13-02-2010, 04:13 PM
Sigurno ste kroz lekcije koje su prethodile shvatili važnost komandi AutoCAD-a čija je uloga da omoguće različite izmene već nacrtanih objekata. Do sada smo se upoznali sa većinom takvih funkcija ali su sve one bile vezane za promene u geometriji elemenata dok su druge karakteristike bile van njihovog domena. Zato je vreme da se pozabavimo i drugom stranom odnosno da vidimo na koji način možemo da utičemo na promene boje, tipa linije, pripadnosti nekom od Layer-a i ostale važne osobine nacrtanih elemenata.
Komanda DDMODIFY
Primenom komande Ddmodify možemo menjati parametre odabranog elementa i to istovremeno one vezane za geometriju ali i sve druge koje se tiču njegovog izgleda. Za pokretanje ove komande možemo iz Modify menija izbrati stavku Properties a AutoCAD će zahtevati odabir elementa za koji želimo da izvršimo promene.
primer za liniju
Ako se pri odabiru elementa odlučimo za neku liniju potrebno je da prvo takav izbor potvrdimo pritiskom na desni taster miša da bi se na ekranu pojavo Modify Line Dialog Box. Paramente koji se od tog trenutka stavljaju na raspolaganje možemo grubo podeliti na dve kategorije: zajedničke - sadržane u grupi Properties i one druge koje se tiču geometriskih osobina i kao takve zavise od vrste odabranog elementa.
U zajedničke karakteristike objekata koje možemo menjati ubrajamo: boju (izbor dugmeta Color), pripadnost Layer-u (dugme Layer) kao i tip linije (dugme Linetype). U vezi sa ovim poslednjim parametrom je moguće odrediti i razmeru (Linetype Scale) što ima smisla samo ako je izabran neki od tipova isprekidane linije.
Od posebnih karakteristika tu su pre svega numerički izražene koordinate početne i krajnje tačke sa dva Pick Point dugmeta preko kojih možemo odrediti njihov izmenjeni položaj, kao i podaci o dužini linije mereno projekcijom u pravcima koordinatnih osa ili samog objekta kao i ugao koji linija zaklapa u odnosu na pozitivni pravac X ose.
Po završenoj promeni parametara Dialog Box zatvaramo izborom dugmeta OK a AutoCAD će se postarati da načinjene izmene odmah budu i vidljive.
Ako pri odabiru obuhvatimo dva ili više elemenata biće omogućena promena samo njihovih zajedničkih parametara.
primer za kruznicu
Po odabiru kružnice kao elementa nad kojim želimo da izvršimo promenu parametara biće prikazan odgovarajući Dialog Box uobičajenog sadržaja kada su u pitanju zajedničke karakteristike ali zato sa sasvim različitim delom za određivanje geometrije. Tu je moguće odrediti novi položaj za koordinatu centra kao i veličinu poluprečnika kružnice a od pratećih informacija možemo videti koliki su prečnik (Diameter), obim (Circumference) i površina (Area) odabranog objekta.
primer za tekst
Ako se komanda Ddmodify primeni nad nekim elementom teksta pored zajedničkih na raspolaganju ćemo imati i sledeće parametre: položaj tačke prema kojoj se vrši poravnanje teksta (Insertion Point), zatim mogućnost promene sadržaja (Contents), stila (Style), načina poravnanja (Justify) i pravca ispisivanja (Direction) kao i vrednosti za širinu (Width), visinu (Text Heigth) i ugao rotacije (Rotation).
primer za polyliniju
U slučaju da se kao element odabere polilinija uz zajedničke karakteristike imaćemo mogućnost da utičemo na njen izgled kroz mogućnost promene sledećih parametara: izbor algoritma po kojem će se iz segmentnog oblika generisati kriva (Fit/Smooth), zatim mogućnost automatskog zatvaranja polja koje obrazuju njeni segmenti (Closed) i načina primene nekog od tipova isprekidanih linija (LT Gen) dok će koordinate pojedinih temena polilinije (Vertex Listing) moći će da se pročitaju samo kao informacija.
Komanda MATCHPROP
Komanda Matchprop omogućava laku promenu karakteristika objekata jer se njenom primenom u stvari vrši preslikavanje zajedničkih parametara sa osnovnog na ostale odabrane elemente.
Možemo je pokrenuti iz Modify menija izborom stavke Match Properties a AutoCAD će zatim zahtevati odabir osnovnog tj. elementa sa koga treba očitati parametre. To može biti samo pojedinačni odabir nakon čega sledi selekcija elemenata na koje se te karakteristike prenose.
Settings
Opcija Settings nam pruža mogućnost da tačno odredimo koje karakteristike treba prenositi sa osnovnog elementa na ostale koje odaberemo a koje na njima treba da ostanu neizmenjene. Aktivira se pritiskom na taster S na tastaturi posle čega se pojavljuje Property Settings Dialog Box u kome možemo podesiti željene parametre.
SAVET
Evo i verovatno najlakšeg načina za prenošenje elemenata sa jednog Layer-a na drugi. Bez pokretanja neke od komande levim tasterom miša odaberite elemente kojima treba promeniti Layer tako da se aktivira Grips režim (plavi kvadrati na karakterističnim mestima). Zatim iz Layer Control liste izaberite naziv sloja na koji treba preneti selektovane elemente.
