04-04-2010, 10:47 PM
UVOD
Sredinom 60-tih godina prošlog vijeka pojavljuju se prvi slučajevi upotrebe droga na prostorima bivše Jugoslavije. Bio je to val koji je 50-tih godina zahvatio SAD, pa je zbog velike socijalne mobilnosti brzo dospjeo u Evropu.
Mladi su, bojeći se egzistencijalnog promašaja, odbijali odrasti, prihvatiti odgovarajuće socijalne uloge i slično mahom počeli konzumirati razna opijna sredstva. Godine 1967. naglo, poput epidemije, raste broj korisnika droge.
Tri su najvažnija razloga zbog kojih mladi uzimaju drogu: bijeg od realnosti, lična nesigurnost i tendencija da se napetost smanji drogama.
U svim slučajevima narkomanija je doživljavana kao poraz obrazaca porodičnog odgoja.Radoznalost je najčešći razlog prvog uzimanja droge. Osjećaj lagodnosti najvažniji je razlog ulaženja u krug narkomanije.
Rehabilitacija i resocijalizacija bivših ovisnika, lako ranjivih i spremnih na česte recidive, predstavlja značajan terapijski postupak, koji mora biti višestruko usmjeren. Idealna rehabilitacijska šema podrazumijeva uključivanje škole, prijatelja i porodice u tretman bivših ovisnika. Škola često odbacuje narkomane, uglavnom zbog straha za sudbinu ostalih učenika.
Droga je vijekovima bila univerzalni fenomen, koji je zaokupljao ne samo ljekare, već i psihologe, filozofe, sociologe, istoričare i umjetnike.
Droga je služila da se na trenutak pobjegne iz realnog svijeta, koji je tragičan, ponekad pun konflikata i ugrožavajući.
Istorija zloupotrebe droga obuhvata vrlo veliki period od oko 40 hiljada godina. Opojnim drogama od davnine se pripisivala čudotvorna i posebna moć.
U religioznim i svečanim obredima droge su dočaravale komunikaciju s božanstvom, čime se objašnjavaju euforična i ekstatična stanja, halucinacijska doživljavanja i fantastična snoviđenja.
Istorijska svjedočanstva upućuju na zaključak da su droge, vjerojatno, upotrebljavali praistorijski ljudi, kojima se komunikacija s Bogom pomoću droga činila bržom, lakšom, pristupačnijom i poželjnijom.
Sumerska religija, opsjednuta problemom smrti, poznavala je uzgajanje maka, a na glinenim pločicama ostavila je uputstva o načinima pripreme opijuma.
Prije više od 4 hiljade godina stanovnici Evrope uzgajali su mak iz čijeg su sjemena dobivali ulje. Iz Grčke opijum dospijeva u Rim, a Arapi ga u 6.i 7. vijeku prenose u Perziju, Indiju i Kinu.
Drevne knjige starih naroda govore o iskonskoj čovjekovoj potrebi da izmijeni stanje svijesti svijetom snova, da pobijedi bol ili pronađe eliksir vječne mladosti ili besmrtnosti. Starorimska medicina čuva i prve pisane spomenike o upotrebi bilja i droga za liječenje.
U grčkoj mitologiji mak je posvećen boginji noći (Nyh), bogu smrti (Thanatos), bogu spavanja (Hypnos) i njegovom sinu - bogu sna (Morpheus).
Legenda koju priča Homer u “Odiseji”, govori kako Helena, žena kralja Menelaja, daje Telemahu napitak pod imenom “nepenthes” da zaboravi “bol i nesreću”.
Jedan od prvih preparata na bazi opijuma bio je Laudanum Paracelsi, propisan u 16. vijeku od ljekara Paracelzusa.
Halucinantna svojstva gljiva poznavali su šamani - posebno odabrane osobe iz sibirskih plemena koje su kroz ekstatična stanja pokušavali uspostaviti kontakt s natprirodnim silama, s ciljem da utiču na tok događaja, predvide budućnost ili liječe oboljele. Kod Inka lišće koke bilo je simbol božanske snage, a prema legendi sinovi sunca poklanjali su narodu ovu biljku da zaborave glad i umor, nesretnima da zaborave svoju bijedu.
