04-04-2010, 02:03 AM
UVOD
Europske integracije su pojam koji u hrvatskom jeziku obuhvaća sve procese institucionalne, gospodarske i/ili političke suradnje i integracije država na europskom kontinentu. Pod tim pojmom se podrazumijevaju organizacije poput Europske unije, Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, organizacije Europskog gospodarskog prostora, EFTA-e, CEFTA-e i dr. Od svih navedenih organizacija Europska unija je jedina istinska integracija s obzirom na stupanj i način suradnje među državama članicama i mehanizme i razine odlučivanja u Uniji. Ostale spomenute organizacije međuvladina su karaktera te pružaju okvire za različite oblike suradnje (trgovinu, zaštitu i promociju ljudskih prava i dr.) između europskih država kojima se stvaraju pretpostavke za moguće puno uključivanje u integracijski proces unutar same Unije.
POVIJEST EUROPSKIH INTEGRACIJA
Ideja ujedinjene Europe nekada je bila samo san filozofa i vizionara. Victor Hugo zamišljao je mirne «Sjedinjene Države Europe» inspirirane humanističkim idealima. Taj san su skrhala dva zastrašujuća rata što su protutnjala Europom tijekom prve polovice 20.-tog stoljeća. Ali krajem Drugog Svjetskog Rata ukazala se nova nada.
Prvo ujedinjenje europskih država započelo je Schumanovom idejom o ujedinjenju proizvodnje ugljena i čelika. Idejnim začetnicima drže se Altiero Spinelli i Jean Monnet (slike br.4 i 5). Države Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luxemburg i Nizozemska su 1951. godine potpisale Pariški ugovor kojim je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC). Zajednica je bila ograničena samo na stvaranje zajedničkog tržišta za ugljen i čelik za šest država osnivača, ali u poslijeratnom razdoblju cilj zajednice je bilo očuvanje mira za vrijeme hladnog rata.
U ožujku 1957. godine slijede Rimski ugovori o osnutku Europske ekonomske zajednice (EEC) i Europske zajednice za atomsku energiju (EUROATOM). Iako su to dvije različite organizacije nazvane su istim zajedničkim imenom Europska zajednica (EZ). Uspjeh šestočlane Zajednice potaknuo je Dansku, Irsku i Veliku Britaniju da podnesu molbe za pristup Zajednici, ali prvo proširenje ostvareno je tek 1973. godine budući da je Francuska dva puta koristila svoje pravo veta da spriječi pristup Velike Britanije. Proširenjem Zajednice od 6 na 9 članova jednako se proširuje i njezino djelovanje na područja socijalne i regionalne politike, te na zaštitu okoliša.
U razdoblju kada su joj se pridružile i južne europske zemlje 1981. Grčka i 1986 Španjolska i Portugal, počela je igrati važniju ulogu na međunarodnom planu i potpisala nove sporazume sa zemljama južnog Mediterana i Afrike, Karipskog prostora i Pacifika koje su uz Zajednicu bile vezane temeljem 4 sukcesivne Konvencije iz Lomea. Europesimizam pojavio se početkom osamdesetih godina uzrokovan posljedicama svjetske ekonomske krize i teških nesuglasica oko raspodjele financijskih troškova Unije. Optimizam se ponovno vratio 1985. godine kada europska komisija pod vodstvom predsjednika Jaquesa Delorsa objavljuje «Bijelu knjigu» u kojoj je izložen plan kompletiranja jedinstvenog europskog tržišta sa 1.siječnjom 1993. godine. Zajednica je usvojila taj ambiciozni cilj i uklesale ga u Jedinstveni europski akt potpisan 1986.godine. «Bijela knjiga»sadrži prijedloge budućih aktivnosti EU iz različitih područja. Ona je izdana kao priprema država srednje i istočne Europe za uključivanje u unutarnje tržište Europske unije.
Rimski ugovori su izmjenjeni Jedinstvenim europskim aktom (SEA) koji je stupio na snagu 1987 godine, ugovorom iz Maastrichta 1992. godine i konačno ugovorom iz Amsterdama iz 1997.godine.
Ugovor o Europskoj Uniji u Maastrichtu stupio je na snagu 1.10.1993godine. 1995.godine Europskoj Uniji pristupile su tri nove zemlje : Austrija, Finska i Švedska. Tada je Unija brojila petnaest članica, te je bila na najboljem putu da ostvari svoj najspektakularniji cilj – zamijeniti nacionalne valute sa jedinstvenom europskom valutom – eurom. Jedinstvena valuta poticala bi zajedničko tržište. Euro je 1.Januara 2002. u 12 država Europske Unije pušten u opticaj te time postao jedna od glavnih svjetskih valuta sa veoma sličnim statusom američkom dolaru.
