13-08-2011, 10:48 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Tokom istorije je sloboda različito shvatana. Neki su smatrali da je sloboda jedna, nedeljiva, drugi da ima više vidova. Veličina slobode naslućuje se iz jačine otpora oslobođenju. Sloboda je u odnosu s mnogim vrednostima. Može li se stići do pune slobode? Bez obzira na odgovor, ljudi zaslužuju to ime samo dok streme slobodi.
Ljudi su i prirodna stvorenja, ali pokušavaju da se oslobode zakona prirodne nuž¬nosti. Neke od tih zakona ne mogu da izbegnu, ma koliko to želeli. Ne mogu da spreče starenje i smrt. Ne mogu da se rađaju s iskustvom i znanjem, već moraju da ih mukotr¬pno stiču. Ljude kao društvena stvorenja je društvo često sputavalo, sprečavalo njihove pokušaje oslobođenja. U svim pokretima za preobražaj društva spominjana je sloboda. Po Marksu je nesloboda smrtna opasnost za čoveka. Izgleda da ni osećaj slobode nije dovo¬ljan. Potrebno je i biti slobodan. Ukoliko je puna sloboda nedostižna, treba se zadovoljiti slobodom koja je dostupna. Čovek često sluša o slobodi, tako da može da mu se učini i da je stekao „znanje slobode“. Kaže se da znanje oslobađa, mada ono može da bude iskorišćeno i za uvećanje kontrole nad ljudima. Pojedinac nekad i sretne slobodu, ali niko nije stalno sa njom. Kao da su vreme pojedinca i vreme slobode različita vremena koja se samo ponekad ukrste. Da li je onda sloboda čovekovo svojstvo kao što je smatrao Ruso ili je, kao što je tvrdio De Mestr, čovek previše zao da bi bio slobodan?
Prostor slobode je ljudska istorija. Pojam „sloboda“ imao je različit obim i sadržaj tokom razvoja ljudskog roda. Nekad je određivan pre svega pomoću ciljeva koje su sebi postavljali pojedinci i društvene grupe, a nekad su uzimane u obzir mogućnosti oslobo¬đenja koje su se pružale, nazirale ili pretpostavljale u nekom društvu. Usamljen pojedinac ne može da bude zaista slobodan. Nema slobode ako se ne pokaže pred drugima. „Ko ne zavisi ni od koga, kome niko nije potreban, ko je potpuno sam sebi dovoljan, taj je jedini istinski slobodan. Očevidno je da se to o čoveku ne može apsolutno reći“. O slobodi nisu govorili samo neslobodni i nemoćni, već i razni moćnici, koji su potčinjenima obećavali slobodu. . .
Sadržaj :
UVOD 3
1 Sartrovo viđenje slobode 5
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 13
Tokom istorije je sloboda različito shvatana. Neki su smatrali da je sloboda jedna, nedeljiva, drugi da ima više vidova. Veličina slobode naslućuje se iz jačine otpora oslobođenju. Sloboda je u odnosu s mnogim vrednostima. Može li se stići do pune slobode? Bez obzira na odgovor, ljudi zaslužuju to ime samo dok streme slobodi.
Ljudi su i prirodna stvorenja, ali pokušavaju da se oslobode zakona prirodne nuž¬nosti. Neke od tih zakona ne mogu da izbegnu, ma koliko to želeli. Ne mogu da spreče starenje i smrt. Ne mogu da se rađaju s iskustvom i znanjem, već moraju da ih mukotr¬pno stiču. Ljude kao društvena stvorenja je društvo često sputavalo, sprečavalo njihove pokušaje oslobođenja. U svim pokretima za preobražaj društva spominjana je sloboda. Po Marksu je nesloboda smrtna opasnost za čoveka. Izgleda da ni osećaj slobode nije dovo¬ljan. Potrebno je i biti slobodan. Ukoliko je puna sloboda nedostižna, treba se zadovoljiti slobodom koja je dostupna. Čovek često sluša o slobodi, tako da može da mu se učini i da je stekao „znanje slobode“. Kaže se da znanje oslobađa, mada ono može da bude iskorišćeno i za uvećanje kontrole nad ljudima. Pojedinac nekad i sretne slobodu, ali niko nije stalno sa njom. Kao da su vreme pojedinca i vreme slobode različita vremena koja se samo ponekad ukrste. Da li je onda sloboda čovekovo svojstvo kao što je smatrao Ruso ili je, kao što je tvrdio De Mestr, čovek previše zao da bi bio slobodan?
Prostor slobode je ljudska istorija. Pojam „sloboda“ imao je različit obim i sadržaj tokom razvoja ljudskog roda. Nekad je određivan pre svega pomoću ciljeva koje su sebi postavljali pojedinci i društvene grupe, a nekad su uzimane u obzir mogućnosti oslobo¬đenja koje su se pružale, nazirale ili pretpostavljale u nekom društvu. Usamljen pojedinac ne može da bude zaista slobodan. Nema slobode ako se ne pokaže pred drugima. „Ko ne zavisi ni od koga, kome niko nije potreban, ko je potpuno sam sebi dovoljan, taj je jedini istinski slobodan. Očevidno je da se to o čoveku ne može apsolutno reći“. O slobodi nisu govorili samo neslobodni i nemoćni, već i razni moćnici, koji su potčinjenima obećavali slobodu. . .
Sadržaj :
UVOD 3
1 Sartrovo viđenje slobode 5
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 13