Prve preporuke o upotrebi koke u medicini potiču iz 1569. godine (španski ljekar Monardes preporučuje ju u stanjima umora i iscrpljenosti).
Švicarski hemičar Albert Hoffmann 1943. godine otkrio je spontanim eksperimentom na sebi specifično djelovanje LSD-a - materije dobivene iz raži. Nije ni slutio da se tog trenutka rodila jedna od najsnažnijih psihičkih droga, nazvana “alhemijom ludila” i “razaračem čovjekovih kromosoma”.
Proteklo je već pola vijeka otkako se Zapad suočio s raširenom ovisnošću o drogama i zloupotrebom droge kao društvenim problemom, a taj fenomen ne prestaje biti zagonetkom za javnost u tom dijelu svijeta.
Od šezdesetih godina do danas znatno se povećao interes psihologije i sociologije na Zapadu za fenomen zloupotrebe droge za što postoji više razloga. Jedan od njih je što nakon Drugog svjetskog rata zloupotreba droge u razvijenim zemljama Zapada počinje zadobivati obilježja masovnog fenomena, onog koji nije više vezan samo uz ponašanje pojedinaca, nego uz određene subkulture i pripadajuće stilove življenja. U tom sklopu, rast i širenje zloupotrebe droge povezan je s raznovrsnim poremećajima funkcionisanja modernog društva, npr. s intenzivisanjem medijske produkcije i promicanjem popularne kulture.
Društvene promjene znatno su pridonijele povećanju društvenog značaja problema zloupotrebe droga posljednjih nekoliko decenija, koji zbog svojih posljedica neposredno ugrožava mnoge članove društva, a posredno utiče na život znatno većeg broja ljudi.
KLASIFIKACIJA DROGA
“Droga je prirodna ljekovita sirovina koja se upotrebljava u medicini u ljekovite svrhe, zatim kao začin, sredstva za uživanje, u kozmetici, prehrambenoj industriji. U novije vrijeme pod nazivom droga u širokoj javnosti obuhvataju se: opijum, hašiš, morfij, heroin, kokain, halucinogeni i dr.”1
AMFETAMINI - ( speed i ecstasy) - hemikalije dobivene sintetičkim putem. Na tržište najćešće dolaze u tabletama. Amfetamini se, gutaju, puše i šmrču. Direktno stimulišu srednji živčani sistem, uklanjajući umor, glad, pospanost. Dovode onoga ko ih uživa u stanje euforije. Pojačava koncentraciju, pažnju, reflekse, a zamisli i ideje su mnogo življe. Prevelika doza može uzrokovati vrtoglavice, drhtanje, uznemirenost, paniku, bolove u prsima i ubrzan rad srca. Posljedica može biti potpuni tjelesni i psihički kolaps. Hronično trovanje može izazvati paranoidne ideje i halucinacije. U mozgu stvara ovisnost i oslobađa ga od bilo kakvih ograda.
Vanjski znakovi su širenje zjenica, nesanica, proliv, drhtavica, promjene u ponašanju, izrazita euforija i naglo mršavljenje.
ECSTASY - sintetička, psihoaktivna droga derivat je amfetamina s halucinogenim svojstvima, poznat još kao MDMA. Spada u jače droge iz grupe psihostimulatora, a sve je dostupnija i jeftinija na ilegalnom tržištu. Uzima se na usta.
Oblik u kojem se distribuira vrlo je različit, a obično su to šarene tabletice, koje na površini imaju otisnut neki lik. Doza od 75 do 100 mg počinje djelovati 20 do 40 minuta nakon uzimanja.
Osoba pod djelovanjem ecstasya osjeća povišeno raspoloženje, ima osjećaj snage, bezbrižna je i spokojna, a prema drugim ljudima osjeća posebnu naklonost i prijateljstvo. Zloupotreba ecstasya najčešće se povezuje s rave - partyjima. Posljedice su psihološki problemi kao što su konfuzija, depresija, problemi sa spavanjem, nelagodnost i paranoja, pa i psihotične epizode mogu se pojaviti nekoliko sedmica nakon uzimanja droge. Pridonosi oštećenjima jetre, epilepsiji, visokom krvnom pritisku, glaukomu. Prag tolerancije prelazi se vrlo brzo i nastaje psihička ovisnost.
