18-02-2010, 07:45 PM
Razmatrajući koncept virtuelne individue, više puta je uočeno da virtuelne individue često borave u određenim delovima “cyberspace”-a. Određena i stalne koncentracija ljudi na jednom mestu, njihova česta komunikacija i uspostavljanje određenih konvencija koje omogućuju da se takvo stanje zadrži, podseća na stvarno društvo.
Zajednice se pojavljuju u “cyberspace”-u kad god veći broj korisnika kreira avatare koji se redovno vraćaju na isti informacioni prostor. Važno je naglasiti da individue koje dolaze na taj deo “cyberspace”-a nisu usamljene individue, već su uspostavili odnose sa određenim brojem istih takvih avatara i postali deo relativno stabilnog virtuelnog društva. Takva zajednica ne obavezuje svoje članove, jer neko može bez straha od represije napustiti takvu zajednicu kada god želi. Kao primeri formiranja takvih virtuelnih zajednica, ili virtuelnih društava mogu se navesti brojni entiteti u “cyberspace”-u od diskusija na raznim “online” forumima do “MUD” servera koji omogućavaju virtuelne verzije “offline” socijalnih relacija.
Proces prelaza virtuelne individue od usamljenika u “cyberspace”-u do člana neke virtuelne zajednice je spor i uključuje menjanje njenih karakteristika. Od zbunjenog korisnika polako se stvara stabilan avatar koji menjajući svoje karakteristike dolazi do onog koji najviše odgovara stvarnoj “offline” ličnosti u određenoj situaciji, i istražujući “cyberspace” sreće iste takve avatare. Kada naiđe na neko mesto okupljanja koje ga zainteresuje i koje mu omogućava da ostvari neke svoje ciljeve ili da istakne neke svoje kvalitete on počinje da redovno posećuje to mesto.
Svaka virtuelna zajednica ima određena pravila ponašanja koja manje ili više strogo zahteva od svojih članova. Najbezazleniji primer su skraćenice koje se često koriste među članovima neke “cyber” zajednice, kao recimo “imo” što znači “in my oppinion” (po mom mišljenju) ili rafiniranije “imho” to jest “in my humble oppinion” (po mom skromnom mišljenju) “onna” što znači “oh no, not again”. Ovo je naizgled od nikakve važnosti, ali ipak povećava zatvorenost virtuelnog društva. Ukoliko neki korisnik na forumu pročita poruku tipa: “Imho, only thing to say about new PL is onna!” on to neće razumeti, i ukoliko nije zainteresovan nečim drugim, neće videti nikakvu svrhu u tome da se zadržava dalje na tom mestu. Ukoliko ga, pak, nešto privlači da ostane tu, on će i sam poslati poruku na forum, i zamoliti ljude da mu objasne šta znači “imho” i automatski steći status “newbie”, to jest početnika. Vremenom, ukoliko se njegove aktivnosti na forumu povećaju, skraćenice više neće predstavljati problem, a drugi stalni članovi foruma će shvatiti da i on ima svoje “skromno mišljenje” i eventualno počeće da ga uvažavaju i upuštaju se u diskusije od zajedničkog interesa sa njim kao prihvaćenim članom njihove zajednice.
Druga pravila ponašanja su složenija i nastaju uglavnom spontano. Odličan primer se može naći u formiranju takvih pravila na sistemu koji se zove “LambdaMOO”i predstavlja jedan od poznatijih “MUD” sistema na internetu. “LambdaMOO” je sistem koji omogućava socijalnu interakciju svojih korisnika u svetu koji je stvoren na osnovu realnog i nije “MUD” zasnovan na zadacima i sakupljanju iskustva, već jednostavno omogućuje druženje u virtuelnom okruženju. Korisnici se dele na obične korisnike i “wizard” korisnike koji imaju napredne mogućnosti da na primer izmene vituelnu okolinu ili isključe nekog od korisnika.
