14-08-2011, 01:31 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Upravljanje zaštitom životne i radne sredine u Službi hitne medicinske pomoći (u daljem tekstu HMP) može se ostvariti samo efikasnom kontrolom svih štetnosti koje postoje u radu i koje se mogu ispoljiti u svako doba. Zaštita otpočinje samim prepoznavanjem štetnosti (hazarda) a ostvaruje se razumnim pristupom, dobrim ponašanjem osoblja, pravilnim radnim procesom u svim terenskim situacijama i uslovima i stalnim sprovođenjem dobre lekarske prakse i tehnike pri terenskom radu. U većini slučajeva neželjeni događaji i nesreće pri terenskom radu događaju se zbog nepažnje i loših radnih uslova.
Osoblje HMP po prirodi svoga posla svakodnevno je izloženo različitim vrstama potencijalno ili stvarno opasnih štetnosti, koje se javljaju na terenu. Pozvi za hitnu medicinsku pomoć stižu sa mjesta na kojim asu se dogodile nesreće, što su često fabrički pogoni, mjesta eksplozija, pa su neke od opasnosti koje osoblje HMP susreće na terenu:: električni udari, toksična isparenja, gasovi pod pritiskom, zapaljive tečnosti, radioaktivni materijali, korozivne supstance, mehaničke traumije, otrovi, rizik od rukovanja biološkim materijalima i sl; naravno, mora se pomenuti i psihičko stanje samih pacijenata koji su čaesto u šoku, agresivni i nasilni. Opreznost i briga koje teba preduzimati su bitni za osiguravanje zaštite i produktivnosti u svim medicinskim službama. Sprovođenje stalne brige o programu zaštite je prema tome još jedna veoma važna oblast i zahtev u zdravstvu .
Odgovornost za sprovođenje mjera zaštite leži prvenstveno na rukovodiocu tima i smene, odnosno poslodavcu, ali i na svim zaposlenima. U prošlosti je sistem upravljanja zaštitom životne i radne sredine u HMP uglavnom sprovođen više po savesti nego po ustaljenim propisima programa zaštite, a većina radnika je ignorisala formalne programe zaštite. Danas se susrećemo sa povećanim interesovanjem za obezbjeđenje procesa upravljanja rizicima (risk menagement). Ovaj proces se obezbjeđuje uvođenjem standarda JUS ISO 14000, koji obuhvata zaštitu od hazarda u zdravstvenim službama i laboratorijama...
Sadržaj:
UVOD 3
1.1 Zaštita na radu u službi hitne medicinske pomoći 4
1.2 Mjere zaštite osoblja hitne medicinske pomoći 6
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 13
Upravljanje zaštitom životne i radne sredine u Službi hitne medicinske pomoći (u daljem tekstu HMP) može se ostvariti samo efikasnom kontrolom svih štetnosti koje postoje u radu i koje se mogu ispoljiti u svako doba. Zaštita otpočinje samim prepoznavanjem štetnosti (hazarda) a ostvaruje se razumnim pristupom, dobrim ponašanjem osoblja, pravilnim radnim procesom u svim terenskim situacijama i uslovima i stalnim sprovođenjem dobre lekarske prakse i tehnike pri terenskom radu. U većini slučajeva neželjeni događaji i nesreće pri terenskom radu događaju se zbog nepažnje i loših radnih uslova.
Osoblje HMP po prirodi svoga posla svakodnevno je izloženo različitim vrstama potencijalno ili stvarno opasnih štetnosti, koje se javljaju na terenu. Pozvi za hitnu medicinsku pomoć stižu sa mjesta na kojim asu se dogodile nesreće, što su često fabrički pogoni, mjesta eksplozija, pa su neke od opasnosti koje osoblje HMP susreće na terenu:: električni udari, toksična isparenja, gasovi pod pritiskom, zapaljive tečnosti, radioaktivni materijali, korozivne supstance, mehaničke traumije, otrovi, rizik od rukovanja biološkim materijalima i sl; naravno, mora se pomenuti i psihičko stanje samih pacijenata koji su čaesto u šoku, agresivni i nasilni. Opreznost i briga koje teba preduzimati su bitni za osiguravanje zaštite i produktivnosti u svim medicinskim službama. Sprovođenje stalne brige o programu zaštite je prema tome još jedna veoma važna oblast i zahtev u zdravstvu .
Odgovornost za sprovođenje mjera zaštite leži prvenstveno na rukovodiocu tima i smene, odnosno poslodavcu, ali i na svim zaposlenima. U prošlosti je sistem upravljanja zaštitom životne i radne sredine u HMP uglavnom sprovođen više po savesti nego po ustaljenim propisima programa zaštite, a većina radnika je ignorisala formalne programe zaštite. Danas se susrećemo sa povećanim interesovanjem za obezbjeđenje procesa upravljanja rizicima (risk menagement). Ovaj proces se obezbjeđuje uvođenjem standarda JUS ISO 14000, koji obuhvata zaštitu od hazarda u zdravstvenim službama i laboratorijama...
Sadržaj:
UVOD 3
1.1 Zaštita na radu u službi hitne medicinske pomoći 4
1.2 Mjere zaštite osoblja hitne medicinske pomoći 6
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 13