Najveće, peto proširenje Europske Unije bilo je 2004. godine kada je Uniji pristupilo 10 novih članica ( Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Estonija, Litva, Latvija, te Cipar i Malta).
Europska udruga slobodne trgovine (EFTA) osnovana je 1960.godine potpisivanjem Stockholmske deklaracije. Deklaraciju su potpisale Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo, te kasnije još Island i Finska dok su Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo istupili iz EFTA-e 1972.godine kako bi 1973.godine mogle postat članicama Europske Zajednice. Usporedno s razvojem Europske Zajednice i druge su članice EFTA-e prelazile u članstvo zajednice, zako da danas EFTA broji samo četiri člana ( Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska).
Sporazum o slobodnoj trgovini srednjoeuropskih zemalja (CEFTA) nastala je 1992. godine potpisivanjem višegradskog memoranduma u Krakowu između Češke, Poljske, Mađarske i Slovačke. CEFTA-i su se naknadno priključile i Slovenija, Rumunjska i Bugarska. Republika Hrvatska također je zainteresirana za članstvo u CEFTA-i.
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) osnovana je 1973. godine pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS), a zamišljena je kao forum za pregovore između istoka i zapada. Godine 1995 mijenja naziv u OESS. Broji 55 članica i instrument je za upozoravanje, sprečavanje sukoba posredovanje u krizama i pomirbu u Europi. Aktivnosti OESS-a uključuju kontrolu naoružanja, zaštitu ljudskih prava, nadzor izbora…
Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) broji 29 članica, te sjedište joj je u Parizu. Ona pomaže vladama razvijenih zemalja u razvoju gospodarske i socijalne politike.
Pakt o gospodarskoj suradnji crnomorskih zemalja – BSEC utemeljen je 1992. godine potpisivanjem Deklaracije o crnomorskoj gospodarskoj suradnji. Okuplja države oko Crnoga mora radi poticanja mira, stabilnosti i gospodarskog razvoja, kao i suradnje i razvijanja dobrosusjedskih odnosa u regiji.
Srednjoeuropska inicijativa – SEI osnovana je 1992. godine radi postizanja bolje suradnje između zemalja članica, njihova sudjelovanja u procesu europskih integracija te pomoći državama članicama Inicijative u tranziciji.
EUROPSKA UNIJA
Europska unija je udruženje država koje rade na postizanju zajedničkih ciljeva definiranih u Ugovoru o Europskoj uniji. Ti ciljevi su:
Promicanje gospodarskog i društvenog napretka, smanjenje visokog stupnja nezaposlenosti, postizanje uravnoteženog i održivog razvoja stvaranjem područja bez unutarnjih granica, osnaživanje gospodarske i društvene povezanosti, te utemeljenje gospodarske i monetarne unije koja će u konačnici imati jedinstvenu valutu sukladno odredbama u Ugovoru o EU
Afirmiranje vlastitog identiteta na međunarodnoj sceni provedbom vanjske i sigurnosne politike uz postupnu izgradnju zajedničke obrambene politike koja bi dovela i do zajedničke obrane.
Osnaživanje prava i interesa državljanina zemalja članica uvođenjem državljanstva Unije
Očuvanje i razvijanje Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajućim mjerama u pogledu kontrole vanjskih granica, azila, useljavanja te suzbijanja i sprečavanja kriminala.
Očuvanje cjelokupne pravne stečevine Unije i njeno nadograđivanje
KORISTI I DUŽNOSTI ZEMALJA EU
Zadaća EU je organizirati odnose između država članica i njihovih naroda na način koji pokazuje dosljednost i solidarnost.
Koristi su država članica izravne i mnogobrojne: od ravnopravnog sudjelovanja u radu tijela Unije i oblikovanju zajedničkih odluka i politika, od korištenja prednosti unutarnjeg tržišta i utjecaja EU u međunarodnim odnosima, do suradnje u razvojnim projektima (suradnje koja omogućuje stjecanje znanja i tehnologije, korištenje sredstava EU iz fondova namijenjenih smanjivanju razlika između regija i država članica u EU, učinkovitoj i ravnomjernoj zaštiti okoliša i sl.) te zaštite koju pruža zajednička obrambena i sigurnosna politika Unije, i konačno, do korištenja aranžmana Unije u međunarodnoj trgovini, u sklopu sporazuma EU i Svjetske trgovinske organizacije. Dužnost je svake članice EU da primjenjuje pravne propise EZ, poznate pod nazivom pravna stečevina Zajednice, te da aktivno pridonosi ispunjavanju ciljeva EU kroz aktivnosti na razini država članica i na razini Europske zajednice. Također, dužnost je svake članice EU da uplaćuje u proračun Europske unije određeni dio prihoda od poreza na dodanu vrijednost koje se u toj državi primjenjuje te izravni doprinos države članice koji je određen u odnosu na visinu njezinog bruto nacionalnog dohotka
Europske integracije su pojam koji u hrvatskom jeziku obuhvaća sve procese institucionalne, gospodarske i/ili političke suradnje i integracije država na europskom kontinentu. Pod tim pojmom se podrazumijevaju organizacije poput Europske unije, Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, organizacije Europskog gospodarskog prostora, EFTA-e, CEFTA-e i dr. Od svih navedenih organizacija Europska unija je jedina istinska integracija s obzirom na stupanj i način suradnje među državama članicama i mehanizme i razine odlučivanja u Uniji. Ostale spomenute organizacije međuvladina su karaktera te pružaju okvire za različite oblike suradnje (trgovinu, zaštitu i promociju ljudskih prava i dr.) između europskih država kojima se stvaraju pretpostavke za moguće puno uključivanje u integracijski proces unutar same Unije.