Događaj koji je predstavljao jednu od prvih ekskomunikacija iz virtuelnog društva uzrokovan je pojavom avatara sa korisničkim imenom “Mr_Bungle[48]” koji je sebe opisao kao debelog starijeg čoveka obučenog u kostim klovna koji je na sebi imao ispisane razne vulgarne poruke. Na sistemu su se već pojavljivali razni čudaci i razbijali monotoniju, međutim “Mr_Bungle” je imao druge ideje. On je pomoću dela koda koji je ubacio u sistem imao moć da kontroliše druge karaktere. Ukoliko bi pokrenuo taj skript on je mogao u potpunosti da kontroliše ponašanje nekog avatara. On je ušao u jednu sobu, gde su članovi zajednice raspravljali o nečem, i na opšte čuđenje neki članovi su počeli da vrše razne seksualno perverzne akte sa “Mr_Bungle”-om. Još neobičnije, ti članovi su izbacivali poruke negodovanja. Iskusni korisnici su shvatili o čemu se radi i kako je među njima bio prisutan i jedan “wizard” on je avataru “Mr_Bungle”-a zabranio kretanje i korišćenje skriptova, ili na jeziku “LambdaMOO-a” on ga je “zaledio”. Ubrzo je pokrenuta javna diskusija kojoj je prisustvovao čak i “Mr_Bungle” i na kojoj su korisnici, koji su pretrpeli uvrede njegovim ponašanjem, tražili njegovo isključivanje to jest virtuelnu smrtnu kaznu. Nju je mogao da izvrši neki od sistem operatora i jedan ju je i izvršio.
Ovaj događaj je izazvao dve bitne posledice. Prva je bila odluka “wizard”-a, koji su već bili umorni od stalnog razrešavanja interpersonalnih konflikta da uspostave određenu vrstu demokratije i vrate nadležnost odlučivanja avatarima, ali uz poštovanje demokratske procedure. Avatari su mogli da izbace u potpunosti nekog korisnika sa sistema, ali uz poštovanje određenih demokratskih principa, koji su zahtevali saglasnost većine korisnika. Druga posledica je pojavljivanje avatara pod korisničkim imenom “Dr. Jest” koji je predstavljao reinkarnaciju avatara “Mr_Bungle”. Iako je sistem bio bez mogućnosti da spreči njegovo “logovanje” jer nije mogao da prepozna da iza različitih avatara stoji jedan isti karakter, korisnici su ga odmah prepoznali po nedoličnom ponašanju i pokrenuli peticiju za njegovo izbacivanje.
Formiranje virtuelnog društva mnogi upoređuju sa osvajanjem divljeg zapada. Zato se “cyberspace” ponekad i naziva “elektronska granica” (electronic frontier)[49]. Paralele sa granicom su očigledne. Granice su oduvek bile mesto gde su se civilizacije sretale, mesto gde su zakon i moral bili nejasno definisani. Njih su naseljavali hrabri i sposobni ljudi koji su bili u stanju da prihvate ideje obe civilizacije i da prosperiraju u njihovim sukobima ili saradnji. Brojni autori upravo zbog toga povlače sledeće paralele osvajanja divljeg zapada i razvoja interneta. Nagli razvoj interneta i kućnih računara stvorio je ogroman virtuelni prostor, koji je bio neispitan i “nenastanjen”. Istraživači “cyberspace”-a su ovu priliku iskoristili da ga nasele i počnu da istražuju njegove karakteristike, kao nekada kolonisti divljeg zapada. Tu, u “cyberspace”-u formirala su se nekakva drugačija merila, drugačiji način razmišljanja, drugačija civilizacija. Kao i nekada, na novom prostoru nisu bili definisani zakoni i ako je prednost neke individue određivala njena snaga i bezobzirnost, sada status virtuelne individue određuje njeno znanje.
Virtuelna elita
Kada god postoje uređene norme, koje određuju formiranje jedne društvene grupe, postoji i elita te društvene grupe. Društvena elita se (prema sociološkom leksikonu) definiše kao “sloj eminentnih, odabranih, najboljih, vodećih i najistaknutijih pojedinaca jedne zajednice”.[50] Sam termin potiče iz 16. veka, kada je u Francuskoj elitom nazivana odabrana i kvalitetna roba.
