13-02-2010, 04:09 PM
Šrafiranje površina spada u vrlo česte, a za klasičan način rada vremenski zahtevne operacije. Zato su autori programa AutoCAD posebnu pažnju posvetili ovoj funkciji i omogućili da se njenom primenom na brz i efikasan način crtež upotpuni šrafurama različitih vrsta.
Komanda HATCH
Komanda Hatch služi za određivanje parametara i unos šrafure na crtež. Pokrećemo je izborom iz Draw menija, što za rezultat ima pojavljivanje odgovarajućeg Dialog Box-a koji omogućava određivanje parametara neophodnih za dalji rad.
Pattern Type
U okviru Pattern Type grupe parametara vršimo izbor između dva osnovna režima šrafiranja:
-Predefined, koji podrazumeva primenu neke od priloženih "mustri" tj. uzoraka šrafura, koje su za AutoCAD prethodno definisane ili -User-Defined, što omogućava da se površine štafiraju prostim linijskim rasterom pri čemu korisnik sam može da odredi rastojanja i ugao između pojedinih linija koje čine šrafuru. Ako se odlučimo za Predefined režim izborom polja Pattern, pokrenućemo proceduru izbora nekog od ponuđenih uzoraka. Na ekranu će se pojaviti niz sličica koje ilustruju izgled pojedinih tipova šrafura. Polja Next i Previous nam omogućavaju da pogledamo i ostale ponuđene uzorke, dok je za konačni odabir nekog od njih dovoljno pritiskom na levi taster miša u trenutku kada se strelica nalazi iznad uzorka, naznačiti izbor i odabrati polje OK. AutoCAD će ponovo prikazati osnovni Dialog Box komadne Hatch, ali sada sa izabranim uzorkom.
Pattern Properties
Pattern Properties grupa parametara omogućava detaljnija podešavanja vezana za razmeru i orijentaciju buduće šrafure. U zavisnosti od izabranog režima (Predefined ili User-Defined) će biti potrebno odrediti i različite parametre. To konkretno znači da je za primenu gotovih uzoraka potrebno odrediti prvo faktor razmere, a zatim i ugao pod kojim će se šrafura iscrtavati dok se kod standardnog šrafiranja određuju ugao, rastojanje između linija šrafure i eventualno zahteva da se tako određeni linijski raster primeni i u unakrsnom pravcu.
Posebnu pažnju treba posvetiti izboru faktora razmere kod primene Predefined uzoraka zato što se za male vrednosti može dogoditi da AutoCAD bude blokiran iscrtavanjem vrlo sitne šrafure na relativno velikoj površini. Zato je bolje prvo pokušati sa većim faktorom razmere koji, ako se pokaže kao preveliki, lako možemo promeniti.
Boundary
Boundary grupa pretstavlja skup funkcija za izbor površine na koju će biti smeštena buduća šrafura, jer da bi šrafiranje neke površine uopšte bilo moguće mora biti ispunjen sledeći uslov: objekat koji se šrafira ili više njih moraju obrazovati zatvorenu formu ili polje, koje je sa svih strana okruženo nacrtanim elementima. U protivnom, šrafura bi "curila" na ostatak crteža, a to je situacija koju AutoCAD ne dozvoljava.
Za situacije u kojima imamo jasno određenu površinu koju treba šrafirati (npr. ploču radnog stola prestavljenu jednim Rectangle elementom) možemo iskoristiti polje Select Objects, zato što se dalje prostim izborom elementa određuje prostor za smeštaj buduće šrafure. U praksi se ipak češće javlja potreba da šrafuru apliciramo na polja koja nisu tako jasno definisana, već ih sačinjava veći broj različitih elemenata. Za te slučajeve AutoCAD predviđa funkciju koju možemo pokrenuti izborom Pick Points polja. Postupak koji sledi podrazumeva izbor tačke unutar željenog polja, da bi AutoCAD zatim isprekidanom linijom naznačio okvir koji obrazuju nacrtani elementi. Ponovljenim izborom "unutrašnje tačke" možemo odabrati još nekoliko novih površina i na taj način obezbediti da se šrafura pojavi na svim za to predviđenim mestima. Izborom Remove Islands možemo iz odabranog polja isključiti "ostrva" odnosno manje površine koje su u celosti sadržane unutar većeg selektovanog polja i na taj način omogućiti da se šrafura pojavi na celoj za to predviđenoj površini, bez obzira na njenu unutrašnju podelu. Izbor polja View Selection predviđa mogućnost sagledavanja granica u kojima će biti iscrtana šrafura. Dalji rad nastavljamo izborom polja Continue.
Preview Hatch
Polje Preview Hatch koristimo radi prethodne provere izgleda buduće šrafure, jer se njegovim izborom vrši iscrtavanje štafure sa svim predviđenim parametrima, ali i sa mogućnošću da se posle potvrde izborom polja Continue vratimo na osnovni Dialog Box i izvršimo neku naknadnu promenu. Ako je izgled primenjene šrafure u skladu sa našim očekivanjima komandu Hatch završavamo izborom polja Apply.
