04-04-2010, 11:27 PM
1. UVOD
Kazneni postupak se pokreće u slučaju vjerojatnosti da je izvršeno kazneno djelo. Njegov konačan cilj je da se utvrdi da li je kazneno djelo izvršeno i ako jest da se primjene odgovarajuće sankcije.
Ali da bi se kazneni postupak doveo do konačnog cilja, potrebno je da njegovo postupanje bude sustavno i metodično. Svaki kazneni postupak mora proći kroz određene faze ( etape ) koje se zovu stadiji kaznenog postupka. Cijeli tijek kaznenog postupka je uređen zakonski i zakon određuje koji su stadiji kaznenog postupka i određene radnje koje se vežu uz određene stadije.
U pravilu se kazneni postupka dijeli na 5 stadija:
1) prethodni postupak (istraga)
2) optuživanje
3) glavni pretres s donošenjem i objavljivanjem presude
4) postupak po pravnom lijeku protiv presude ili rješenja
5) izvršavanje presude
Stadiji pod brojem 1,2 i 3 se zovu prvostupanjskim postupkom a stadij 4 se zove drugostupanjskim postupkom.
Moj seminarski rad će razraditi stadij broj 4 i tako ćemo više saznati o pravnim lijekovima i njihovim djelovanjem na presudu.
2. OPĆENITO O PRAVNIM LIJEKOVIMA
Kazneni postupak je usmjeren na izricanje prvostepene presude, jer je u slučaju sumnje da je izvršeno kazneno djelo potrebno odlučiti o kaznenopravnom zahtjevu koji je izvršenjem kaznenog dijela nastao između države i počinitelja.
Da bi presuda bila utemeljena, ona mora u pogledu činjeničnog stanja biti pravilna, te u odnosu na primjenu kaznenog materijalnog i procesnog prava – zakonita. Samo takva sudska odluka može biti ˝res iudicata pro veritate habetur˝, pravosnažna presuđena stvar sa svim daljnjim kaznenopravnim posljedicama.
I pored zakonskih pravila za odvijanje redovitog, ili nekog drugog oblika kaznenog postupka moguće je da sud donese odluku koja nije pravilna ili zakonita. Da bi se spriječilo da takva odluka proizvede pravne posljedice, zakoni o kaznenom postupku poznaju pravna sredstva zaštite koja koriste ovlašteni subjekti i koja su usmjerena na donošenje pravilne i zakonite sudske odluke. Ta pravna sredstva su pravni lijekovi.
˝Pravni lijek je pravno sredstvo kojim stranke i druge ovlaštene osobe pobijaju odluku donesenu u kaznenom postupku, s ciljem da se ona ukine ili preinači.˝
Od pojma pravnog lijeka treba razlikovati kao širi pojam pravno sredstvo pod kojim se razumije svako zakonom dopušteno sredstvo kojim se hoće ostvariti ili braniti kakav zahtjev, ali koje ne mora biti upravljeno protiv odluke suda. U ovom smislu su pravna sredstva npr. prethodni prigovor protiv optužnice, molba za povrat u prethodno stanje, zahtjev za ispravku presude itd. pravnog lijeka ne može biti ako nije donesena odluka.
Značaj pravnih lijekova je sprječavanje pravnog djelovanja nepravilnih i nezakonskih sudskih odluka, odnosno donošenja pravilnih i zakonskih sudskih odluka, što je, uostalom, i jedan od ciljeva koji treba da se ostvare kada se završi kazneni postupak. Prema tome, interes stranaka i drugih učesnika u kaznenom pravosuđu, kao i opći interes pravne sigurnosti, zahtijevaju da odluke sudova budu pravilne i zakonite. Pravo na upotrebu određenog pravnog sredstva poznaju i međunarodni dokumenti koji propisuju da svatko ima pravo na efikasno pravno sredstvo protiv sudskih odluka. U tom smislu, svatko koga osudi sud za kazneno djelo ima pravo od višeg suda tražiti ponovno razmatranje presude ili kazne. Time je pravo na ulaganje pravnog sredstva neodvojivo od prava na pravedno suđenje.
S obzirom na razne kriterije klasificiranje pravni lijekovi se mogu podijeliti na:
1. Redovite i izvanredne pravne lijekove
To je osnovna podjela pravnih lijekova.
Redoviti su oni kojima se pobijaju odluke koje još nisu stupile na pravnu snagu.tj. sprečavaju nastupanje pravomoćnosti neke odluke.
Izvanredni se koriste za pobijanje pravomoćnih odluka, u izvanrednom postupku.
2. Suspenzivne i nesuspenzivne pravne lijekove
Suspenzivni zadržavaju, odlažu izvršenje pobijane odluke i u pravilu takvi su redoviti pravni lijekovi.
Nesuspenzivni ne zadržavaju izvršenje pobijane odluke, i to su uglavnom izvanredni pravni lijekovi.
3. Devolutivne i nedevolutivne pravne lijekove
Devolutivni karakter znači da pobijanu odluku ne razmatra isti sud koji ju je i donio i u pravilu su to redoviti pravni lijekovi.
Nedevolutivni karakter znači da isti sud razmatra pobijanu odluku, npr. Zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka.
4. Potpune i nepotpune pravne lijekove
Potpuni pravni lijek se može uložiti iz svih zakonskih razloga, također redovi pravni lijekovi su i potpuni lijekovi.
Nepotpuni pravni lijekovi se mogu uložiti samo iz nekih osnova, to su izvanredni pravni lijekovi.