Elita se oduvek izdvajala na osnovu moći koja je i uspostavila društvo[51]. Prvobitna društva, zasnovana na prinudi, karakterisala je elita koja je kontrolisala vojsku. Kasnije, elita postaje onaj sloj ljudi koji poseduje kapital u društvu koje je i zasnovano na ekonomskoj upotrebi kapitala. Iako se svi sociolozi ne slažu sa elitističkim teorijama, postojanje elite je evidentna stvar svugde u svetu. Elita dosta utiče na moralne norme, pa je zbog toga i bliže razmotrena[52]. U virtuelnoj društvenoj zajednici, osnova koja je formira je znanje u informaciono-komunikacionoj tehnologiji. Po tome i jeste logično da se elita izdvoji na principu znanja u toj grani nauke. Virtuelnu elitu čine: hakeri, programeri, sistem operateri, inženjeri koji projektuju hardversku osnovu “cyberspace”-a, stručnjaci za telekomunikacije i ostali sličnog profila. Sadašnja “cyber” elita još uvek nije elita u pravom smislu te reči, jer ona još uvek nema moć. Ona funkcioniše u okvirima koje je postavila sadašnja elita, čija je moć zasnovana na kapitalu. Ovde se može povući paralela sa buržoazijom u nastanku. Iako bez moći, buržoazija je povećavala svoj kapital i postepeno uništavala plemstvo dajući mu pozajmice i preko ugovora preuzimajući njihova imanja. Kada je jednom buržoaska klasa ojačala dovoljno da je vojna moć koju je plemstvo posedovalo nije uopšte plašila, ona je preuzela vlast.
Isto tako, sadašnja “cyber” elita još uvek zavisi od trenutne elite. Oni primaju plate, ili na ovaj ili onaj način zavise od vlasnika kapitala. Ali već sad je gotovo nezamisliv haos koji bi nastao ukoliko bi “cyber” elita odbila da pruža svoje usluge. Moć polako prestaje da bude kapital, a počinje da bude znanje.
Zajednice se pojavljuju u “cyberspace”-u kad god veći broj korisnika kreira avatare koji se redovno vraćaju na isti informacioni prostor. Važno je naglasiti da individue koje dolaze na taj deo “cyberspace”-a nisu usamljene individue, već su uspostavili odnose sa određenim brojem istih takvih avatara i postali deo relativno stabilnog virtuelnog društva. Takva zajednica ne obavezuje svoje članove, jer neko može bez straha od represije napustiti takvu zajednicu kada god želi. Kao primeri formiranja takvih virtuelnih zajednica, ili virtuelnih društava mogu se navesti brojni entiteti u “cyberspace”-u od diskusija na raznim “online” forumima do “MUD” servera koji omogućavaju virtuelne verzije “offline” socijalnih relacija.
Proces prelaza virtuelne individue od usamljenika u “cyberspace”-u do člana neke virtuelne zajednice je spor i uključuje menjanje njenih karakteristika. Od zbunjenog korisnika polako se stvara stabilan avatar koji menjajući svoje karakteristike dolazi do onog koji najviše odgovara stvarnoj “offline” ličnosti u određenoj situaciji, i istražujući “cyberspace” sreće iste takve avatare. Kada naiđe na neko mesto okupljanja koje ga zainteresuje i koje mu omogućava da ostvari neke svoje ciljeve ili da istakne neke svoje kvalitete on počinje da redovno posećuje to mesto.
