Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Puna verzija: Proizvodni kapital i profit
Trenutno pregledate Lite verziju foruma. Pogledajte punu verziju sa odgovarajućim oblikovanjima.
UVOD

U svom seminarskom na temu PROIZVODNI KAPITAL I PROFIT obratit ću pažnju na proizvodnju, proizvodne inpute, kapital i profit.

Proizvodnja je prva i osnovna faza privređivanja. Samo u njoj dolazi do nastanka novog dobra, nove upotrebne korisnosti sposobne da zadovolji neku našu potrebu.
Iz procesa proizvodnje proizilazi samo ekonomsko dobro, jer se uvijek proizvodi u ograničenim količinama.

Pod kapitalom podrazumijevamo vrijednosti koje služe za proizvodnju i stjecanje dobiti. Najčešće je riječ o novcu koji se ulaže u proizvodnju ili neku drugu ekonomsku djelatnost s osnovnom svrhom da se uveća. Kapital donosi profit. Profit se može različito tumačiti: profit kao implicitni prinos, kao naknada za inovaciju i poduzetništvo, kao naknada za neizvjesnost i rizik, kao preobraženi oblik viška vrijednosti.



PROIZVODNI KAPITAL I PROFIT


PROIZVODNJA I PROIZVODNE MOGUČNOSTI


Proizvodnja je temeljna djelatnost opstanka ljudskog društva. Ljudima su za njihovu egzistenciju, potrebna odgovarajuća materijalna dobra s kojima kontinuirano mogu zadovoljavati svoje potrebe. Proizvodnja je upravo ona djelatnost koja osigurava neophodna materijalna dobra na način da ljudi organizirano i svjesno koristeći se potrebnim sredstvima, stečenim znanjima, iskustvima i vještinama prerađuju materiju iz prirode prilagođavajući je svojim potrebama. U toku duge povijesti razvoja ljudskog društva mijenjao se i proces proizvodnje koji se u početku temeljio na primitivnim sredstvima i oskudnim znanjima, pa sve do veoma savremene proizvodnje koju danas imamo. Na različitim stupnjevima razvoja ljudskog društva proizvodnja je imala svoje specifičnosti. Proizvodnja u kojoj su sredstva za proizvodnju u privatnom vlasništvu, drugačija je od one čija to sredstva nisu. Bez obzira na određene specifičnosti proizvodnje, u pojedinim fazama razvoja ljudskog društva ona ima bitne, opće, zajedničke karakteristike koje se očituju u svim tim razvojnim fazama.
Prvo zajedničko obilježje proizvodnje je njena tehnička strana, odnosno činjenica da, u svim fazama razvoja društva, ljudi prilagođavaju proizvode svojim potrebama. Zapravo, ljudi u toku procesa proizvodnje prisvajaju, oblikuju proizvode prirode, prerađuju ih, transportuju, čuvaju itd.
Druga zajednička karakteristika proizvodnje je njena ekonomska strana.
U proizvodnji se obavezno vodi računa o nužnim utrošcima da bi se postigao određeni učinak. Smisao je u tome da ekonomska strana proizvodnje podrazumjeva što veće efekte uz što manje troškove. Ekonomska strana proizvodnje ujedno je i njena društvena strana. Zapravo, u svakom procesu proizvodnje ljudi stupaju u međusobne odnose. Svaki proizvođač je povezan nizom društvenih veza s ostalim ljudima.
Proizvođač ne nastupa izolirano.
Prvi ekonomski problem u oblasti proizvodnje je struktura proizvodnje.
Zapravo je riječ o tome pta proizvoditi, koju vrstu roba i u kojoj količini?
Drugi ekonomski problem je metod proizvodnje, tj. kako proizvoditi, odnosno kako kombinirati proizvodne inpute-faktore. O tome kako se upotrebljavaju faktori proizvodnje (rad, kapital, zemlja) ovisi i efikasnost te proizvodnje.
Treći ekonomski problem proizvodnje je za koga će dobra biti proizvedena.
Radi se o problemu raspodjele proizvodnih efekata na razne društvene grupacije i pojedince.
Za ekonomiju svake zemlje veoma je važno kako se rješavaju spomenuti ekonomski problemi, odnosno ko donosi odluke o tome šta, kako, koliko i za koga proizvoditi. Ekonomska teorija poznaje više načina rješavanja ovih pitanja. Jedan od njih je da odluke o svim tim pitanjima donosi isključivo država, u kom slučaju imamo komandu ili etatističku ekonomiju. Kada odluke o alokaciji resursa donose poduzeća, domaćinstva ili pojedinci samostalno, bez uplitanja države, tada imamo ekonomiju slobodnog tržišta. I jedan i drugi način donošenja odluka predstavlja dva teorijski ekstremna slučaja koja danas u svijetu skoro nigdje ne egzistiraju.
Na sceni je treći i najviše prisutan oblik donošenja odluka o temeljnim ekonomskim pitanjima, zapravo kombinacija prethodna dva. Riječ je o tome da, u određenoj mjeri i o jednom broju ekonomskih pitanja, odluke donosi država, a o drugim poduzeća, domaćinstva ili pojedinci. Tada govorimo o mješovitoj ekonomiji koja je danas dominantna na svjetskoj ekonomskoj sceni.
Referentni URL