Sredinom 60-tih godina prošlog vijeka pojavljuju se prvi slučajevi upotrebe droga na prostorima bivše Jugoslavije. Bio je to val koji je 50-tih godina zahvatio SAD, pa je zbog velike socijalne mobilnosti brzo dospjeo u Evropu.
Mladi su, bojeći se egzistencijalnog promašaja, odbijali odrasti, prihvatiti odgovarajuće socijalne uloge i slično mahom počeli konzumirati razna opijna sredstva. Godine 1967. naglo, poput epidemije, raste broj korisnika droge.
Tri su najvažnija razloga zbog kojih mladi uzimaju drogu: bijeg od realnosti, lična nesigurnost i tendencija da se napetost smanji drogama.
U svim slučajevima narkomanija je doživljavana kao poraz obrazaca porodičnog odgoja.Radoznalost je najčešći razlog prvog uzimanja droge. Osjećaj lagodnosti najvažniji je razlog ulaženja u krug narkomanije.
Rehabilitacija i resocijalizacija bivših ovisnika, lako ranjivih i spremnih na česte recidive, predstavlja značajan terapijski postupak, koji mora biti višestruko usmjeren. Idealna rehabilitacijska šema podrazumijeva uključivanje škole, prijatelja i porodice u tretman bivših ovisnika. Škola često odbacuje narkomane, uglavnom zbog straha za sudbinu ostalih učenika.
Droga je vijekovima bila univerzalni fenomen, koji je zaokupljao ne samo ljekare, već i psihologe, filozofe, sociologe, istoričare i umjetnike.
Droga je služila da se na trenutak pobjegne iz realnog svijeta, koji je tragičan, ponekad pun konflikata i ugrožavajući.
Istorija zloupotrebe droga obuhvata vrlo veliki period od oko 40 hiljada godina. Opojnim drogama od davnine se pripisivala čudotvorna i posebna moć.
U religioznim i svečanim obredima droge su dočaravale komunikaciju s božanstvom, čime se objašnjavaju euforična i ekstatična stanja, halucinacijska doživljavanja i fantastična snoviđenja.
Istorijska svjedočanstva upućuju na zaključak da su droge, vjerojatno, upotrebljavali praistorijski ljudi, kojima se komunikacija s Bogom pomoću droga činila bržom, lakšom, pristupačnijom i poželjnijom.
Sumerska religija, opsjednuta problemom smrti, poznavala je uzgajanje maka, a na glinenim pločicama ostavila je uputstva o načinima pripreme opijuma.
Prije više od 4 hiljade godina stanovnici Evrope uzgajali su mak iz čijeg su sjemena dobivali ulje. Iz Grčke opijum dospijeva u Rim, a Arapi ga u 6.i 7. vijeku prenose u Perziju, Indiju i Kinu.
Drevne knjige starih naroda govore o iskonskoj čovjekovoj potrebi da izmijeni stanje svijesti svijetom snova, da pobijedi bol ili pronađe eliksir vječne mladosti ili besmrtnosti. Starorimska medicina čuva i prve pisane spomenike o upotrebi bilja i droga za liječenje.
U grčkoj mitologiji mak je posvećen boginji noći (Nyh), bogu smrti (Thanatos), bogu spavanja (Hypnos) i njegovom sinu - bogu sna (Morpheus).
Legenda koju priča Homer u “Odiseji”, govori kako Helena, žena kralja Menelaja, daje Telemahu napitak pod imenom “nepenthes” da zaboravi “bol i nesreću”.
Jedan od prvih preparata na bazi opijuma bio je Laudanum Paracelsi, propisan u 16. vijeku od ljekara Paracelzusa.
Halucinantna svojstva gljiva poznavali su šamani - posebno odabrane osobe iz sibirskih plemena koje su kroz ekstatična stanja pokušavali uspostaviti kontakt s natprirodnim silama, s ciljem da utiču na tok događaja, predvide budućnost ili liječe oboljele. Kod Inka lišće koke bilo je simbol božanske snage, a prema legendi sinovi sunca poklanjali su narodu ovu biljku da zaborave glad i umor, nesretnima da zaborave svoju bijedu.