Promenjena boja objekata je znak da je funkcija izvršena uspešno a dvostruki pritisak na taster Esc na tastaturi uklanja plave kvadrate i vraća nas u normalan režim rada.
UPOTREBA SIMBOLA - BLOKOVI
Blokovima nazivamo grupe elemenata povezane u jedinstvenu celinu, što dalje olakšava njihovo eventualno kopiranje, pomeranje ili neku drugu intervenciju. Ali njihova prava namena je da posluže u iste svrhe za koje ste do sada koristili razne šablone tj. da se crtanje tipskih ili elemenata koji se često ponavljaju ubrza i svede na jednostavan unos iz prethodno pripremljene baze, odnosno biblioteke simbola.
Komanda BMAKE
Komandu Bmake koristimo za kreiranje blokova. Možemo je pokrenuti iz Draw/Block menija izborom stavke Make da bi se potom na ekranu pojavio Block Definition Dialog Box sa sledećim opcijama:
Block name
U polje Blok name upisujemo ime budućeg bloka. Pri njegovom izboru treba povesti računa o tome da ono treba da bude logično i u vezi sa simbolom koji će pretstavljati ali da to ipak bude jedna reč jer se u nazivima blokova ne može upotrebljavati prazno polje (Blank). U ovom primeru koji se odnosi na kreiranje bloka za crtanje stolice možemo za naziv upisati "stolica".
Base Point
Sledeći korak u kreiranju bloka je izbor bazne tačke tj. tačke koja će se koristiti pri njegovom unosu na crtež. Vrlo je teško dati generalno uputstvo koju tačku izabrati jer se to razlikuje od jednog do drugog slučaja ali se treba truditi da to bude tačka na elementu ili u njegovoj blizini da bi se na taj način olakšalo precizno pozicioniranje pri kasnijem unosu bloka. U okviru Base Point grupe parametara postoje polja za unos koordinata bazne tačke, ali se u praksi mnogo više koristi mogućnost da se izborom dugmeta Select Point njen položaj odredi interaktivno - pokazivanjem na ekranu. U našem primeru je najzgodnije da se bazna tačka za stolicu nalazi na ivici stola, jer se time obuhvata i podatak o tačnom rastojanju između ova dva elementa. Po izvršenom izboru bazne tačke AutoCAD će prikazati njene koordinate i omogućiti određivanje ostalih parametara bloka.
Select Object
Izborom dugmeta Select Object ulazimo u fazu kada je potrebno odrediti koji elementi crteža treba da uđu u sastav budućeg bloka. Njihov odabir možemo izvršiti pojedinačno ili jednostavnim uokviravanjem veće grupe elemenata odjedanput. Ovaj postupak završavamo pritiskom na desni taster miša, a AutoCAD će povratkom na parametre bloka prikazati i podatak o broju odabranih elemenata.
List Block Names
Dugme List Block Names aktivira funciju pomoćnog karaktera jer se njegovim izborom pojavljuje novi okvir sa listom imena ranije definisanih blokova. To nam može pomoći da izbegnemo ponavljanje već upotrebljenog imena bloka, jer se time može izazvati veći poremećaj na crtežu. Zadavanje već korišćenog imena novom simbolu vršimo u situaciji kada želimo da izmenimo izgled nekog od već postojećih blokova a to je detaljnije objašnjeno u okviru saveta vezanih za ovu lekciju.
Retain Objects
Pri definiciji novog bloka možemo birati između dve mogućnosti: da svi elementi koji treba da uđu u njegov sastav ostanu na svojim mestima pa da i ubuduće budu nezavisni ili da se kao takvi uklone sa crteža i nadalje pojavljuju samo u okviru unetih simbola. Tome služi opcija Retain Objects. Ako se odlučimo da zadržimo nezavisne objekte potrebno je da polje uz opciju ostane markirano, ali je bolje da se pritiskom na levi taster miša ova opcija isključi i ubuduće barata sa blokom kao celinom. Postupak definicije budućeg bloka završavamo izborom dugmeta OK.
Komanda BASE
AutoCAD pruža mogućnost da se ceo crtež koristi kao blok u okviru nekog drugog, složenijeg crteža. Pri tome je moguće odrediti referentnu tačku unosa koja nam kasnije koristiti pri udređivanju tačnog položaja na novom crtežu. Za to upotrebljavamo komandu Base. Ona zahteva jednostavan unos koordinate buduće referentne tačke koji možemo izvršiti numerički preko tastature ili jednostavnim pokazivanjem na ekranu. Ako se crtež upotrebi kao blok bez prethodno određene bazne tačke za njegov unos će biti korišćen koordinatni početak.
Komanda DDINSERT
Komanda Ddinsert služi za unos prethodno definisanih simbola na željeno mesto u okviru tekućeg crteža. Pokrećemo je izborom stavke Block iz Insert menija, nakon čega se na ekranu pojavljuje Insert Dialog Box koji služi za određivanje ostalih neophodnih parametara.