Inherit Properties
Izborom polja Inherit Properties možemo ubrzati proces definisanja buduće šrafure na taj način što se primenom ove funkcije i odabirom neke već nacrtane šrafure svi parametri vezani za njen izgled automatski prenose na novi element.
Attributes
Grupa Attributes omogućava kontrolu parametara koji određuju ponašanje šrafure pri izmenama koje možemo naknadno primeniti. Konkretnije, aktivno polje Associative obezbeđuje da će šrafura automatski pratiti sve promene veličine koje pretrpi polje u kome se nalazi, a aktiviranje opcije Exploded će za rezultat dati šrafuru koja neće biti tretirana kao celina, već će svaki njen delić biti zaseban element.
Komanda HATCHEDIT
Komanda Hatchedit omogućava naknadne izmene parametara na već postojećim elementima šrafura. Možemo je pokrenuti iz Modify menija izborom Object / Hatch, a AutoCAD će po selekciji željenog elementa prikazati Dialog Box u kome izmenom parametara možemo definisati novi izgled šrafiranog polja.
UNOS TEKSTA NA CRTEŽ
Tekstualne informacije su uz grafičke, vrlo često prisutne na tehničkim crtežima, To su obično razni opisi, legende, naslovi i sl. AutoCAD pruža mogućnost da takve elemente lako unesemo na crtež. Uz to na raspolaganju je i bogat izbor tipova slova i specijalnih znakova kojima možemo izmenom određenih parametara menjati izgled i stvarati nove stilove pisanja.
Komanda STYLE
Pre nego što pristupimo unosu teksta neophodno je da prvo odredimo njegov izgled, veličinu i druge karakteristike. Za tu namenu je u AutoCAD-u predviđena komanda Style, koju možemo pokrenuti iz Format menija izborom stavke Text Style. Kao odgovor na izbor iz menija AutoCAD će prikazati Dialog Box u kome dalje možemo izvršiti podešavanje svih potrebnih parametara vezanih za oblikovanje budućeg teksta.
Style Name
U okviru Style Name grupe parametara na raspolaganju su funkcije namenjene manipulaciji nazivima stilova. Na prvom mestu to je izbor aktivnog stila, ali obzirom da u ovom momentu nemamo definisane posebne stilove teksta lista sadrži samo STANDARD kao osnovni raspoloživi stil. Zato je neophodno da izborom polja New unesemo naziv novog stila za koji ćemo u daljem radu odrediti i ostale karakteristike. Preporuka je da naziv stila bude u vezi sa njegovom kasnijom namenom tj. da koristimo imena kao što su NASLOV, LEGENDA, TABELA i sl. Ako se u kasnijem radu ukaže potreba da promenimo ime stila ili da ga čak i uklonimo sa liste na raspolaganju su nam polja Rename odnosno Delete.
Font
Funkcije sadržane u okviru Font grupe su namenjene izboru tipa, veličine i drugih parametara vezanih za izgled budućeg teksta.
Izborom Font Name okvira otvaramo listu sa nazivima različitih tipova slova sadržanih u Font folderu vašeg računara. AutoCAD može da koristi Windows TrueType i svoj sopstveni SHX format fontova, pri čemu je upotrebom Font Style okvira za TrueType familije na raspolaganju i izbor željenog podtipa (Regular, Italic, Bold i Bold Italic).
U polje koje nosi naziv Height možemo upisati numeričku vrednost koja će odrediti visinu budućeg teksta ali isto tako moguće je tu vrednost ostaviti jednaku nuli. To ne znači da naš tekst neće imati nikakvu visinu već ostavlja mogućnost da se parametar visine teksta odredi kasnije, odnosno u momentu kada budemo pristupili njegovom unosu na crtež.
Effects
U okviru Effects grupe parametara kontrolišemo dodatne efekte koje AutoCAD može da izvrši nad unetim tekstom. To su mogućnost da se tekst ispisuje naglavačke - Upside Down, zatim sleva na desno - Backwards preko kontrole faktora proporcije slova (Width Factor) do ugla zakošenja u odnosu na vertikalu (Oblique Angle).
U slučajevima kada je za tip slova odabran neki od AutoCAD SHX fontova moguće je aktivirati parametar Vertikal, što će za posledicu imati ispisivanje teksta sa položajem slova jedno ispod drugog.
Preview
Namena Preview okvira je da korisniku prikaže izgled budućeg teksta, pa je zato u njemu vidljiva svaka promena nekog od parametara stila. Za još bolji uvid u konačanu formu teksta na raspolaganju je mogućnost da se u za to predviđeno polje unese onaj teskt za koji želimo da vidimo kako će izgledati kada se ispiše na crtežu. Za prikaz unetog teksta izaberite polje Preview.
Apply / Close
Kada se završi unos svih potrebnih parametara i konačno formira željeni stil pisanja preostaje nam još da izborom polja Apply AutoCAD-u potvrdimo definiciju stila. Rad dalje možemo nastaviti tako što ćemo ponoviti ceo postupak i kreirati još nekoliko novih stilova, dok je za završetak komande Style potrebno izabrati polje Close.