Prve preporuke o upotrebi koke u medicini potiču iz 1569. godine (španski ljekar Monardes preporučuje ju u stanjima umora i iscrpljenosti).
Švicarski hemičar Albert Hoffmann 1943. godine otkrio je spontanim eksperimentom na sebi specifično djelovanje LSD-a - materije dobivene iz raži. Nije ni slutio da se tog trenutka rodila jedna od najsnažnijih psihičkih droga, nazvana “alhemijom ludila” i “razaračem čovjekovih kromosoma”.
Proteklo je već pola vijeka otkako se Zapad suočio s raširenom ovisnošću o drogama i zloupotrebom droge kao društvenim problemom, a taj fenomen ne prestaje biti zagonetkom za javnost u tom dijelu svijeta.
Od šezdesetih godina do danas znatno se povećao interes psihologije i sociologije na Zapadu za fenomen zloupotrebe droge za što postoji više razloga. Jedan od njih je što nakon Drugog svjetskog rata zloupotreba droge u razvijenim zemljama Zapada počinje zadobivati obilježja masovnog fenomena, onog koji nije više vezan samo uz ponašanje pojedinaca, nego uz određene subkulture i pripadajuće stilove življenja. U tom sklopu, rast i širenje zloupotrebe droge povezan je s raznovrsnim poremećajima funkcionisanja modernog društva, npr. s intenzivisanjem medijske produkcije i promicanjem popularne kulture.
Društvene promjene znatno su pridonijele povećanju društvenog značaja problema zloupotrebe droga posljednjih nekoliko decenija, koji zbog svojih posljedica neposredno ugrožava mnoge članove društva, a posredno utiče na život znatno većeg broja ljudi.
KLASIFIKACIJA DROGA
“Droga je prirodna ljekovita sirovina koja se upotrebljava u medicini u ljekovite svrhe, zatim kao začin, sredstva za uživanje, u kozmetici, prehrambenoj industriji. U novije vrijeme pod nazivom droga u širokoj javnosti obuhvataju se: opijum, hašiš, morfij, heroin, kokain, halucinogeni i dr.”1
AMFETAMINI - ( speed i ecstasy) - hemikalije dobivene sintetičkim putem. Na tržište najćešće dolaze u tabletama. Amfetamini se, gutaju, puše i šmrču. Direktno stimulišu srednji živčani sistem, uklanjajući umor, glad, pospanost. Dovode onoga ko ih uživa u stanje euforije. Pojačava koncentraciju, pažnju, reflekse, a zamisli i ideje su mnogo življe. Prevelika doza može uzrokovati vrtoglavice, drhtanje, uznemirenost, paniku, bolove u prsima i ubrzan rad srca. Posljedica može biti potpuni tjelesni i psihički kolaps. Hronično trovanje može izazvati paranoidne ideje i halucinacije. U mozgu stvara ovisnost i oslobađa ga od bilo kakvih ograda.
Vanjski znakovi su širenje zjenica, nesanica, proliv, drhtavica, promjene u ponašanju, izrazita euforija i naglo mršavljenje.
ECSTASY - sintetička, psihoaktivna droga derivat je amfetamina s halucinogenim svojstvima, poznat još kao MDMA. Spada u jače droge iz grupe psihostimulatora, a sve je dostupnija i jeftinija na ilegalnom tržištu. Uzima se na usta.
Oblik u kojem se distribuira vrlo je različit, a obično su to šarene tabletice, koje na površini imaju otisnut neki lik. Doza od 75 do 100 mg počinje djelovati 20 do 40 minuta nakon uzimanja.
Osoba pod djelovanjem ecstasya osjeća povišeno raspoloženje, ima osjećaj snage, bezbrižna je i spokojna, a prema drugim ljudima osjeća posebnu naklonost i prijateljstvo. Zloupotreba ecstasya najčešće se povezuje s rave - partyjima. Posljedice su psihološki problemi kao što su konfuzija, depresija, problemi sa spavanjem, nelagodnost i paranoja, pa i psihotične epizode mogu se pojaviti nekoliko sedmica nakon uzimanja droge. Pridonosi oštećenjima jetre, epilepsiji, visokom krvnom pritisku, glaukomu. Prag tolerancije prelazi se vrlo brzo i nastaje psihička ovisnost.