Block
Prvi parametar koji AutoCAD očekuje kada je unos simbola u pitanju je njegovo ime (Block name). Za tu namenu su predviđena polja koja se nalaze u gornjog zoni Dialog Box-a. Ako nam je poznato tačno ime željenog bloka možemo ga direktno uneti preko tastature a ako nismo sigurni koje sve simbole imamo na raspolaganju, izborom dugmeta Block možemo dobiti pomoć u vidu liste definisanih blokova iz koje se na lak način - dvostrukim pritiskom na levi taster miša može napraviti odgovarajući izbor. Osim simbola koji su raspoloži direkno u okviru tekućeg crteža postoji mogućnost da se kao blok upotrebi i bilo koji eksterni crtež. Značajnu pomoć pri njegovom pronalaženju možemo dobiti ako pritiskom na levi taster miša odaberemo dugme File i aktiviramo dialog za pretraživanje sadržaja foldera i konačan izbor crteža.
Options
U okviru Options grupe moguće je odrediti preostale parametre kao što su koordinata tačke unosa bloka (Instertion Point), zatim razmera po glavnim koordinatnim osama (Scale) i ugao za koji treba rotirati blok (Rotation).
Treba napomenuti da će polja namenjena unosu navedenih parametara biti nedostupna (prikazana u sivom tonu) sve dok je markirano polje uz opciju "Specify Parameters on Screen" jer je time izabran režim u kome će se položaj, razmera i ugao rotacije odrediti interaktivno, odnosno direktno na ekranu.
Za konačan unos simbola treba izabrati dugme OK, da bi se po uklanjanju Dialog Box-a na ekranu pojavio odabrani blok. Tada možemo jednostavnim pomeranjem miša i uz primenu odgovarajućeg Osnap kriterijuma (Midpoint) odrediti tačno mesto unosa buduće stolice. Sledeći korak pretstavlja određivanje razmere po X i Y pravcima. U ovom slučaju će biti dovoljno da se dvostrukum pritiskom na desni taster miša potvrde podrazumevane vrednosti odnosno zadrži normalna veličina bloka. Ukoliko je to potrebno umesto potvrde jedinične vrednosti moguće je uneti željeni faktor razmere i na taj način prilagoditi veličinu unetog simbola generalnoj razmeri. Poslednji korak pri unosu simbola je određivanje ugla rotacije. Podrazumevana vrednost je nula (0) pa je treba prihvatiti pritisko na desni taster miša. Time se postupak unosa simbola zavšava i na ekranu pojavljuje novi elemenat.
Za unos druge ili još nekoliko stolica treba ponoviti komandu Ddinsert što neće biti teško obzirom da se pri tome automatski zadržava ime izabranog bloka i da je potrebno samo mišem odrediti novu insertnu tačku, dvostukim pritiskom na desni taster miša potvrditi razmeru, a levim tasterom pokazati ugao rotacije.
Explode
Već smo napomenuli da se uneti blokovi na crtežu tretiraju kao celine, što s jedne strane omogućava njihovo lako brisanje ili pomeranje, ali isključuje bilo kakvu mogućnost izmene elemenata koji ulaze u njihov sastav. Ako se očekuje da će biti neophodno vršiti izmene nad elementima koji sačinjavaju neki blok moguće je već pri određivanju parametara za njihov unos markirati opciju "Explode". Time će simbol odmah po unosu biti automatski razbijen na proste elemente. Isti efekat možemo postići i naknadno, primenom komande "Explode" o kojoj je bilo reči u jednoj od prethodnih lekcija.
Komanda WBLOCK
U ovoj lekciji smo prikazali na koji način možemo stvarati nove simbole i kako ih zatim umetati na crtež. Pri tome treba znati da se blokovi čuvaju u okviru crteža u kome su nastali i da su samo u njima i raspoloživi. Ako želimo da neki od kreiranih simbola upotrebljavamo i u drugim crtežima, neophodno je da ga sačuvamo kao samostalan crtež na disku da bi potom mogao da bude pristupačan preko File opcije komande Ddinsert. U te svrhe koristimo komandu Wblock koju možemo pokrenuti iz File menija izborom stavke Export. Na ekranu će se tada pojaviti standardni Dialog Box za izbor tipa i imena nove datoteke. Dalje je potrebno prvo iz "Save as type" liste izabrati stavku Blok a zatim, u "File name" polje upisati ime novog fajla (npr. stolica) i na kraju izabrati folder u koji želimo da smestimo novi crtež. Poželjno je da se simboli kao i svi drugi pomoćni elementi AutoCAD-a smeštaju u folder pod nazivom Support.
Kada završimo ovu fazu komande i levim tasterom miša odaberemo dugme OK AutoCAD će ukloniti Dialog Box i na komandnoj liniji zahtevati unos naziva bloka koji treba snimiti na disk. Ovakav postupak je neophodan kada se ime novog fajla razlikuje od naziva simbola ali ako i blok i fajl nose isto ime biće dovoljno uneti samo znak jednakosti (=) da bi se komanda uspešno privela kraju.
Savet
Ako u toku rada poželimo da promenimo igled nekog od simbola (npr. stolice) a da se ta promena odrazi na sve do tog trenutka unete blokove, možemo primeniti sledeći postupak. Prvo je potrebno da na crtež unesemo još jedan primerak tog simbola ali tako da se njegova insertna tačka veže za neki element čiji položaj kasnije možemo lako da lociramo. U ovom slučaju simbol stolice možemo uneti tako da se on veže za gornji levi ugao naše osnove. Ostale parametre kao što su razmera i ugao rotacije jednostavno prihvatimo sa tri pritiska na desni taster miša. Zatim, primenom komande Explode uneseni blok razbijamo na proste elemente i vršimo sve potrebne izmene na njegovom obliku. Ovde će to biti brisanje linije koja pretstavlja prednju ivicu sedišta i crtanje kružnog luka koji će je zameniti.