Kazneni postupak se pokreće u slučaju vjerojatnosti da je izvršeno kazneno djelo. Njegov konačan cilj je da se utvrdi da li je kazneno djelo izvršeno i ako jest da se primjene odgovarajuće sankcije.
Ali da bi se kazneni postupak doveo do konačnog cilja, potrebno je da njegovo postupanje bude sustavno i metodično. Svaki kazneni postupak mora proći kroz određene faze ( etape ) koje se zovu stadiji kaznenog postupka. Cijeli tijek kaznenog postupka je uređen zakonski i zakon određuje koji su stadiji kaznenog postupka i određene radnje koje se vežu uz određene stadije.
U pravilu se kazneni postupka dijeli na 5 stadija:
1) prethodni postupak (istraga)
2) optuživanje
3) glavni pretres s donošenjem i objavljivanjem presude
4) postupak po pravnom lijeku protiv presude ili rješenja
5) izvršavanje presude
Stadiji pod brojem 1,2 i 3 se zovu prvostupanjskim postupkom a stadij 4 se zove drugostupanjskim postupkom.
Moj seminarski rad će razraditi stadij broj 4 i tako ćemo više saznati o pravnim lijekovima i njihovim djelovanjem na presudu.
2. OPĆENITO O PRAVNIM LIJEKOVIMA
Kazneni postupak je usmjeren na izricanje prvostepene presude, jer je u slučaju sumnje da je izvršeno kazneno djelo potrebno odlučiti o kaznenopravnom zahtjevu koji je izvršenjem kaznenog dijela nastao između države i počinitelja.
Da bi presuda bila utemeljena, ona mora u pogledu činjeničnog stanja biti pravilna, te u odnosu na primjenu kaznenog materijalnog i procesnog prava – zakonita. Samo takva sudska odluka može biti ˝res iudicata pro veritate habetur˝, pravosnažna presuđena stvar sa svim daljnjim kaznenopravnim posljedicama.
I pored zakonskih pravila za odvijanje redovitog, ili nekog drugog oblika kaznenog postupka moguće je da sud donese odluku koja nije pravilna ili zakonita. Da bi se spriječilo da takva odluka proizvede pravne posljedice, zakoni o kaznenom postupku poznaju pravna sredstva zaštite koja koriste ovlašteni subjekti i koja su usmjerena na donošenje pravilne i zakonite sudske odluke. Ta pravna sredstva su pravni lijekovi.
˝Pravni lijek je pravno sredstvo kojim stranke i druge ovlaštene osobe pobijaju odluku donesenu u kaznenom postupku, s ciljem da se ona ukine ili preinači.˝
Od pojma pravnog lijeka treba razlikovati kao širi pojam pravno sredstvo pod kojim se razumije svako zakonom dopušteno sredstvo kojim se hoće ostvariti ili braniti kakav zahtjev, ali koje ne mora biti upravljeno protiv odluke suda. U ovom smislu su pravna sredstva npr. prethodni prigovor protiv optužnice, molba za povrat u prethodno stanje, zahtjev za ispravku presude itd. pravnog lijeka ne može biti ako nije donesena odluka.
Značaj pravnih lijekova je sprječavanje pravnog djelovanja nepravilnih i nezakonskih sudskih odluka, odnosno donošenja pravilnih i zakonskih sudskih odluka, što je, uostalom, i jedan od ciljeva koji treba da se ostvare kada se završi kazneni postupak. Prema tome, interes stranaka i drugih učesnika u kaznenom pravosuđu, kao i opći interes pravne sigurnosti, zahtijevaju da odluke sudova budu pravilne i zakonite. Pravo na upotrebu određenog pravnog sredstva poznaju i međunarodni dokumenti koji propisuju da svatko ima pravo na efikasno pravno sredstvo protiv sudskih odluka. U tom smislu, svatko koga osudi sud za kazneno djelo ima pravo od višeg suda tražiti ponovno razmatranje presude ili kazne. Time je pravo na ulaganje pravnog sredstva neodvojivo od prava na pravedno suđenje.
S obzirom na razne kriterije klasificiranje pravni lijekovi se mogu podijeliti na:
1. Redovite i izvanredne pravne lijekove
To je osnovna podjela pravnih lijekova.
Redoviti su oni kojima se pobijaju odluke koje još nisu stupile na pravnu snagu.tj. sprečavaju nastupanje pravomoćnosti neke odluke.
Izvanredni se koriste za pobijanje pravomoćnih odluka, u izvanrednom postupku.
2. Suspenzivne i nesuspenzivne pravne lijekove
Suspenzivni zadržavaju, odlažu izvršenje pobijane odluke i u pravilu takvi su redoviti pravni lijekovi.
Nesuspenzivni ne zadržavaju izvršenje pobijane odluke, i to su uglavnom izvanredni pravni lijekovi.
3. Devolutivne i nedevolutivne pravne lijekove
Devolutivni karakter znači da pobijanu odluku ne razmatra isti sud koji ju je i donio i u pravilu su to redoviti pravni lijekovi.
Nedevolutivni karakter znači da isti sud razmatra pobijanu odluku, npr. Zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka.
4. Potpune i nepotpune pravne lijekove
Potpuni pravni lijek se može uložiti iz svih zakonskih razloga, također redovi pravni lijekovi su i potpuni lijekovi.
Nepotpuni pravni lijekovi se mogu uložiti samo iz nekih osnova, to su izvanredni pravni lijekovi.