Svaka virtuelna zajednica ima određena pravila ponašanja koja manje ili više strogo zahteva od svojih članova. Najbezazleniji primer su skraćenice koje se često koriste među članovima neke “cyber” zajednice, kao recimo “imo” što znači “in my oppinion” (po mom mišljenju) ili rafiniranije “imho” to jest “in my humble oppinion” (po mom skromnom mišljenju) “onna” što znači “oh no, not again”. Ovo je naizgled od nikakve važnosti, ali ipak povećava zatvorenost virtuelnog društva. Ukoliko neki korisnik na forumu pročita poruku tipa: “Imho, only thing to say about new PL is onna!” on to neće razumeti, i ukoliko nije zainteresovan nečim drugim, neće videti nikakvu svrhu u tome da se zadržava dalje na tom mestu. Ukoliko ga, pak, nešto privlači da ostane tu, on će i sam poslati poruku na forum, i zamoliti ljude da mu objasne šta znači “imho” i automatski steći status “newbie”, to jest početnika. Vremenom, ukoliko se njegove aktivnosti na forumu povećaju, skraćenice više neće predstavljati problem, a drugi stalni članovi foruma će shvatiti da i on ima svoje “skromno mišljenje” i eventualno počeće da ga uvažavaju i upuštaju se u diskusije od zajedničkog interesa sa njim kao prihvaćenim članom njihove zajednice.
Druga pravila ponašanja su složenija i nastaju uglavnom spontano. Odličan primer se može naći u formiranju takvih pravila na sistemu koji se zove “LambdaMOO”i predstavlja jedan od poznatijih “MUD” sistema na internetu. “LambdaMOO” je sistem koji omogućava socijalnu interakciju svojih korisnika u svetu koji je stvoren na osnovu realnog i nije “MUD” zasnovan na zadacima i sakupljanju iskustva, već jednostavno omogućuje druženje u virtuelnom okruženju. Korisnici se dele na obične korisnike i “wizard” korisnike koji imaju napredne mogućnosti da na primer izmene vituelnu okolinu ili isključe nekog od korisnika.
Događaj koji je predstavljao jednu od prvih ekskomunikacija iz virtuelnog društva uzrokovan je pojavom avatara sa korisničkim imenom “Mr_Bungle[48]” koji je sebe opisao kao debelog starijeg čoveka obučenog u kostim klovna koji je na sebi imao ispisane razne vulgarne poruke. Na sistemu su se već pojavljivali razni čudaci i razbijali monotoniju, međutim “Mr_Bungle” je imao druge ideje. On je pomoću dela koda koji je ubacio u sistem imao moć da kontroliše druge karaktere. Ukoliko bi pokrenuo taj skript on je mogao u potpunosti da kontroliše ponašanje nekog avatara. On je ušao u jednu sobu, gde su članovi zajednice raspravljali o nečem, i na opšte čuđenje neki članovi su počeli da vrše razne seksualno perverzne akte sa “Mr_Bungle”-om. Još neobičnije, ti članovi su izbacivali poruke negodovanja. Iskusni korisnici su shvatili o čemu se radi i kako je među njima bio prisutan i jedan “wizard” on je avataru “Mr_Bungle”-a zabranio kretanje i korišćenje skriptova, ili na jeziku “LambdaMOO-a” on ga je “zaledio”. Ubrzo je pokrenuta javna diskusija kojoj je prisustvovao čak i “Mr_Bungle” i na kojoj su korisnici, koji su pretrpeli uvrede njegovim ponašanjem, tražili njegovo isključivanje to jest virtuelnu smrtnu kaznu. Nju je mogao da izvrši neki od sistem operatora i jedan ju je i izvršio.
Ovaj događaj je izazvao dve bitne posledice. Prva je bila odluka “wizard”-a, koji su već bili umorni od stalnog razrešavanja interpersonalnih konflikta da uspostave određenu vrstu demokratije i vrate nadležnost odlučivanja avatarima, ali uz poštovanje demokratske procedure. Avatari su mogli da izbace u potpunosti nekog korisnika sa sistema, ali uz poštovanje određenih demokratskih principa, koji su zahtevali saglasnost većine korisnika. Druga posledica je pojavljivanje avatara pod korisničkim imenom “Dr. Jest” koji je predstavljao reinkarnaciju avatara “Mr_Bungle”. Iako je sistem bio bez mogućnosti da spreči njegovo “logovanje” jer nije mogao da prepozna da iza različitih avatara stoji jedan isti karakter, korisnici su ga odmah prepoznali po nedoličnom ponašanju i pokrenuli peticiju za njegovo izbacivanje.