Dalje je potrebno definisati novi blok ali tako da se za njegovo ime ponovo izabere "stolica". Za baznu tačku biramo gornji levi ugao osnove i obuhvatamo sve elemente koji treba da uđu u njegov sastav. Pritiskom na levi taster miša isključujemo opciju Retain Objects i za kraj biramo dugme OK. Tada će AutoCAD prikazati upozorenje da će se ovim postupkom izvršiti promena definicije simbola ali pošto je to i bio naš cilj treba izabrati dugme Redefine da bi već u sledećem trenutku sve stolice na crtežu dobile novi izmenjeni oblik.
KOMANDE ZA OČITAVANJE VREDNOSTI SA CRTEŽA
Osim funkcija za crtanje i ispravljanje elemenata crteža, AutoCAD nam nudi i nekoliko komandi čijom upotrebom možemo pratiti prosec rada ili očitavati određene vrednosti sa crteža. Sve ove komande se grupisane u okviru Tools / Inquiry menija.
Komanda DIST
Primenom komande Dist dobijamo podatak o rastojanju između dve izabrane tačke. Možemo je pokrenuti iz Tools / Inquiry menija izborom stavke Distance, da bi potom AutoCAD zahtevao određivanje položaja tačaka na krajevima željenog pravca. Radi postizanja potpune preciznosti preporučuje se primena nekog od Osnap kriterijuma, kao što su pogađanje krajnjih (ENDpoint) ili drugih karakterističnih tačaka na elementima. Izmerena veličina će biti prikazana na komandnoj liniji a pored nje, tu će se naći i podaci o rastojanjima po sve tri koordinatne ose, kao i uglovima koje pokazani pravac zaklapa u horizontalnoj i vertikalnoj ravni.
Komanda AREA
Komanda Area omogućava proračunavanje površine i obima odabrane konture. Osnovni način za njenu primenu se svodi na izbor tačaka na uglovima polja koje želimo da obuhvatimo, kao što je npr. unutrašnji prostor našeg objekta.
Radi lakšeg pogađanja tačaka i postizanja potrebne preciznosti zgodno je prvo aktivirati ENDpoint Osnap kriterijum, a potom pokazivati sve tačke koje se nalaze na unutrašnjoj konturi zidova. Po odabiru poslednje u nizu tačaka komandu završavamo pritiskom na desni taster miša a AutoCAD će rezultate za površinu (Area) i obim (Perimeter) ispisati na komadnoj liniji. Treba napomenuti da se pri tome sve vrednosti izražavaju u AutoCAD jedinicama tj. u ovom slučaju - milimetrima pa je potrebno izvršiti konverziju u metre, pomeranjem decimalnog zareza za šest mesta kod površine i tri kod obima.
Object
Za prikazivanje podataka o površini i obimu zatvorenih formi kao što su kružnica ili polilinija, možemo koristiti opciju Object. Pokrećemo je pritiskom na taster O na tastaturi i zatim biramo odgovarajući element. To može biti npr. pravougaonik u desnom uglu osnove koji je nacrtan kao zatvorena polilinija, a AutoCAD će nam odmah prikazati njegovu površinu i obim.
Add / Substract
Opcija Add omogućava sabiranje izmerenih površina i prikazivanje njihove ukupne vrednosti. Njenom primenom možemo izračunati npr. ukupnu površinu obe prostorije i to na sledeći način: prvo je potrebno da pritiskom na taster A na tastaturi aktiviramo "Add mode" odnosno režim u kome AutoCAD vrši sabiranje površina, a zatim pokazati tačke na uglovima veće prostorije. Pritisak na desni taster miša završava merenje površine prve prostorije i na komandnoj liniji ispisuje izmerenu vrednost ali se time ova funkcija ne završava već je moguće istim postupkom odrediti i površinu druge prostorije. Tek tada će AutoCAD pored podatka o njenoj površini prikazati i ukupan zbir izmerenih vrednost (Total Area).
Komanda se dalje može nastaviti dodavanjem još neke površine ili prekinuti pritiskom na desni taster miša. Opciju Substact možemo upotrebiti u suprotnom slučaju tj. kada želimo da izračunamo razliku u površinama, odnosno neto površinu prostorije. Uzmimo za primer površinu sobe ali umanjenu za prostor koji zauzima spiralno stepenište. Pokrenućemo komandu Area i prvo pritiskom na taster A aktivirati Add režim, dalje sledi pokazivanje tačaka u uglovima sobe i pritisak na desni taster radi prikazivanja njene površine. Tek nakon toga možemo da pritiskom na taster S na tastaturi pređemo u režim za oduzimanje površina i primenom Object opcije oduzmemo prostor stepeništa. Na komandnoj liniji će se prikazati podatak o ukupnoj stačunatoj vrednosti pa komandu možemo završiti pritiskom na desni taster miša.
Komanda LIST
Primenom komande List možemo dobiti detaljne podatke o svim parametrima odabranog elementa crteža pa je ona zato vrlo korisna pri npr. kontroli unetih vrednosti ili upoznavanju sa crtežom koji potiče iz drugih izvora.
