31-07-2011, 05:11 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Gramatika predstavlja nauku o jeziku, to jest nauku koja opisuje jezik i definiše pravila upotrebe jednog jezika. Kako je gramatika u najstarijim proučavanjima jezika kao sistema bila usmerena na jezik u smislu opisivanja jezika, grčki, latinski i hebrejski proučavaoci jezika su se na prvom mestu bavili morfologijom. Oni su na prvom mestu stavljali fleksiju, a najveći deo gramatika tada su činile paradigme.
U okviru tih gramatika se osnovala i nauka o podeli reči (nem: die Wortartenlehre) , kako bi podela reči mogla olakšati izučavanje svoje oblasti, kao i klasifikovala i sistematizovala svoju materiju, a pošto gramatika takođe pokušava da formuliše pravila po kojima od reči nastaju rečenice, ona ne proučava svaku reč posebno, već pokušava da klasifikuje reči sa sličnim ili istim gramatičkim kriterijumima i osobinama .
Podela reči postoji skoro u svim jezicima, tako i u indoevropskim jezicima, čijoj grupi pripada i nemački jezik. Ta podela se zasniva na određenim osobinama reči, to jest prema značenju reči (semantički), prema njihovoj formi (morfološki) ili prema upotrebi reči u rečenici (sintaktički) . Osobine se upotrebljavaju posebno ili u kombinaciji jedno sa drugim.. U tom smislu, postoji mnogo različitih teorija o podeli reči. Koje sve vrste reči postoje, zavisi od teorije koja je objašnjava. Na pitanje da li postoje univerzalne vrste reči se mišljenja i teorije razlikuju. Međutim, važnost delimično pripada razlikovanju glagola i imenica (nem: „die Unterscheidung in Verben und Nomina“) . Dok na primer tradicionalna gramatika objašnjava podelu reči po sistemu deset vrsta reči (nem: „die Zehn-Wortarten-Lehre“ ), podela reči Hansa Glinca (nem: Hans Glinz) iz pedesetih godina deli reči samo na 5 vrsta (nem: „die Fünf-Wortarten-Lehre“ ). Ona podelu reči vrši samo na osnovu formalnih kriterijuma....
Sadržaj:
UVOD 3
1 Tradicionalna podela reči 4
1.1 Promenljive vrste reči 4
1.1.1 Glagoli 5
1.1.2 Imenice 10
1.1.3 Zamenice 12
1.1.4 Pridevi 18
1.1.5 Član 19
1.1.6 Brojevi 20
1.2 Nepromenljive vrste reči 21
1.2.1 Prilozi 21
1.2.2 Predlozi 23
1.2.3 Veznici 24
1.2.4 Uvodnici 25
1.2.5 Rečce 27
2 Modernije teorije podele reči 27
2.1 Podela reči na pet vrsta reči 27
3 Problemi klasifikacije vrsta reči u nemačkom jeziku 29
ZAKLJUČAK 31
LITERATURA 32
Gramatika predstavlja nauku o jeziku, to jest nauku koja opisuje jezik i definiše pravila upotrebe jednog jezika. Kako je gramatika u najstarijim proučavanjima jezika kao sistema bila usmerena na jezik u smislu opisivanja jezika, grčki, latinski i hebrejski proučavaoci jezika su se na prvom mestu bavili morfologijom. Oni su na prvom mestu stavljali fleksiju, a najveći deo gramatika tada su činile paradigme.
U okviru tih gramatika se osnovala i nauka o podeli reči (nem: die Wortartenlehre) , kako bi podela reči mogla olakšati izučavanje svoje oblasti, kao i klasifikovala i sistematizovala svoju materiju, a pošto gramatika takođe pokušava da formuliše pravila po kojima od reči nastaju rečenice, ona ne proučava svaku reč posebno, već pokušava da klasifikuje reči sa sličnim ili istim gramatičkim kriterijumima i osobinama .
Podela reči postoji skoro u svim jezicima, tako i u indoevropskim jezicima, čijoj grupi pripada i nemački jezik. Ta podela se zasniva na određenim osobinama reči, to jest prema značenju reči (semantički), prema njihovoj formi (morfološki) ili prema upotrebi reči u rečenici (sintaktički) . Osobine se upotrebljavaju posebno ili u kombinaciji jedno sa drugim.. U tom smislu, postoji mnogo različitih teorija o podeli reči. Koje sve vrste reči postoje, zavisi od teorije koja je objašnjava. Na pitanje da li postoje univerzalne vrste reči se mišljenja i teorije razlikuju. Međutim, važnost delimično pripada razlikovanju glagola i imenica (nem: „die Unterscheidung in Verben und Nomina“) . Dok na primer tradicionalna gramatika objašnjava podelu reči po sistemu deset vrsta reči (nem: „die Zehn-Wortarten-Lehre“ ), podela reči Hansa Glinca (nem: Hans Glinz) iz pedesetih godina deli reči samo na 5 vrsta (nem: „die Fünf-Wortarten-Lehre“ ). Ona podelu reči vrši samo na osnovu formalnih kriterijuma....
Sadržaj:
UVOD 3
1 Tradicionalna podela reči 4
1.1 Promenljive vrste reči 4
1.1.1 Glagoli 5
1.1.2 Imenice 10
1.1.3 Zamenice 12
1.1.4 Pridevi 18
1.1.5 Član 19
1.1.6 Brojevi 20
1.2 Nepromenljive vrste reči 21
1.2.1 Prilozi 21
1.2.2 Predlozi 23
1.2.3 Veznici 24
1.2.4 Uvodnici 25
1.2.5 Rečce 27
2 Modernije teorije podele reči 27
2.1 Podela reči na pet vrsta reči 27
3 Problemi klasifikacije vrsta reči u nemačkom jeziku 29
ZAKLJUČAK 31
LITERATURA 32