10-08-2011, 06:04 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Ljudi su se oduvijek bavili odlučivanjem, ali neposredno izučavanje procesa odlučivanja počinje tek tridesetih godina ovog vijeka. Postojeća znanja iz matematike i ekonomije su poslužila de se oforme određena pravila na osnovu kojih će donosilac odluke izabrati dobru odluku. Međutim, to podrazumijeva da donosilac odluke uvijek reaguje na predvidljiv način, što mu ne daje garanciju uspjeha. Zbog nepredvidljivosti sa kojom je vezano, odlučivanje se smatralo socijalnom, a ne tehničkom aktivnošću.
Do tridesetih godina odlučivanje se proučavalo samo u akademskim krugovima. Poslije I svjetskog rata dolazi do razvoja nekih drugih disciplina koje su uslovile pojačanu potrebu istraživanja problematike odlučivanja. Došlo je do pojave naučne organizacije rada, donosioci odluka su počeli u većoj mjeri da se bave izučavanjem biheviorističkog načina ponašanja, ekonomisti su takođe počeli svoje ideje da uključuju u odlučivanje. Zatim došlo je do pojave teorije igara koja daje nove okvire za provjeru odluka, kao i razvoja niza metoda koje su kasnije nazvane operaciona istraživanja, koja okupljaju znanja matematike, statistike, ekonomije, prirodnih nauka i sl.
Čovijek odlučuje uvijek kada se nađe u određenim problemskim situacijama, različite složenosti, koje treba riješiti. Problem se riješava akcijom ili nizom akcija koje imaju svoj cilj. Kako je za svaki problem moguć veći broj rješenja, odlučivanje podrazumijeva istraživanje većeg broja rješenja u okviru kojeg se vrši izbor.
U literaturi nalazimo i definiciju po kojoj je odlučivanje rješenje stanja neodlučnosti pri čemu se naglašava neodlučnost uslovljena nesigurnošću vezana za budućnost. Iz definicije odlučivanja mogu se izvesti neke karakteristike:...
SADRŽAJ:
SADRŽAJ: 2
1. UVOD 3
2. KARAKTERISTIKE ODLUČIVANJA 4
2.1. STILOVI ODLUČIVANJA 5
2.2. IZBOR METODA I TEHNIKA U PROCESU ODLUČIVANJA 7
2.3. PRIMJENA MODELA ODLUČIVANJA 7
3. STATUSNE PROMJENE: SPAJANJE, PRIPAJANJE I PODJELA DRUŠTAVA 8
3.1. SPAJANJE DRUŠTVA KAPITALA 9
3.2. PODJELA DRUŠTVA KAPITALA 9
4. ANALIZA ODLUČIVANJA U PROCESU SPAJANJA DRUŠTVA 10
4.1. MODEL ANALIZE ODLUČIVANJA I NJEGOVI KORACI 11
4.2. FAZE PROCESA ODLUČIVANJA 12
4.2.1. Identifikacija problema 13
4.2.1. Definisanje problema 13
4.2.2. Analiza mogućih alternativa ostvarenja cilja i definisanje rezultata 14
5. ZAKLJUČAK 15
6. LITERATURA 16
SLIKE:
slika 1. Šematski prikaz procesa odlučivanja 4
slika 2. Model stilova odlučivanja 6
slika 3. 8
Ljudi su se oduvijek bavili odlučivanjem, ali neposredno izučavanje procesa odlučivanja počinje tek tridesetih godina ovog vijeka. Postojeća znanja iz matematike i ekonomije su poslužila de se oforme određena pravila na osnovu kojih će donosilac odluke izabrati dobru odluku. Međutim, to podrazumijeva da donosilac odluke uvijek reaguje na predvidljiv način, što mu ne daje garanciju uspjeha. Zbog nepredvidljivosti sa kojom je vezano, odlučivanje se smatralo socijalnom, a ne tehničkom aktivnošću.
Do tridesetih godina odlučivanje se proučavalo samo u akademskim krugovima. Poslije I svjetskog rata dolazi do razvoja nekih drugih disciplina koje su uslovile pojačanu potrebu istraživanja problematike odlučivanja. Došlo je do pojave naučne organizacije rada, donosioci odluka su počeli u većoj mjeri da se bave izučavanjem biheviorističkog načina ponašanja, ekonomisti su takođe počeli svoje ideje da uključuju u odlučivanje. Zatim došlo je do pojave teorije igara koja daje nove okvire za provjeru odluka, kao i razvoja niza metoda koje su kasnije nazvane operaciona istraživanja, koja okupljaju znanja matematike, statistike, ekonomije, prirodnih nauka i sl.
Čovijek odlučuje uvijek kada se nađe u određenim problemskim situacijama, različite složenosti, koje treba riješiti. Problem se riješava akcijom ili nizom akcija koje imaju svoj cilj. Kako je za svaki problem moguć veći broj rješenja, odlučivanje podrazumijeva istraživanje većeg broja rješenja u okviru kojeg se vrši izbor.
U literaturi nalazimo i definiciju po kojoj je odlučivanje rješenje stanja neodlučnosti pri čemu se naglašava neodlučnost uslovljena nesigurnošću vezana za budućnost. Iz definicije odlučivanja mogu se izvesti neke karakteristike:...
SADRŽAJ:
SADRŽAJ: 2
1. UVOD 3
2. KARAKTERISTIKE ODLUČIVANJA 4
2.1. STILOVI ODLUČIVANJA 5
2.2. IZBOR METODA I TEHNIKA U PROCESU ODLUČIVANJA 7
2.3. PRIMJENA MODELA ODLUČIVANJA 7
3. STATUSNE PROMJENE: SPAJANJE, PRIPAJANJE I PODJELA DRUŠTAVA 8
3.1. SPAJANJE DRUŠTVA KAPITALA 9
3.2. PODJELA DRUŠTVA KAPITALA 9
4. ANALIZA ODLUČIVANJA U PROCESU SPAJANJA DRUŠTVA 10
4.1. MODEL ANALIZE ODLUČIVANJA I NJEGOVI KORACI 11
4.2. FAZE PROCESA ODLUČIVANJA 12
4.2.1. Identifikacija problema 13
4.2.1. Definisanje problema 13
4.2.2. Analiza mogućih alternativa ostvarenja cilja i definisanje rezultata 14
5. ZAKLJUČAK 15
6. LITERATURA 16
SLIKE:
slika 1. Šematski prikaz procesa odlučivanja 4
slika 2. Model stilova odlučivanja 6
slika 3. 8