13-04-2010, 12:25 AM
S A D R Ž A J
I. UVOD ……………………………………………………………………………….....1
II. VITAMINI…………………………………………………………………………….2
2.1. Što su vitamini?.................................................................................................2
2.2. Djelovanje vitamina…………………………………………………………..3
III. VRSTE VITAMINA……………………………………………...…………………4
3.1 Vitamini topljivi u mastima…………………………………………………………...4
3.1.1 Vitamin A……………………………………………………………………4
3.1.2 Vitamin D……………………………………………………………………6
3.1.3 Vitamin E……………………………………………………………………7
3.1.4 Vitamin K……………………………………………………………………8
3.2 Vitamini topljivi u vodi………………………………………………………………..8
3.2.1 Vitamin C……………………………………………………………………9
3.2.2 Vitamin B1…………………………………………………………………10
3.2.3 Vitamin B2…………………………………………………………………10
3.2.4. Vitamin B6………………………………………………………………...11
3.2.5. Vitamin B12…………………………………………………….…………12
IV. SAŽETAK…………………………………………………………………………..12
V. LITERATURA………………………………………………………………………15
I. UVOD
U industrijski razvijenim zemljama povećana je proizvodnja hrane obogaćene vitaminima. Hrana se može vitaminizirati ili revitaminizirati ukoliko se neki vitamini gube prilikom prerade. Osim mliječnih proizvoda, brašna, ulja i voćnih sokova, danas se bez iznimke vitaminizira i dječja hrana. Cilj je, naravno, izbjegavanje hipovitaminoze. No, zašto zdravom hranom ne možemo u potpunosti dobiti sve vitamine i minerale koje trebamo? Iz dva razloga. Prvi je taj što je današnja hrana sve siromašnija vitaminima i mineralima, a drugi je taj što živimo načinom života koji uvjetuje veću potrebu za vitaminima i mineralima. Pod stalnim smo stresom, živimo u onečišćenim velikim gradovima punim smoga i dr. Za siromaštvo hrane nisu krivi samo proizvođači koji upotrebljavaju svakojaka umjetna gnojiva i pesticide, nego i skladištenje i prerada hrane, tijekom koje se izgubi velika količina vitamina i minerala. Tako npr. salata, bez obzira je li uzgojena s pesticidima ili bez njih, ako stoji na zraku samo jedan dan, izgubi skoro sav svoj vitamin C. Preradom u bijelo brašno, pšenica gubi gotovo sve svoje vitamine i minerale. Mlijeko i mliječni proizvodi izloženi svijetlu na par sati, također gube gotovo svu količinu nekih B i drugih vitamina. Stoga, ako nismo dobro informirani kako nabaviti, pospremiti, ali i čuvati neke namirnice, vrlo lako se može dogoditi da jedemo različitu vrstu hrane, a ipak postanemo deficitarni s obzirom na neke vitamine, koje samo zdrava i svježa hrana može u potpunosti nadoknaditi na prirodan način.
Promišljajući o «zdravom duhu u zdravom tijelu», shvatio sam da je ljudsko tijelo izgrađeno od raznovrsnih stanica u kojima se neprestano odvijaju različiti fizikalno- kemijski procesi. Da bi se ljudsko tijelo pravilno razvijalo, ali i održavalo do kraja života, potrebno je obratiti posebnu pozornost, ne samo na određene vrste fizičkih aktivnosti, već i na pravilnu, raznoliku i uravnoteženu prehranu, po potrebi obogaćenu vitaminima i mineralima. Oduvijek sam htio znati kojih vitamina i u kolikoj količini ima u pojedinim namirnicama. Maturalni rad mi je bio izvrsna prilika da to istražim i naučim za život.
II. VITAMINI
Vitamini su jedno od najvećih prehrambenih otkrića 20. stoljeća. U protekla tri desetljeća vitaminski dodaci koristili su se za promidžbu svega, od zdrave hrane do kozmetičkih preparata.
2.1. Što su vitamini?
Vitamini su organski spojevi raznovrsne strukture i kemijskih osobina (Medić- Šarić/ Buhač, str. 12). Nalaze se u hrani u malim količinama, a nužni su za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Vitamini reguliraju procese razgradnje proteina, masti i ugljikohidrata koji se u tijelo unose prehranom, te proizvodnje novih proteina, šećera i masti potrebnih za rad i život tijela, obnovu tkiva (Medić- Šarić/ Buhač, str. 13)... Svake sekunde u našem tijelu zbiva se na tisuće kemijskih procesa koji nam omogućuju da mislimo, osjećamo, vidimo, čujemo, pokrećemo se. Za sve to potrebni su nam vitamini.