Pokrećemo je izborom iz Tools / Inquiry menija i potom jednostavno biramo elemente koji nas zanimaju, da bi po potvrdi (pritiskom na desni taster miša) AutoCAD aktivirao novi tekstualni okvir i prikazao njihove karakteristike. U zavistosti od toga dali smo odabrali liniju, kružnicu ili neko drugi tip elementa bićemo u prilici da očitamo podatke o dužini, poluprečniku, položaju krajnjih tačaka ili centra itd. Za uklanjanje okvira sa tekstom možemo pritisnuti funkcijski taster F2.
Komanda ID
Komanda Id služi za prikazivanje koordinate odabrane tačke. Možemo je pokrenuti iz Tools / Inquiry menija izborom stavke Id Point i nakon toga jednostavno pokazati na željenu tačku. AutoCAD će zatim na komandnoj liniji ispisati njenu X,Y, i Z koordinatu.
Komanda TIME
Primenom komande Time možemo doći do statističkih podataka o vremenu vezanom za aktivni crtež. Posle njenog pokretanja izborom iz Tools / Inquiry menija AutoCAD će u tekstualnom okviru prikazati sledeće podatke:
Current time - tekući datum i vreme (preuzeto iz operativnog sistema)
Created - datum kada je crtež započet, odnosno prvi put snimljen u fajl
Last Updated - datum i vreme poslednje izmene na crtežu
Total Editing Time - ukupno vreme provedeno u radu sa crtežom
Elapsed Timer - vreme mereno od trenutka koje se može nezavisno odrediti (štoperica)
Next Automatic Save In - vreme preostalo do sledećeg automatskog snimanja crteža Osim ispisivanja ovih podataka komanda Time omogućuje i primenu neke od sledećih opcija:
Display
Opciju Display pokrećemo pritiskom na taster D na tastaturi što za rezultat ima obnavljanje liste sa podacima o vremenu vezanom za aktivan crtež.
ON/OFF
Opcija Off omogućava isključivanje merenja vremena provedenog u radu dok će opcije On ponovo omogućiti ovu funkciju.
Reset
Opcijom Reset možemo vratiti vrednost "Elapsed Timer"-a na nulu. Time možemo izmeriti koliko će nam vremena biti potrebno za neku od narednih operacija na crtežu.
Komanda STATUS
Komanda Status omogućava prikaz različitih parametara vezanih za tekući crtež. Možemo je pokrenuti izborom iz Tools / Inquiry menija da bi potom AutoCAD u posebnom okviru prikazao trenutne vrednosti sedećih parametara:
naziv crteža i ukupan broj elemenata u njemu veličinu polja za granice crteža kao i njegovu zauzetu i trenutno vidljivu površinu (izraženo preko koordinata ugaonih tačaka) položaj bazne tačke kao i vrednosti parametara Snap i Grid trenutno aktivan Layer, boju i tip linije kao i možda najvažnije,
veličinu raspoloživog prostora na hard disku i popunjenost radne memorije
Ako se u dnu okvira pojavi poruka "Press ENTER to continue" možemo pritiskom na taster Enter na tastaturi dozvoliti izlistavanje ostatka teksta, odnosno videti koliko je prostora raspoloživo u tzv. Swap fajlu. Time se ujedno komanda Status i završava.
PRIPREMA PARAMETARA ZA KOTIRANJE
Još u uvodoj lekciji smo naglasili da je AutoCAD kao program za projektovanje namenjen korisnicima svih profila bez obzira na njihovo uže stučno područje rada. Među njima naravno, postoje razlike u načinu izrade crteža, ali se zahvaljujući velikom broju funkcija tj. komandi za crtanje koje AutoCAD nudi mogu zadovoljiti sve specifičnosti koje sa sobom nose arhitektonska, građevinska ili mašinska praksa.
Za mnoge korisnike najveća specifičnost u radu je način na koji se u crtež unose kotne linije, što obuhvata i razlike njihovom izgledu. Upravo zato savlađivanje tehnike kojom možemo svojim potrebama prilagoditi oblik kotnih linija i spada u jednu od nezaobilaznih tema ovog kursa.
Komanda DDIM (Dimension Style)
Određivanje parametara za kotiranje spada u pripremne radnje koje je potrebno izvršiti pre nogo što pristupimo samom unosu kotnih linija. U tu svrhu AutoCAD predviđa formiranje kotnih stilova (Dimension Style) koji predstavljaju skup parametara za bliže određivanje vrste, oblika i drugih karakteristika kotnih linija.
Konkretno, stil kotiranja možemo odrediti primenom komande Ddim (ako je kucamo na tastaturi) ili izborom opcije Dimension Style iz Format menija. U oba slučaja će se na ekranu pojaviti Dimension Styles Dialog Box koji obuhvata veći broj funkcija namenjenih podešavanju parametara vezanih za kotiranje.
Istini za volju AutoCAD već ima nekoliko formiranih stilova za kotiranje u šta se možemo uveriti ako mišem otvorimo listu iz okvira Current ali se među njima nažalost ne nalazi nijedan stil koji bi odgovarao potrebama arhitekata. Zato će naš prvi korak biti kreiranje novog stila odnosno, unos njegovog imena u polje pod nazivom Name. Neka to bude "ARHITEKT" da bi potom izborom dugmeta Save novi stil i postao aktivan.