POVIJEST EUROPSKIH INTEGRACIJA
Ideja ujedinjene Europe nekada je bila samo san filozofa i vizionara. Victor Hugo zamišljao je mirne «Sjedinjene Države Europe» inspirirane humanističkim idealima. Taj san su skrhala dva zastrašujuća rata što su protutnjala Europom tijekom prve polovice 20.-tog stoljeća. Ali krajem Drugog Svjetskog Rata ukazala se nova nada.
Prvo ujedinjenje europskih država započelo je Schumanovom idejom o ujedinjenju proizvodnje ugljena i čelika. Idejnim začetnicima drže se Altiero Spinelli i Jean Monnet (slike br.4 i 5). Države Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luxemburg i Nizozemska su 1951. godine potpisale Pariški ugovor kojim je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC). Zajednica je bila ograničena samo na stvaranje zajedničkog tržišta za ugljen i čelik za šest država osnivača, ali u poslijeratnom razdoblju cilj zajednice je bilo očuvanje mira za vrijeme hladnog rata.
U ožujku 1957. godine slijede Rimski ugovori o osnutku Europske ekonomske zajednice (EEC) i Europske zajednice za atomsku energiju (EUROATOM). Iako su to dvije različite organizacije nazvane su istim zajedničkim imenom Europska zajednica (EZ). Uspjeh šestočlane Zajednice potaknuo je Dansku, Irsku i Veliku Britaniju da podnesu molbe za pristup Zajednici, ali prvo proširenje ostvareno je tek 1973. godine budući da je Francuska dva puta koristila svoje pravo veta da spriječi pristup Velike Britanije. Proširenjem Zajednice od 6 na 9 članova jednako se proširuje i njezino djelovanje na područja socijalne i regionalne politike, te na zaštitu okoliša.
U razdoblju kada su joj se pridružile i južne europske zemlje 1981. Grčka i 1986 Španjolska i Portugal, počela je igrati važniju ulogu na međunarodnom planu i potpisala nove sporazume sa zemljama južnog Mediterana i Afrike, Karipskog prostora i Pacifika koje su uz Zajednicu bile vezane temeljem 4 sukcesivne Konvencije iz Lomea. Europesimizam pojavio se početkom osamdesetih godina uzrokovan posljedicama svjetske ekonomske krize i teških nesuglasica oko raspodjele financijskih troškova Unije. Optimizam se ponovno vratio 1985. godine kada europska komisija pod vodstvom predsjednika Jaquesa Delorsa objavljuje «Bijelu knjigu» u kojoj je izložen plan kompletiranja jedinstvenog europskog tržišta sa 1.siječnjom 1993. godine. Zajednica je usvojila taj ambiciozni cilj i uklesale ga u Jedinstveni europski akt potpisan 1986.godine. «Bijela knjiga»sadrži prijedloge budućih aktivnosti EU iz različitih područja. Ona je izdana kao priprema država srednje i istočne Europe za uključivanje u unutarnje tržište Europske unije.
Rimski ugovori su izmjenjeni Jedinstvenim europskim aktom (SEA) koji je stupio na snagu 1987 godine, ugovorom iz Maastrichta 1992. godine i konačno ugovorom iz Amsterdama iz 1997.godine.
Ugovor o Europskoj Uniji u Maastrichtu stupio je na snagu 1.10.1993godine. 1995.godine Europskoj Uniji pristupile su tri nove zemlje : Austrija, Finska i Švedska. Tada je Unija brojila petnaest članica, te je bila na najboljem putu da ostvari svoj najspektakularniji cilj – zamijeniti nacionalne valute sa jedinstvenom europskom valutom – eurom. Jedinstvena valuta poticala bi zajedničko tržište. Euro je 1.Januara 2002. u 12 država Europske Unije pušten u opticaj te time postao jedna od glavnih svjetskih valuta sa veoma sličnim statusom američkom dolaru.
Najveće, peto proširenje Europske Unije bilo je 2004. godine kada je Uniji pristupilo 10 novih članica ( Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Estonija, Litva, Latvija, te Cipar i Malta).
