23-03-2010, 02:56 AM
HEPATITIS B (HBV)
Hepatitis B je virusna, zarazna bolest koja napada jetru. U najblažim slučajevima, zaražene osobe niti ne znaju da u sebi nose virus i bolest se može povući u roku od 6 mjeseci. No, neki ljudi mogu biti nosioci virusa ostatak svoga života i na taj način prenositi virus ljudima s kojima su u doticaju.
Osobe koje postanu nosioci mogu razviti cirozu jetre, bolest koja oštećuje jetreno tkivo i funkciju, a imaju i veću šansu za nastanak karcinoma jetre. Zanimljivo je spomenuti da je hepatitis B virus oko 100 puta infektivniji od virusa HIV, te je stoga veća šansa za dobivanje te infekcije prilikom spolnog odnosa bez zaštite.
Istorijat
Blumberg i Prince su otkrili 1965-68 godine krupne proteinske partikule u serumu bolesnika od serumskog hepatitisa .Ove partikule su nazvane Australia antigen (AuA) .a kasnije su dobile i slijedeća imena
H antigen(serum hepatitis antigen),HB antigen i HBs antigen .
Karakteristike HBV
Duga inkubacija (50-160 dana), parenteralni prijenos.Najčešći način prijenosa je inokulacija (injekcije, transfuzije), ali i kontakt s drugim zaraženim predmetima (tetovaža, ranjavanja, ozljede).
Može se prenijeti i slinom i spolnim putem, a čini se moguć i prijenos neparenteralnim putem.
Smatra se težom bolesti od hepatitisa A, postoji mogućnost kroničnog oblika bolesti.
Tri morfološke strukture odgovaraju tzv. australija antigenu:
Čestica promjera 22 nm, čestica istog promjera ali različite dužine, kompleksnija čestica tzv. Daneovo tjelešce (u biti HBV).Australija antigen je u biti površinski antigen HbsAg.
HBsAg i anti-HBs se mogu dokazati serološkim metodama (najosjetljivije su radioimunološka i enzimatska).Nosioci HbsAg su izvor zaraze za okolinu.
Unutrašnja jezgra virusa (HBc-Ag) normalno se ne nalazi u serumu, dok nalaz protutijela protiv virusne jezgre (Anti-HBc) upućuje na aktivno razmnožavanje virusa. Ova protutijela su prisutna na početku javljanja kliničkih simptoma, potom njihova razina postupno opada. Treći antigen koji se nalazi kod ove infekcije je peptid iz virusne jezgre (HBe-Ag), čije je prisustvo značajno u produkciji viralne DNA polimeraze. Nalaz HBe-Ag u serumu označava jaku virusnu replikaciju i snažnu infektivnost krvi, a govori u prilog visokog rizika za nastajanje kronične bolesti jetre. Suprotno tome nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označava manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički marker za dobroćudni tijek bolesti.
Virus hepatitisa B spada u DNK viruse, porodicu hepadna virusa .
Hepatitis B je virusna, zarazna bolest koja napada jetru. U najblažim slučajevima, zaražene osobe niti ne znaju da u sebi nose virus i bolest se može povući u roku od 6 mjeseci. No, neki ljudi mogu biti nosioci virusa ostatak svoga života i na taj način prenositi virus ljudima s kojima su u doticaju.
Osobe koje postanu nosioci mogu razviti cirozu jetre, bolest koja oštećuje jetreno tkivo i funkciju, a imaju i veću šansu za nastanak karcinoma jetre. Zanimljivo je spomenuti da je hepatitis B virus oko 100 puta infektivniji od virusa HIV, te je stoga veća šansa za dobivanje te infekcije prilikom spolnog odnosa bez zaštite.
Istorijat
Blumberg i Prince su otkrili 1965-68 godine krupne proteinske partikule u serumu bolesnika od serumskog hepatitisa .Ove partikule su nazvane Australia antigen (AuA) .a kasnije su dobile i slijedeća imena
H antigen(serum hepatitis antigen),HB antigen i HBs antigen .Karakteristike HBV
Duga inkubacija (50-160 dana), parenteralni prijenos.Najčešći način prijenosa je inokulacija (injekcije, transfuzije), ali i kontakt s drugim zaraženim predmetima (tetovaža, ranjavanja, ozljede).
Može se prenijeti i slinom i spolnim putem, a čini se moguć i prijenos neparenteralnim putem.
Smatra se težom bolesti od hepatitisa A, postoji mogućnost kroničnog oblika bolesti.
Tri morfološke strukture odgovaraju tzv. australija antigenu:
Čestica promjera 22 nm, čestica istog promjera ali različite dužine, kompleksnija čestica tzv. Daneovo tjelešce (u biti HBV).Australija antigen je u biti površinski antigen HbsAg.
HBsAg i anti-HBs se mogu dokazati serološkim metodama (najosjetljivije su radioimunološka i enzimatska).Nosioci HbsAg su izvor zaraze za okolinu.
Unutrašnja jezgra virusa (HBc-Ag) normalno se ne nalazi u serumu, dok nalaz protutijela protiv virusne jezgre (Anti-HBc) upućuje na aktivno razmnožavanje virusa. Ova protutijela su prisutna na početku javljanja kliničkih simptoma, potom njihova razina postupno opada. Treći antigen koji se nalazi kod ove infekcije je peptid iz virusne jezgre (HBe-Ag), čije je prisustvo značajno u produkciji viralne DNA polimeraze. Nalaz HBe-Ag u serumu označava jaku virusnu replikaciju i snažnu infektivnost krvi, a govori u prilog visokog rizika za nastajanje kronične bolesti jetre. Suprotno tome nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označava manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički marker za dobroćudni tijek bolesti.
Virus hepatitisa B spada u DNK viruse, porodicu hepadna virusa .