Time smo napravili novi stil za kotiranje koji je istina, trenutno isti kao i Standard od koga je nastao, ali su nam zato na raspolaganju ostale opcije čijom primenom možemo dalje oblikovati neke od osnovnih elemenata kotnih linija, kao što su npr:
glavna kotna linija (Dimesion Line) koja je paralelna sa dužinom koja se kotira
pomoćne kotne linije (Extension Line) koje se seku sa glavnim i obeležavaju početak i kraj dužine koja se kotira
simboli (Arrowheads) kojima se obeležavaju preseci glavne sa pomoćnim kotnim linijama
kotni tekst (Text) kojim se izražava izmerena dužina, itd.
Geometry
Izborom dugmeta Geometry otvaramo novi okvir sa parametrima koje se odnose na izgled kotnih linja. U tu grupu spadaju karakteristike glavne i pomoćnih kotnih linija, kao i simboli kojima se označavaju mesta njihovog preseka i markira centar kružnice.
Arrowheads
Ova grupa parametara služi za određivanje oblika i veličine simbola koji će biti korišćen na mestu preseka glavne i pomoćnih kotnih linija. Za izbor oblika je potrebno pritiskom na levi taster miša iznad polja 1st otvoriti listu raspoloživih simbola i izabrati opciju "Architectural Tick", odnosno kose crtice. To će za posedicu imati izbor istog simbola sa obe strane glavne kotne linije, mada je moguće da izborom iz 2nd polja na drugu stranu postavimo različiti simbol.
Za određivanje veličine ovog simbola je potrebno da se u za to predviđeno polje (Size) unese željena vrednost. Obzirom da smo već ranije odlučili da se držimo odnosa 1 AutoCAD jedinica = 1 mm možemo i u ovom slučaju primeniti isti princip i za veličinu crtice uneti 3mm.
Dimension Line
Ovim okvirom su obuhvaćeni parametri kojima određujemo oblik glavne kotne linije. U prvom redu je data mogućnost da se primenom funkcije Suppres odnosno markiranjem polja uz opcije 1st i 2nd, spreči iscrtavanje segmenta linije koji se nalazi levi ili desno od kotnog teksta. Ova mogućnost se ne koristi često pa je najbolje da je ni ovom prilikom ne aktiviramo. Sledeće polje (Extension) služi za određivanje veličine prepusta koji će glavna kotna linija imati preko mesta na kome se ukršta sa pomoćnom. Njegova dužina se takođe može odrediti u mm odnosno upisati npr. 5. Treba napomenuti da ovaj prepust nije moguće koristiti u slučajevima kada se kao simbol koriste strelice, jer se tada glavna kotna linija sa njima i završava.
U polje "Spacing" možemo uneti veličinu za međusobno rastojanje između više redova kota. Nažalost, uneta vrednost će biti korišćena samo u jednom specifičnom režimu kotiranja što je čini slabo upotrebljivom, dok se u praksi ovo rastojanje najčešće određuje ručno. Ipak možemo kao vrednost za "Spacing" odrediti 8 mm.
Poslednji parametar iz ove grupe se odnosi na mogućnost da izborom dugmeta Color glavnoj kotnoj liniji dodelimo boju po izboru, ali za to nema posebnih razloga pa je zato najbolje zadržati već postojeće setovanje - "BYBLOCK", što znači da će se boja linije izjednačiti sa bojom ostalih elemenata kote.
Extension Line
Extension Line okvirom su obuhvaćeni parametri koji se odnose na izgled pomoćnih kotnih linija. I ovde postoji mogućost da se primenom "Suppres" funkcije, odnosno markiranjem polja uz 1st i 2nd opcije spreči isctavanje jedne ili obe pomoćne kotne linije. Ako markiramo oba polja i ostali parametri će postati nedostupni (prikazani sivim tonom) što znači da se pomoćne kotne linije uopšte neće iscrtavati. U ovom slučaju za tim ne postoji potreba pa ćemo zato ipak isključiti markirane opcije.
Polje "Extension" služi za unos veličine prepusta koji će pomoćna kotna linija imati preko glavne. U ovom slučaju je zgodno da to iznosi 3 mm dok je vrednost za "Origin Offset" parametar moguće podesiti na 5 mm. Time se određuje da pomoćna kotna linija počinje na 5 mm od elementa koji se kotira. Ovaj način određivanja dužine pomoćne kotne linije (preko rastojanja od kotiranog elementa i veličine prepusta preko glavne kotne linije) je pomalo neobičan, ali se za sada moramo njime zadovoljiti.Takođe postoji mogućnost da se izborom dugmeta Color pomoćnim kotnim linijama dodeli boja po izboru ali se u praksi ipak najčešće zadržava podrazumevani parametar "BYBLOCK" tj. usklađivanje njihove boje sa ostatkom kotne linije.
Center
Pri kotiranju elemenata kao što su kružnica ili kružni luk postoji potreba da se na pogodan način obeleži mesto njihovog centra. U te svrhe je moguće izvršiti izbor između tri ponuđene mogućnosti:
Mark, pri čemu se za obeležavanje centra koristi krstić
Line, kada se osim krstića u centru, kružnica linijama podeli na kvadrante i
None, tj. ne vrši se nikakvo obeležavanje centra.
Za naše potrebe je najbolje izabrati opciju Mark i zatim u polje Size za veličinu krstića uneti 3 mm.