Europska udruga slobodne trgovine (EFTA) osnovana je 1960.godine potpisivanjem Stockholmske deklaracije. Deklaraciju su potpisale Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo, te kasnije još Island i Finska dok su Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo istupili iz EFTA-e 1972.godine kako bi 1973.godine mogle postat članicama Europske Zajednice. Usporedno s razvojem Europske Zajednice i druge su članice EFTA-e prelazile u članstvo zajednice, zako da danas EFTA broji samo četiri člana ( Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska).
Sporazum o slobodnoj trgovini srednjoeuropskih zemalja (CEFTA) nastala je 1992. godine potpisivanjem višegradskog memoranduma u Krakowu između Češke, Poljske, Mađarske i Slovačke. CEFTA-i su se naknadno priključile i Slovenija, Rumunjska i Bugarska. Republika Hrvatska također je zainteresirana za članstvo u CEFTA-i.
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) osnovana je 1973. godine pod nazivom Konferencija za europsku sigurnost i suradnju (KESS), a zamišljena je kao forum za pregovore između istoka i zapada. Godine 1995 mijenja naziv u OESS. Broji 55 članica i instrument je za upozoravanje, sprečavanje sukoba posredovanje u krizama i pomirbu u Europi. Aktivnosti OESS-a uključuju kontrolu naoružanja, zaštitu ljudskih prava, nadzor izbora…
Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) broji 29 članica, te sjedište joj je u Parizu. Ona pomaže vladama razvijenih zemalja u razvoju gospodarske i socijalne politike.
Pakt o gospodarskoj suradnji crnomorskih zemalja – BSEC utemeljen je 1992. godine potpisivanjem Deklaracije o crnomorskoj gospodarskoj suradnji. Okuplja države oko Crnoga mora radi poticanja mira, stabilnosti i gospodarskog razvoja, kao i suradnje i razvijanja dobrosusjedskih odnosa u regiji.
Srednjoeuropska inicijativa – SEI osnovana je 1992. godine radi postizanja bolje suradnje između zemalja članica, njihova sudjelovanja u procesu europskih integracija te pomoći državama članicama Inicijative u tranziciji.
EUROPSKA UNIJA
Europska unija je udruženje država koje rade na postizanju zajedničkih ciljeva definiranih u Ugovoru o Europskoj uniji. Ti ciljevi su:
Promicanje gospodarskog i društvenog napretka, smanjenje visokog stupnja nezaposlenosti, postizanje uravnoteženog i održivog razvoja stvaranjem područja bez unutarnjih granica, osnaživanje gospodarske i društvene povezanosti, te utemeljenje gospodarske i monetarne unije koja će u konačnici imati jedinstvenu valutu sukladno odredbama u Ugovoru o EU
Afirmiranje vlastitog identiteta na međunarodnoj sceni provedbom vanjske i sigurnosne politike uz postupnu izgradnju zajedničke obrambene politike koja bi dovela i do zajedničke obrane.
Osnaživanje prava i interesa državljanina zemalja članica uvođenjem državljanstva Unije
Očuvanje i razvijanje Unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajućim mjerama u pogledu kontrole vanjskih granica, azila, useljavanja te suzbijanja i sprečavanja kriminala.
Očuvanje cjelokupne pravne stečevine Unije i njeno nadograđivanje
KORISTI I DUŽNOSTI ZEMALJA EU
Zadaća EU je organizirati odnose između država članica i njihovih naroda na način koji pokazuje dosljednost i solidarnost.
Koristi su država članica izravne i mnogobrojne: od ravnopravnog sudjelovanja u radu tijela Unije i oblikovanju zajedničkih odluka i politika, od korištenja prednosti unutarnjeg tržišta i utjecaja EU u međunarodnim odnosima, do suradnje u razvojnim projektima (suradnje koja omogućuje stjecanje znanja i tehnologije, korištenje sredstava EU iz fondova namijenjenih smanjivanju razlika između regija i država članica u EU, učinkovitoj i ravnomjernoj zaštiti okoliša i sl.) te zaštite koju pruža zajednička obrambena i sigurnosna politika Unije, i konačno, do korištenja aranžmana Unije u međunarodnoj trgovini, u sklopu sporazuma EU i Svjetske trgovinske organizacije. Dužnost je svake članice EU da primjenjuje pravne propise EZ, poznate pod nazivom pravna stečevina Zajednice, te da aktivno pridonosi ispunjavanju ciljeva EU kroz aktivnosti na razini država članica i na razini Europske zajednice. Također, dužnost je svake članice EU da uplaćuje u proračun Europske unije određeni dio prihoda od poreza na dodanu vrijednost koje se u toj državi primjenjuje te izravni doprinos države članice koji je određen u odnosu na visinu njezinog bruto nacionalnog dohotka