06-03-2010, 06:24 PM
Crijevne zarazne bolesti su bolesti kod kojih uzročnici ili njihovi produkti ulaze kroz usta, razmnožavaju se u crijevu i najčešće se izlučuju stolicom.
Zajednička karakteristika te grupe bolesti je fekalno – oralno prenošenje uzročnika. Osjetljivost čovjeka prema crijevnim zarazama je veoma visoka. Rasprostranjene su svuda po svijetu sa najvišim morbiditetom u nerazvijenim i zemljama u razvoju.
Iamju izražen sezonski karakter ljeto – jesen, takođe imaju i veliki epidemiološki značaj u kulturno higijenski zaostalim krajevima u kojima nije riješeno pitanje higijenske dispozicije fekalnih materija, ni snadbjevanje dovoljnim količinama higijenski ispravne vode. U takvim krajevima crijevne zaraze imaju endemno-epidemijski karakter, tj. prisutne su stalno (odomaćene!), a povremeno se javljaju u većim ili manjim epidemijama. Rezultai istraživanja pokazuju, da u tim krajevima crijevne zaraze zauzimaju značajno mjesto u morbiditetu stanovništva, a glavni su uzrok mortaliteta dojenčadi.
Etiologija crijevnih zaraznih bolesti
“ Izazivači crijevnih bakteriskih oboljenja su gram- negativne bakterije: slmonele, šigele, vibrion kolere, kampiobakter, helikobakter pilori, jersinija, ešerihija koli, proteus i dr.
Crijevne bakterije imaju dosta zajedničkih osobina. Sve su u obliku štapića koji je dug 1 – 3 mikrona. Po Gramu boje se negativno. Dobro rastu na hranjivim podlogama. Za salmonele i šigele se koriste podloge (SS) jer na njima ne rastu bakterije normalne crijevne flore. Za brzu dijagnostičku orijentaciju sve se više koristi tehnika fluorescentnih anttjela, bilo da se bakterije traže direktno iz stolice ili iz kulture.
Bakteriski toksini igraju veliku ulogu u patogenezi crijevnih oboljenja. Dezintegracijom salmonela, šigela, kampilobaktera, jersinije i nekih serotipova ešerihije koli oslobađa se endotoksin.
To je kompleks lipopolisaharida, koji ima pirogena svojstva. Međutim, vibrion kolere i neki sojevi ešerihije koli luče egzotoksin koji izaziva propustljivost crijevnog epitela, te se javlja proliv. Sve bakterije imaju somatske O-antigene. Pokretne bakterije imaju i flagelarni, tj. H-antigen, a neke bakterije imaju i kapsularni, tj. Vi-antigen.
Sve crijevne bakterije su otporne u spoljnoj sredini, čto omogućava fekalno-oralni put širenja infekcije. Pored navedenih crijevnih bakterija infektivna crijevna oboljenja mogu da izazovu i sledeći mikroorganizmi: virusi, protozoe, helminti i gljive.”¹
Patogeneza
Crijevne bakterije ulaze u organizam preko zagađene hrane i vode i izazivaju lokalno oboljenje crijevne sluznice.
Prvo treba istaknuti ulogu želučanog aciditeta kao vrlo efikasnog u spriječavanju prodora bakterija u niže djelove probavnog takta. Samim uzročnici kada uđu u crijeva mogu patogeno djelovati na pet načina:
1. Izlučivanjem endotoksina, tzv. Entertoksina ( V. cholerae, enterotoksigeni sojevi E. coli ), pri tome ne dolazi do promjena sluznice, osim na nivou enzimatskih procesa s posljedičnom sekrecijom enormnih količina tečnosti,
2. Invazijom crijevne sluznice ( šigele, invazivni tipovi E. coli, itd. ), dolazi do akutne upale sluznice i razaranja epitela,
3. Slmonele takođe imaju sposobnost invazije sluznice i stvaranja upale ali bez razaranja epitela,
4. Rota virusi dovode do zamjene cilindričnog epitela kubičnim skraćivanja resice, što dovodi do smanjenja apsorcije što uz nedostatak saharidaza uzrokuje proljev,
5. Crijeni paraziti mogu izazivati bolesti ili izrazitom kolonizacijom površine sluznice ( ankilostoma i lambilija ) ili invazijom u samu sluznicu sa destrukcijom ( histolička ameba ) ili upalom ( strongiloides ).