Scale
Za elemente kao što su kotne linije se očekuje da na finalnoj, štapanoj verziji crteža imaju uvek iste dimenzije tj. da im veličina ostane nepromenjena bez obzira na razmeru u kojoj se prikazuje ostatak crteža. U tom cilju je na raspolaganju parametar razmere kotnih linija (Overall Scale) čiju vrednost treba postaviti na faktor razmere u kome želimo da štampamo završeni crtež. To znači da ako imamo nameru da osnovu kuće štampamo u razmeri jedan na pedeset (1:50), a da pri tome kotne linije zadrže željeni izgled, za Scale faktor možemo uneti vrednost pedeset (50). Unosom ovog parametra završavamo određivanje geometrije kotnih linija, pa se izborom dugmeta OK možemo vratiti na osnovni nivo komande Ddim.
Format
Aktiviranjem dugmeta Format prikazuje se okvir za dijalog u kome se može preciznije odrediti položaj kotnog teksta u odnosu na glavnu i pomoćne kotne linije. U tu svrhu možemo koristiti sledeće parametre:
User Defined
Markiranje polja uz opciju User Defined omogućava da se budući položaj kotnog teksta odredi ručno. Time se ujedno gasi i polje predviđeno za podešavanje parametra Horizontal Justification, jer je tada automatsko pozicioniranje teksta isključeno. U praksi je ipak bolje pozicioniranje kotnog teksta prepustiti AutoCAD-u, a ručno korigovati položaj samo u slučajevima kada je preklapanje elemenata neizbežno.
Force Line Inside
Force Line Inside je parametar čijim će aktiviranjem AutoCAD kotni tekst uvek postavljati između pomoćnih kotnih linija. To znači da će se i u situaciji kao što je kotiranje manjih rastojanja kotni tekst upisivati u sredinu kote, uprkos tome što će tada doći do preklapanja sa pomoćnim kotnim linijama. Zato je bolje ovu opciju zadržati isključenom i dozvoliti da se u takvim situacijama kotni tekst ispisuje sa strane.
Fit
Parametar Fit kontroliše položaj teksta i kotnih strelica u odnosu na pomoćne kotne linije. U zavisnosti od odabranog režima i tekst i strelice se mogu postaviti sa spoljašnje strane kote i na taj način izbeći njihovo preklapanje pri kotiranju manjih rastojanja.
U ovom slučaju kada ne koristimo strelice kao simbole na krajevima glavne kotne linije (nego kose crtice) ovaj parametar je najbolje postaviti na vrednost "No Leader", jer se time obezbeđuje veća fleksibilnost u pogledu ručnog pozicioniranja kotnog teksta.
Text
Text grupa obuhvata dva parametra koji služe za kontrolu položaja kotnog teksta u odnosu na glavnu kotnu liniju. Ako želimo da tekst uvek zauzima horizontalan položaj možemo markirati oba polja i na taj način obezbediti da se to poštuje u slučajevima kada je tekst unutar (Inside) ili izvan (Outside) pomoćnih kotnih linija.
Za postavljanje teksta u položaj koji je paralelan sa glavnom kotnom linijom, oba parametra treba isključiti.
Horizontal Justification
Parametar Horizontal Justification omogućava izbor položaja koji će kotni tekst zauzeti u odnosu na glavnui kotnu liniju. Iz ponuđene liste možemo izabrati sledeće položaje: na sredini (Centered), zatim uz prvu (1 st Extension Line) i drugu (2nd Extension Line) pomoćnu kotnu liniju ili čak uspravno preko njih (Over 1st Extension i Over 2nd Extension). Za naše potrebe naravno najbolje je zadržati se na osnovnom - Centered režimu.
Vertical Justification
Uz pomoć Vertical Justification parametara možemo odrediti položaj teksta u vertikalnom smislu. AutoCAD nudi mogućnost da se kotni tekst postavi u sredinu (Centered), iznad (Above) i izvan (Outside) kotnih linija ili zahtevati da se pri tome primenjuje japanski industrijski standard (JIS). Naše potrebe najbolje možemo zadovoljiti izborom Above opcije.
Ovim parametrom završavamo sva potrebna podešavanja vezana za položaj teksta u odnosu na ostatak kotne linije pa se zato izborom dugmeta OK možemo vratiti na osnovni nivo komande Ddim.
Annotation
Grupa parametara pod zajedničkim nazivom Annotation služi za izbor mernog sistema i određivanje samog izgleda kotnog teksta. Aktiviranjem ove opcije otvara se novi okvir koji sadrži sledeće oblasti:
Primary Units
Pod pojmom osnovnih jedinica (Primary Units) podrazumevamo izbor glavnog mernog sistema u kome će se vršiti kotiranje. Ova grupa parametara omogućava detaljna podešavanja vezana za sve njegove karakteristike.
Unosom teksta u polje pod nazivom Prefix: možemo postići da se ispred izmerene vrednosti pojavljuje određeni pojam (npr. mera, rastojanje itd.), dok polje Sufix: može da posluži u situacijama kada želimo da se iza kotnog broja pojavi mena jedinica (m, cm, itd). Ako želimo da se kotni broj ispisuje bez dodatnih napomena, ova polja treba da ostanu prazna.
Units
Izborom dugmeta Units otvaramo novi dialog koji nam pruža mogućnost da izvšimo podešavanja dodatnih parametara vezanih za način prikazivanja kotnog teksta. Prvi u nizu je izbor mernog sistema koji možemo izbrati iz ponuđene liste. AutoCAD može da izmerene vrednosti prikazuje na više različitih načina ali je najbolje da se zadržimo na metričkom sistemu, što ćemo obezbediti izborom opcije Decimal.
