Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Puna verzija: Vjera i nada
Trenutno pregledate Lite verziju foruma. Pogledajte punu verziju sa odgovarajućim oblikovanjima.
Uvod

Prvo i logicno pitanje koje se namece je definisanje vjere i nade.
Da li su to vrijednosne kategorije i ako jesu, da li su samo individualne ili mogu biti i kolektivne?! Ili je to, jos jedna u nizu ljudskih urodjenih potreba, nesto kao potreba za sigurnoscu?!
Moglo bi se cak pretpostaviti da su vjera i nada put koji vodi ka sigurnosti…

Vjera se obicno definise kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome, to je subjektivno duhovno tumacenje ishoda percepcije, vlastitog razmisljanja ili komunikacije.¹

Vjera u praksi je vrlo korisna jer u svakodnevnom zivotu vjerujemo u vise stvari nego sto se cini. Ljudi vjeruju u poruke, ideje, djelotvornost, ljubav, druge ljude i namjere, kao i u mnoge druge vjerovatne ili nevjerovatne dogadjaje kao sto su horoskopi ili vjestice…

Mozemo li se ikada potpuno osloboditi od vjere i nade?! Postoji li covjek koji uopste ne vjeruje, koji se ne nada… Mislim da ne, ne postoji.

Svima nam je dobro poznata prica o Pandorinoj kutiji, naizgled samo jedna u nizu mitoloskih prica, u koju opet mozemo a ne moramo da vjerujemo… samo, nije li simbolika price previse slicna stvarnosti?!



1. Aspekti posmatranja vjere i nade


Jedno od pitanja koje nikad nije izgubilo znacaj i aktuelnost, mozda zato sto odgovor nikad nije bio kompletan i konacan je pitanje smisla postojanja ljudi i svijeta uopste. Svrha zivota?!
Znamo dobro, da su religije, pored filosofije, te koje su dale najpotpunije moguce odgovore do sada, da su one bitno oblikovale istoriju i uticale na drustvo, ali isto tako znamo da religije nisu razumljive bez dovodjenja u vezu sa vjerovanjem. Kao sto neki teoreticari kazu, vjerovanje je “gotovo toliko potrebno kao jelo”, jer je pretpostavka “uspjesnog funkcionisanja ljudskog organizma”. Sve religije svijeta ove dvije neodvojive komponente, vjeru i nadu, promovisu kao osnovne kvalitete. U religiji, vjera je sama sebi i sredstvo i svrha.
Sa socioloskog stanovista, religije pruza ljudima dvije vrste motivacije: pozitivnu i negativnu.
Pozitivna motivacija se ogleda u uticaju religije na dusevno zdravlje ljudi koji je uglavnom povoljan. Psihoanaliticar Karl Gustav Jung smatra da religija izbavlja ljude iz kriznih situacija koje u obicnom zivotu mogu izazvati teske posljedice. Posebno istice da vjera ima posebnu ulogu u drugoj polovini zivota: u situaciji kada zivotni impulse slabe i covjek postaje slabiji, vjera pomaze odrzavanju covjekovog mentalnog zdravlja.

Zajedno sa ljubavlju, vjera i nada su propovijedane kroz hriscanstvo kao jednu od najvaznijih objavljenih religija. Nesumnjivo je da je njihov znacaj za duhovni zivot isto toliko ogroman kao znacaj hljeba i vode za fizicki zivot. Sa stanovista pojedinca, religija, tj. vjera umanjuje strah od smrti, strah od natprirodnog, od nepoznatog, pruza utjehu za ovozemaljske patnje, priliku da se okaju grijehovi…
A kada je rijec o uticaju religije na drustvo kroz istoriju, mozemo navesti par cinjenica. Npr. Hriscanstvo kao religija objavljeno je 313. godine, Milanskim ediktom kao jedina opstevazeca religija u rimskom carstvu. Tim cinom je car Konstantin povratio poljuljano jedinstvo rimskog carstva, osjetio je da narod Rima ima potrebu za sigurnoscu, za novim oblikom jedinstva i upravo je religija bila spasonosno rijesenje.


S druge strane, smatra se da je hriscanstvo, kult slabih i skrusenih, izazvalo pad rimskog carstva; ono stoji u osnovi mita o jednakosti, mita koji se pokazao kao rusilac i u kasnijim vremenima. Tema jednakosti, kojoj tezi savremeni covjek, napredovala je od hriscanstva do socijalizma, ciji je mozda i najvazniji predstavnik Karl Marks. Iako je on smatrao da je “religija opijum za mase”, da odvlaci covjeka od njegovih realnih problema i nosi ga u carstvo snova. Ona iskrivljuje stvarnost, cini bijedu i eksploataciju podnosljivom, ali ipak ih ne otklanja. Medjutim, ne moze se poreci da model hriscanske zajednice zasnovane na principu bratstva, ljubavi, askeze I posvecenosti Bogu sadrzi elemente koji su od znacaja za mnoga komunisticka ucenja. Razlika je u tome sto je askeza zamijenjena umjerenoscu a posvecenost Bogu zamijenjena posvecenosti opstem dobru covjeka.¹
Vidimo da se uloga religije mijenjala, ili bolje reci preoblikovala se, sa promjenama drustvenih poredaka. Tako da su vjera i nada bile “vjerne sluge” religiji, bile pokretaci velikih promjena, kako onih mirnih tako i revolucija ciji ideali nikada ne bi zazivjeli da se nije slijepo vjerovalo u njih…

2. Vjera i nada kao znacajan motiv individue


Sa razvojem drustvene svijesti, svijet se danas nalazi na mnogo vecem stepenu kulture i civilizacije, ukljucujuci i razvoj osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ljudi su, bar prividno, oslobodjeni drustvenih stega, pa izbor vjere postaje individualna odluka pojedinca.

Posmatrajmo uticaj vjere i nade na zivot covjeka kao individue. Vjeruje se da u covjekovoj prirodi postoji crta koja svakog od nas “tjera” da ostvarimo svoju prirodu najbolje sto mozemo, filozofski receno, da se “potrudimo uskladiti sebe sebi”.

To bi bilo nemoguce ukoliko neprestano ne radimo na sebi. Postavljati ciljeve, davati maksimum, istrazivati i upoznavati najvise sebe, uskladjivati se sa drugima, nesto dodavati, nesto oduzimati a nikad ne gubiti cilj iz vida. Ipak, svjesni smo da nemamo moc da upravljamo zivotom po svojoj volji, da su nam zivoti isprepleteni u jednu homogenu smjesu, kojom upravlja Bog, ili slucajnost, splet okolnosti, neko ili nesto iznad nas samih.
E, tu “na red” dolazi vjera.

Vjera kao veliki pokretac, kao motor, kao uvjerenje koje moze da ima veliki motivacioni uticaj na individuu. Moze da ima veci znacaj, cak i od volje, jer je ponekad prvo neophodno vjerovati da smo sposobni za nesto, pa tek onda probati to isto.

Vjera i nada u svom pozitivnom uticaju na covjeka mogu da imaju veliku moc. Naucno je dokazano da su ljudi, u koje je neko istinski vjerovao (najcesce majka) i oni koji cvrsto vjeruju u sebe ili u neku svoju sposobnost, bez nekog posebnog provjeravanja i ispitivanja, mnogo lakse dolazili do zeljenog cilja, razvijali se kao licnosti i imali, uglavnom, optimisticniji pristup stvarnosti.
Referentni URL