Ime vitamin (vita = život + amin) potječe još iz 1911. g. kada je Funk istraživao važnost antiberiberi faktora za život. Beriberi bolest nedostatka tiamina koja se manifestira kroz poremećaje živčanog i kardiovaskularnog sustava. Smatrao je da se radi o aminu, zbog sadržaja amino skupine. Kasnije je ustanovljeno da svi vitamini ne sadržavaju dušik (aminoskupinu), ali naziv se zadržao u svakodnevnoj uporabi do danas.
Vitamini se često dodaju hrani i piću kako bi se obogatila njihova nutritivna vrijednost. Takve namirnice u današnje doba opisuju se kao funkcionalne namirnice jer pokazuju povoljna djelovanja na jednu ili više funkcija u organizmu. Nutrijenti dodani u osnovnu hranu mogu povećati unos određenog nutrijenta čak i na razini cijele populacije. Upravo je obogaćivanje hrane ključnim nutrijentima na početku dvadesetog stoljeća odgovorno za iskorjenjivanje bolesti poput gušavosti, rahitisa, beriberi i pelagre.
Nomenklatura pojedinih vitamina temelji se na preporukama IUPAC – IUB (International Union for Pure and Applied Chemistry – International Union for Biochemistry). U početku su vitamini označavani velikim početnim slovima (A, B, C, D i E). Kasnije je slovima dodan i indeks brojki. Vitamini reguliraju vitalne procese prijeko potrebne za normalan metabolizam stanica, tkiva i organa. Organizam uglavnom ne može sam proizvoditi vitamine, odnosno proizvodi ih u nedovoljnim količinama. Većina vitamina ipak se unosi i nadoknađuje hranom. Hrana je izvor brojnih nutrijenata (hranjiva sredstva, koja se lako probavljaju i resorbiraju) važnih za normalni život čovjeka (Reader's Digest, str. 330). Nutrijenti su podijeljeni u nekoliko skupina:
• Nutrijenti koji daju energiju – ugljikohidrati, masti i proteini,
• Esencijalne nezasićene masne kiseline – masti,
• Minerali,
• Vitamini – organski spojevi topljivi u vodi i mastima.
I. UVOD ……………………………………………………………………………….....1
II. VITAMINI…………………………………………………………………………….2
2.1. Što su vitamini?.................................................................................................2
2.2. Djelovanje vitamina…………………………………………………………..3
III. VRSTE VITAMINA……………………………………………...…………………4
3.1 Vitamini topljivi u mastima…………………………………………………………...4
3.1.1 Vitamin A……………………………………………………………………4
3.1.2 Vitamin D……………………………………………………………………6
3.1.3 Vitamin E……………………………………………………………………7
3.1.4 Vitamin K……………………………………………………………………8
3.2 Vitamini topljivi u vodi………………………………………………………………..8
3.2.1 Vitamin C……………………………………………………………………9
3.2.2 Vitamin B1…………………………………………………………………10
3.2.3 Vitamin B2…………………………………………………………………10
3.2.4. Vitamin B6………………………………………………………………...11
3.2.5. Vitamin B12…………………………………………………….…………12
IV. SAŽETAK…………………………………………………………………………..12
V. LITERATURA………………………………………………………………………15
I. UVOD
U industrijski razvijenim zemljama povećana je proizvodnja hrane obogaćene vitaminima. Hrana se može vitaminizirati ili revitaminizirati ukoliko se neki vitamini gube prilikom prerade. Osim mliječnih proizvoda, brašna, ulja i voćnih sokova, danas se bez iznimke vitaminizira i dječja hrana. Cilj je, naravno, izbjegavanje hipovitaminoze. No, zašto zdravom hranom ne možemo u potpunosti dobiti sve vitamine i minerale koje trebamo? Iz dva razloga. Prvi je taj što je današnja hrana sve siromašnija vitaminima i mineralima, a drugi je taj što živimo načinom života koji uvjetuje veću potrebu za vitaminima i mineralima. Pod stalnim smo stresom, živimo u onečišćenim velikim gradovima punim smoga i dr. Za siromaštvo hrane nisu krivi samo proizvođači koji upotrebljavaju svakojaka umjetna gnojiva i pesticide, nego i skladištenje i prerada hrane, tijekom koje se izgubi velika količina vitamina i minerala. Tako npr. salata, bez obzira je li uzgojena s pesticidima ili bez njih, ako stoji na zraku samo jedan dan, izgubi skoro sav svoj vitamin C. Preradom u bijelo brašno, pšenica gubi gotovo sve svoje vitamine i minerale. Mlijeko i mliječni proizvodi izloženi svijetlu na par sati, također gube gotovo svu količinu nekih B i drugih vitamina. Stoga, ako nismo dobro informirani kako nabaviti, pospremiti, ali i čuvati neke namirnice, vrlo lako se može dogoditi da jedemo različitu vrstu hrane, a ipak postanemo deficitarni s obzirom na neke vitamine, koje samo zdrava i svježa hrana može u potpunosti nadoknaditi na prirodan način.
