid kapilara.
KRV
o Krvna plazma
Krv je posebna vrsta vezivnog tkiva sačinjenog od nekoliko tipova krvnih ćelija koje lebde u tečnom medijumu - plazmi. Kod ljudi se nalazi u cirkulatornom sistemu zatvorenog tipa , tj. krv nikada ne napušta mrežu krvnih sudova. Njena osnovna funkcija je da ćelije snabdeva kiseonikom i drugim za život neophodnim materijama kao i da odnosi različite štetne produkte ćelijskog metabolizma. Homeostaza na nivou tela i približno stalan sastav i zapremina krvi postoje zahvaljujući njenom naizmeničnom prolasku kroz organe koji regulišu koncentraciju njenih komponenti. U plućima se krv oslobađa ugljen dioksida dotransportovanog iz tkiva, obogaćuje kiseonikom i zatim odlazi u srce. Srce pumpa krv - potiskuje je kroz čitav organizam. Tako se pri prolasku krvi kroz bubrege iz nje uklanjaju višak vode i štetne materije. Hranjive supstance apsorbovane iz hrane u gastrointestinalnom traktu otpremaju se u krv a takođe i endokrine žlezde sekretuju svoje produkte u krvotok kojim se ovi hormoni prenose do tkiva i organa gde će ispoljiti svoja dejstva. Posredstvom krvi omogućena je i reciklaža pojedinih elemenata - na primer gvožđe oslobođeno razaranjem starih crvenih krvnih zrnaca može biti dopremljeno do mesta gde se sintetiše hemoglobin i gde će ponovo biti upotrebljeno.
Sadržaj
ANTIGENIČNOST – UZROK IMUNSKE REAKCIJE KRVI 5
1 KRVNE GRUPE OAB - SISTEMA 5
1.1 ANTIGENI A I B ILI AGLUTINOGENI A i B 5
AGLUTININI 7
2 PROCES AGLUTINACIJE U TRANSFUZIONIM REAKCIJAMA 8
3 ODREĐIVANjE KRVNIH GRUPA 9
3.1 Rh – SISTEM 11
3.2 IMUNSKI ODGOVOR NA Rh-ANTIGENE 11
3.2.1 Eritroblastozis fetalis 12
3.3 TRANSFUZIONE REAKCIJE ZBOG NEPODUDARNOSTI KRVNIH GRUPA 12
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 15