Formiranje virtuelnog društva mnogi upoređuju sa osvajanjem divljeg zapada. Zato se “cyberspace” ponekad i naziva “elektronska granica” (electronic frontier)[49]. Paralele sa granicom su očigledne. Granice su oduvek bile mesto gde su se civilizacije sretale, mesto gde su zakon i moral bili nejasno definisani. Njih su naseljavali hrabri i sposobni ljudi koji su bili u stanju da prihvate ideje obe civilizacije i da prosperiraju u njihovim sukobima ili saradnji. Brojni autori upravo zbog toga povlače sledeće paralele osvajanja divljeg zapada i razvoja interneta. Nagli razvoj interneta i kućnih računara stvorio je ogroman virtuelni prostor, koji je bio neispitan i “nenastanjen”. Istraživači “cyberspace”-a su ovu priliku iskoristili da ga nasele i počnu da istražuju njegove karakteristike, kao nekada kolonisti divljeg zapada. Tu, u “cyberspace”-u formirala su se nekakva drugačija merila, drugačiji način razmišljanja, drugačija civilizacija. Kao i nekada, na novom prostoru nisu bili definisani zakoni i ako je prednost neke individue određivala njena snaga i bezobzirnost, sada status virtuelne individue određuje njeno znanje.
Virtuelna elita
Kada god postoje uređene norme, koje određuju formiranje jedne društvene grupe, postoji i elita te društvene grupe. Društvena elita se (prema sociološkom leksikonu) definiše kao “sloj eminentnih, odabranih, najboljih, vodećih i najistaknutijih pojedinaca jedne zajednice”.[50] Sam termin potiče iz 16. veka, kada je u Francuskoj elitom nazivana odabrana i kvalitetna roba.
Elita se oduvek izdvajala na osnovu moći koja je i uspostavila društvo[51]. Prvobitna društva, zasnovana na prinudi, karakterisala je elita koja je kontrolisala vojsku. Kasnije, elita postaje onaj sloj ljudi koji poseduje kapital u društvu koje je i zasnovano na ekonomskoj upotrebi kapitala. Iako se svi sociolozi ne slažu sa elitističkim teorijama, postojanje elite je evidentna stvar svugde u svetu. Elita dosta utiče na moralne norme, pa je zbog toga i bliže razmotrena[52]. U virtuelnoj društvenoj zajednici, osnova koja je formira je znanje u informaciono-komunikacionoj tehnologiji. Po tome i jeste logično da se elita izdvoji na principu znanja u toj grani nauke. Virtuelnu elitu čine: hakeri, programeri, sistem operateri, inženjeri koji projektuju hardversku osnovu “cyberspace”-a, stručnjaci za telekomunikacije i ostali sličnog profila. Sadašnja “cyber” elita još uvek nije elita u pravom smislu te reči, jer ona još uvek nema moć. Ona funkcioniše u okvirima koje je postavila sadašnja elita, čija je moć zasnovana na kapitalu. Ovde se može povući paralela sa buržoazijom u nastanku. Iako bez moći, buržoazija je povećavala svoj kapital i postepeno uništavala plemstvo dajući mu pozajmice i preko ugovora preuzimajući njihova imanja. Kada je jednom buržoaska klasa ojačala dovoljno da je vojna moć koju je plemstvo posedovalo nije uopšte plašila, ona je preuzela vlast.
Isto tako, sadašnja “cyber” elita još uvek zavisi od trenutne elite. Oni primaju plate, ili na ovaj ili onaj način zavise od vlasnika kapitala. Ali već sad je gotovo nezamisliv haos koji bi nastao ukoliko bi “cyber” elita odbila da pruža svoje usluge. Moć polako prestaje da bude kapital, a počinje da bude znanje.