13-08-2011, 01:49 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Ustav je svojevrsno normativno fiksiranje osnovnih strukturalnih i funkcionalnih elemenata državno-pravnog poretka kao regulatora bitnih društvenih procesa i odnosa među pripadnicima osnovne zajednice. Ustav je najautoritativniji politički i formalnopravni akt nosioca suverene vlasti, kojim se vrši samoorganizovanje državno-pravnog poretka i regulišu osnovni društveni procesi. Odmah pada u oči da je prva definicija, u stvari, definicija ustava kao ustavnog poretka, tj. jedinstva odgovarajućih normativnih i faktičkih elemenata tog poretka, dok je druga definicija definicija ustava kao normativnog, odnosno pravnog akta, koji je, svakako, bar deo ustavnog sistema ako već ne taj sistem u celosti. Potom, treba zapaziti da prva definicija predstavlja kondenzovani izraz sadržinskih ,,momenata‘‘ u definisanju ustava, dok je druga zgusnuti iskaz o formalnim ,,momentima‘‘ ustava, razmatranim ranije. Ustav se ne može svesti - pogotovu se u najboljem slučaju ne može svesti - na dve dijametralno različite stvari. Može se svesti na dve različite ali ne na dve dijametralno različite stvari. Drugim rečima, materijalno značenje nije protivno, suprotno, nespojivo s formalnim značenjem ustava. A isto, naravno, važi i za odnos normativnog i faktičkog u ustavu. Ovim povodom treba, dakle, zaključiti da nekakav čisto materijalni pojam ustava, koji bi kao suštinske elemente obuhvatio samo one izvannormativne, nenormativne elemente ustava, prosto, nije moguć, što se, uostalom, vidi i u brojnim rezultatima, plodotvorniji koncept ustava u materijalnom smislu odgovara samo modernom pojmu ustava (ili pojmu modernog ustava) ali ne i pojmu starih, drevnih ustava. Suština ustava (svakog a ne samo modernog) jeste u tome što je to akt kojim se politika pretvara u pravo. Dakle, opšti pojam ustava podrazumeva da je to akt pozitivacije politike, pri čemu pozitivirati znači pravno normirati, ili normativno fiksirati. Ustav je jemstvo slobode ili nije ustav. Ustav kao jemstvo slobode, dakle, podrazumeva ustav kao utemeljenje slobode. A ustav kao utemeljenje slobode podrazumeva saglasnost odnosno pristanak naroda, tj. demokratski legitimisanu vlast, i to i proceduralno i supstancijalno legitimnu vlast. Takva vlast mora biti pravno-politički odgovorna. Ustav se odnosi na dve vrste pitanja. Prva grupa pitanja vezuje se za državnu vlast, a druga za društvo i njegove pripadnike, građane. . .
S A D R Ž A J
UVOD 3
1 Ustav od 1931. godine 4
1.1 Razlozi donošenja 4
1.2 Sadržina ustava 1934. 7
1.3 Revizije ustava 9
1.4 Osnivanje banovine Hrvatske 10
1.5 Državni udar od 27. marta 1941. godine 11
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 16
Ustav je svojevrsno normativno fiksiranje osnovnih strukturalnih i funkcionalnih elemenata državno-pravnog poretka kao regulatora bitnih društvenih procesa i odnosa među pripadnicima osnovne zajednice. Ustav je najautoritativniji politički i formalnopravni akt nosioca suverene vlasti, kojim se vrši samoorganizovanje državno-pravnog poretka i regulišu osnovni društveni procesi. Odmah pada u oči da je prva definicija, u stvari, definicija ustava kao ustavnog poretka, tj. jedinstva odgovarajućih normativnih i faktičkih elemenata tog poretka, dok je druga definicija definicija ustava kao normativnog, odnosno pravnog akta, koji je, svakako, bar deo ustavnog sistema ako već ne taj sistem u celosti. Potom, treba zapaziti da prva definicija predstavlja kondenzovani izraz sadržinskih ,,momenata‘‘ u definisanju ustava, dok je druga zgusnuti iskaz o formalnim ,,momentima‘‘ ustava, razmatranim ranije. Ustav se ne može svesti - pogotovu se u najboljem slučaju ne može svesti - na dve dijametralno različite stvari. Može se svesti na dve različite ali ne na dve dijametralno različite stvari. Drugim rečima, materijalno značenje nije protivno, suprotno, nespojivo s formalnim značenjem ustava. A isto, naravno, važi i za odnos normativnog i faktičkog u ustavu. Ovim povodom treba, dakle, zaključiti da nekakav čisto materijalni pojam ustava, koji bi kao suštinske elemente obuhvatio samo one izvannormativne, nenormativne elemente ustava, prosto, nije moguć, što se, uostalom, vidi i u brojnim rezultatima, plodotvorniji koncept ustava u materijalnom smislu odgovara samo modernom pojmu ustava (ili pojmu modernog ustava) ali ne i pojmu starih, drevnih ustava. Suština ustava (svakog a ne samo modernog) jeste u tome što je to akt kojim se politika pretvara u pravo. Dakle, opšti pojam ustava podrazumeva da je to akt pozitivacije politike, pri čemu pozitivirati znači pravno normirati, ili normativno fiksirati. Ustav je jemstvo slobode ili nije ustav. Ustav kao jemstvo slobode, dakle, podrazumeva ustav kao utemeljenje slobode. A ustav kao utemeljenje slobode podrazumeva saglasnost odnosno pristanak naroda, tj. demokratski legitimisanu vlast, i to i proceduralno i supstancijalno legitimnu vlast. Takva vlast mora biti pravno-politički odgovorna. Ustav se odnosi na dve vrste pitanja. Prva grupa pitanja vezuje se za državnu vlast, a druga za društvo i njegove pripadnike, građane. . .
S A D R Ž A J
UVOD 3
1 Ustav od 1931. godine 4
1.1 Razlozi donošenja 4
1.2 Sadržina ustava 1934. 7
1.3 Revizije ustava 9
1.4 Osnivanje banovine Hrvatske 10
1.5 Državni udar od 27. marta 1941. godine 11
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 16