Promišljajući o «zdravom duhu u zdravom tijelu», shvatio sam da je ljudsko tijelo izgrađeno od raznovrsnih stanica u kojima se neprestano odvijaju različiti fizikalno- kemijski procesi. Da bi se ljudsko tijelo pravilno razvijalo, ali i održavalo do kraja života, potrebno je obratiti posebnu pozornost, ne samo na određene vrste fizičkih aktivnosti, već i na pravilnu, raznoliku i uravnoteženu prehranu, po potrebi obogaćenu vitaminima i mineralima. Oduvijek sam htio znati kojih vitamina i u kolikoj količini ima u pojedinim namirnicama. Maturalni rad mi je bio izvrsna prilika da to istražim i naučim za život.
II. VITAMINI
Vitamini su jedno od najvećih prehrambenih otkrića 20. stoljeća. U protekla tri desetljeća vitaminski dodaci koristili su se za promidžbu svega, od zdrave hrane do kozmetičkih preparata.
2.1. Što su vitamini?
Vitamini su organski spojevi raznovrsne strukture i kemijskih osobina (Medić- Šarić/ Buhač, str. 12). Nalaze se u hrani u malim količinama, a nužni su za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Vitamini reguliraju procese razgradnje proteina, masti i ugljikohidrata koji se u tijelo unose prehranom, te proizvodnje novih proteina, šećera i masti potrebnih za rad i život tijela, obnovu tkiva (Medić- Šarić/ Buhač, str. 13)... Svake sekunde u našem tijelu zbiva se na tisuće kemijskih procesa koji nam omogućuju da mislimo, osjećamo, vidimo, čujemo, pokrećemo se. Za sve to potrebni su nam vitamini.
Ime vitamin (vita = život + amin) potječe još iz 1911. g. kada je Funk istraživao važnost antiberiberi faktora za život. Beriberi bolest nedostatka tiamina koja se manifestira kroz poremećaje živčanog i kardiovaskularnog sustava. Smatrao je da se radi o aminu, zbog sadržaja amino skupine. Kasnije je ustanovljeno da svi vitamini ne sadržavaju dušik (aminoskupinu), ali naziv se zadržao u svakodnevnoj uporabi do danas.
Vitamini se često dodaju hrani i piću kako bi se obogatila njihova nutritivna vrijednost. Takve namirnice u današnje doba opisuju se kao funkcionalne namirnice jer pokazuju povoljna djelovanja na jednu ili više funkcija u organizmu. Nutrijenti dodani u osnovnu hranu mogu povećati unos određenog nutrijenta čak i na razini cijele populacije. Upravo je obogaćivanje hrane ključnim nutrijentima na početku dvadesetog stoljeća odgovorno za iskorjenjivanje bolesti poput gušavosti, rahitisa, beriberi i pelagre.
Nomenklatura pojedinih vitamina temelji se na preporukama IUPAC – IUB (International Union for Pure and Applied Chemistry – International Union for Biochemistry). U početku su vitamini označavani velikim početnim slovima (A, B, C, D i E). Kasnije je slovima dodan i indeks brojki. Vitamini reguliraju vitalne procese prijeko potrebne za normalan metabolizam stanica, tkiva i organa. Organizam uglavnom ne može sam proizvoditi vitamine, odnosno proizvodi ih u nedovoljnim količinama. Većina vitamina ipak se unosi i nadoknađuje hranom. Hrana je izvor brojnih nutrijenata (hranjiva sredstva, koja se lako probavljaju i resorbiraju) važnih za normalni život čovjeka (Reader's Digest, str. 330). Nutrijenti su podijeljeni u nekoliko skupina:
• Nutrijenti koji daju energiju – ugljikohidrati, masti i proteini,
• Esencijalne nezasićene masne kiseline – masti,
• Minerali,
• Vitamini – organski spojevi topljivi u vodi i mastima.