_________________
¹ Kosančić – Ćetković D.: Akutne infektivne bolesti, Beograd 1995., str. 114.
Zajednička karakteristika te grupe bolesti je fekalno – oralno prenošenje uzročnika. Osjetljivost čovjeka prema crijevnim zarazama je veoma visoka. Rasprostranjene su svuda po svijetu sa najvišim morbiditetom u nerazvijenim i zemljama u razvoju.
Iamju izražen sezonski karakter ljeto – jesen, takođe imaju i veliki epidemiološki značaj u kulturno higijenski zaostalim krajevima u kojima nije riješeno pitanje higijenske dispozicije fekalnih materija, ni snadbjevanje dovoljnim količinama higijenski ispravne vode. U takvim krajevima crijevne zaraze imaju endemno-epidemijski karakter, tj. prisutne su stalno (odomaćene!), a povremeno se javljaju u većim ili manjim epidemijama. Rezultai istraživanja pokazuju, da u tim krajevima crijevne zaraze zauzimaju značajno mjesto u morbiditetu stanovništva, a glavni su uzrok mortaliteta dojenčadi.
Etiologija crijevnih zaraznih bolesti
“ Izazivači crijevnih bakteriskih oboljenja su gram- negativne bakterije: slmonele, šigele, vibrion kolere, kampiobakter, helikobakter pilori, jersinija, ešerihija koli, proteus i dr.
Crijevne bakterije imaju dosta zajedničkih osobina. Sve su u obliku štapića koji je dug 1 – 3 mikrona. Po Gramu boje se negativno. Dobro rastu na hranjivim podlogama. Za salmonele i šigele se koriste podloge (SS) jer na njima ne rastu bakterije normalne crijevne flore. Za brzu dijagnostičku orijentaciju sve se više koristi tehnika fluorescentnih anttjela, bilo da se bakterije traže direktno iz stolice ili iz kulture.
Bakteriski toksini igraju veliku ulogu u patogenezi crijevnih oboljenja. Dezintegracijom salmonela, šigela, kampilobaktera, jersinije i nekih serotipova ešerihije koli oslobađa se endotoksin.
To je kompleks lipopolisaharida, koji ima pirogena svojstva. Međutim, vibrion kolere i neki sojevi ešerihije koli luče egzotoksin koji izaziva propustljivost crijevnog epitela, te se javlja proliv. Sve bakterije imaju somatske O-antigene. Pokretne bakterije imaju i flagelarni, tj. H-antigen, a neke bakterije imaju i kapsularni, tj. Vi-antigen.
Sve crijevne bakterije su otporne u spoljnoj sredini, čto omogućava fekalno-oralni put širenja infekcije. Pored navedenih crijevnih bakterija infektivna crijevna oboljenja mogu da izazovu i sledeći mikroorganizmi: virusi, protozoe, helminti i gljive.”¹
Patogeneza
Crijevne bakterije ulaze u organizam preko zagađene hrane i vode i izazivaju lokalno oboljenje crijevne sluznice.
Prvo treba istaknuti ulogu želučanog aciditeta kao vrlo efikasnog u spriječavanju prodora bakterija u niže djelove probavnog takta. Samim uzročnici kada uđu u crijeva mogu patogeno djelovati na pet načina:
1. Izlučivanjem endotoksina, tzv. Entertoksina ( V. cholerae, enterotoksigeni sojevi E. coli ), pri tome ne dolazi do promjena sluznice, osim na nivou enzimatskih procesa s posljedičnom sekrecijom enormnih količina tečnosti,
2. Invazijom crijevne sluznice ( šigele, invazivni tipovi E. coli, itd. ), dolazi do akutne upale sluznice i razaranja epitela,
3. Slmonele takođe imaju sposobnost invazije sluznice i stvaranja upale ali bez razaranja epitela,
4. Rota virusi dovode do zamjene cilindričnog epitela kubičnim skraćivanja resice, što dovodi do smanjenja apsorcije što uz nedostatak saharidaza uzrokuje proljev,
5. Crijeni paraziti mogu izazivati bolesti ili izrazitom kolonizacijom površine sluznice ( ankilostoma i lambilija ) ili invazijom u samu sluznicu sa destrukcijom ( histolička ameba ) ili upalom ( strongiloides ).
_________________
¹ Kosančić – Ćetković D.: Akutne infektivne bolesti, Beograd 1995., str. 114.