Precision
Parametar Precision služi za određivanje broja decimalnih mesta pri ispisivanju kotnog broja. Obzirom da se kotiranje u arhitekturi najčešće vrši u santimetrima, dovoljno je predvideti samo jedno decimalno mesto.
Zero Suppression
Parametar Zero Suppression se odnosi na mogućnost da se izbegne prikazivanje decimalnih vrednosi koje bi bile jednake nuli. Drugim rečima, ako aktiviramo opciju Trailing sve kote sa celobrojnim vrednostima će biti ispisivane bez dodatne decimalne tačke i nule, ali ako decimalna vrednost postoji i nije nula, kota će se pojaviti u svom kompletnom obliku.
Opciju Leading možemo aktivirati u slučajevima kada želimo da se i za vrednosi manje od nule kotni broj ne ispisuje u kompletnom obliku, već samo sa početnom tačkom i ostatkom za decimalnu vrednost.
Angles
Parametarom Angles možemo odrediti način kotiranja uglova. Pri tome nam je na raspolaganju lista iz koje je najbolje izbrati opciju Deg/Min/Sec da bi sve vrednosti izmerenih uglova bile prikazivane u stepenima, minutima i sekundama.
Takođe postoji mogućnost da se parametrom Precision odredi oblik u kome će se izmerena vrednost prikazati, odnosno odrediti preciznost kotiranja. Predlažemo da to bude samo u stepenima, a da se minuti i sekundi zanemaruju.
Scale Linear
Poznato je da se kotiranje u AutoCAD-u bazira na veličinama koje su merene direktno sa crteža. To znači da će se usvojeni milimetarski odnos prema AutoCAD jedinici preneti i na kotiranje i da će sve dužine biti merene u milimetrima, a to može pretstavljati problem. Ako nam više odgovara da se kote ispisuju izražene u nekim drugim jedinicama to možemo postići izmenom parametara Scale Linear.
Vrednost ovog parametra se množi sa izmerenom veličinom i na taj način određuje konačni kotni broj. To znači da je za pretvaranje izmerenih milimetraskih veličina u kotirane santimetre potrebno za Scale faktor uneti vrednost nula tačka jedan (0.1).Pošto smo na ovaj način uskladili sve potrebne parametre, izborom dugmeta OK možemo zatvoriti Units Dialog Box.
Alternate Units
Osim osnovnih dimenzija kotne linije u AutoCAD-u možemo iskorisiti za prikaz izmerenih vrednosti i u nekom drugom mernom sistemu. To postižemo aktiviranjem opcije Enable iz Alternate Units okvira.Dalje podešavanje pratećih parametara je isto kao i za osnovne jednince (Primary Units) tj. moguće je odrediti tekstove koji prethode ili prate kotni broj ili da se izborom dugmeta Units izvši podešavanje ostalih karakteristika alternativnog mernog sistema.U ovom slučaju nemamo potrebe za kotiranjem kroz dva merna sistema, pa ćemo stoga ovu funkciju isključiti.
Text
U okviru Text grupe se nalaze parametri kojima možemo odrediti karateristike kotnog teksta. Tako je moguće da iz Style liste odaberemo stil ispisivanja teksta (naravno, samo ako je ranije definisan) i da u za to predviđena polja unesemo vrednosti sa visinu (Height) i razmak između glavne kotne linije i teksta (Gap). Neka to bude 2mm za visinu i 1mm za razmak. Izborom dugmeta kolor je moguće promeniti boju kotnog teksta ali je za preporuku da se postojeće setovanje (BYBLOCK) zadrži kao najpogodnije.
Round Off
Parametar Round Off služi za određivanje vrednosti na koju treba vršiti zaokruživanje izmerenih veličina. Pošto smo se već odlučili da sve dimenzije izražavamo u santimetrima i da pri tome koristimo najviše jednu decimalnu vrednost, najpogodnije je da se za Round Off parametar odredi vrednost 0.5 (nula tačka pet). Time se obezbeđuje da se sve izmerene decimalne vrednosti zaokružuju na pola santimetra.Pošto smo na ovaj način uskladili sve potrebne parametre, izborom dugmeta OK možemo zatvoriti Annotation Dialog Box.
Savet
Sva podešavanja vezana za način kotiranja koja smo do sa izvršili bila su usmerena u opštem pravcu, tj. odnosila su se istovremeno na sve podtipove kotnih linija koje AutoCAD poznaje. To možemo videti po izabranoj opciji iz Family grupe - Parent, što je kategorija koji objedinjene sve vrste kotnih linija.
Ako želimo da se pri kotiranju uglova umesto kosih crtica koriste strelice možemo prvo izabrati Angular kategoriju, a zatim u Geometry grupi parametara zameniti tip simbola iz Architectural Tick u Open. Po zatvaranju dialoga izborom dugmeta OK i snimanju načinjenih izmena aktiviranjem funkcije Save način kotiranja uglova će biti promenjen.Na sličan način je moguće izvršiti izmene u načinu iscrtavanja i drugih katergorija kotnih linija kao što su to npr. dužine (Linear), poluprečnici (Radial), a da se pri tome ne poremeti ništa od osnovnih parametara.