Komanda DTEXT
Komanda Dtext (skraćeno od Dynamic Text) služi za crtanje tekstualnih elemenata odnosno unos teksta na crtež. Treba odmah napomenuti da je njena prvenstvena namena da omogući efikasan unos teksta čiji obim ne prelazi nekoliko reči tj. sadržan je u okviru jednog reda. Ta osobina je naglašena i nazivom koji ova komanda nosi u okviru Draw/Text menija - Single Line Text. Po pokretanju komande na raspolganju će biti više opcija namenjenih preciznom određivanju položaja budućeg teksta.
Start point
Start point pretstavlja podrazumevani izbor kada je je u pitanju određivanje mesta na kome će se pojaviti tekst. To znači da će AutoCAD tačku koju unesemo neposredno po izboru komande Dtext smatrati za položaj prvog slova, a nakon toga će komanda imati sledeći tok: U slučaju da stil koji smo odredili kao trenutno aktivan ima nulu za veličinu slova AutoCAD će zahtevati da se sada odlučimo i odredimo neku konkretnu vrednost a ako je to stilom već definisano, preostaje nam samo još unos ugla pod kojim će se tekst ispisati. Za početak je najbolje prihvatiti ponuđenu vrednost od 0 stepeni, jer to znači da će tekst biti horizontalan. Dalje sledi faza kucanja željenog teksta na tastaturi i njegovo pojavljivanje na crtežu. To je postupak čije rezultate možemo odmah videti na ekranu i eventualne greške u kucanju korigovati na uobičajen način - upotrebom kursorskih strelica, Backspace ili Delete tastera. Pri tome je oblik kursora na ekranu prilagođen potrebama odnosno ima oblik vertikalne crtice. Unos teksta završavamo pritiskom na taster Enter na tastaturi (zamena u vidu desnog tastera miša u ovoj slučaju nije moguća) i to prvo za prelazak u novi red i eventualno nastavak kucanja teksta, a ako Enter pritisnemo i drugi put (što znači u praznom redu) komanda Dtext će biti završena.
Neki drugačiji postupak npr. izbor nove komande iz menija pre nego što se Dtext završi na regularan način će za posledicu imati njeno otkazivanje i gubitak unetog teksta.
Right
Ako po startovanju komande Dtext pritisnemo taster R na tastaturi biće odabrana opcija Right, odnosno mogućnost da se poravnanje teksta vrši u desnom bloku. AutoCAD će tada zahtevati unos tačke do koje treba da se završi ispisani tekst i zatim dozvoliti njegov unos preko tastature. Konačno pozicioniranje postižemo u trenutku završavanja komande, odnosno dvostrukim pritiskom na taster Enter.
Centre
Opcija Centre omogućava poravnanje teksta po sredini donje ivice. Za njeno aktiviranje potrebno je pritisnutu taster C na tastaturi a potom odrediti tačku za koju želimo da bude u sredini teksta. Potom možemo uneti željeni tekst a njegov konačni položaj će AutoCAD prikazati po završetku osnovne komande.
Middle
Opcija Middle je u svemu nalik prethodnoj osim što se uneta tačka smatra sredinom budućeg teksta po širini i visini. To znači da će ako pritiskom na taster M na tastaturi aktiviramo ovu opciju AutoCAD pri pozicioniranju teksta uzeti u ubzir njegovu dužinu ali i visinu slova.
Fit
Primenom opcije Fit moguće je odrediti tačan položaj početne i krajnje tačke unetog teksta. Pokrećemo je pritiskom na taster F na tastaturi, da bi AutoCAD nakon toga zahtevao unos tačaka koje će odrediti položaj budućeg teksta. U zavisnosti od karakteristika aktivnog stila može se javiti potreba za određivanjem veličine slova, a po završenom unosu teksta i dvostrukom pritisku na taster Enter AutoCAD će korigovati faktor širine (razvući ili sabiti slova) i smestiti tekst u predviđeni prostor.
Align
Opcija Align je veoma slična prethodnoj, odnosno razlikuje se u samo jednom detalju. Naime, po izboru opcije pritiskom na taster A na tastaturi, određivanju početne i krajnje tačke i samom unosu teksta, pri konačnom pozicioniranju će povećanje ili smanjene njegove širine biti praćeno i odgovarajućom promenom u visini slova. Drugim rečima, primenom opcije Align možemo smestiti neki tekst u za to predviđen prostor, a da pri tome očuvamo proporciju slova.
Komanda MTEXT
Komandu Mtext (skraćeno od Multiline Text) za razliku od prethodne možemo upotrebljavati i u slučajevima kada je potrebno da se na crtež unese tekst većeg obima. To naravno, ne znači da se primenom ove komande može lako i bržo uneti nekoliko stranica teksta, jer za te svrhe i inače postoje posebni programi ali se zato npr. nešto opširniji opis nekog detalja sadržan u nekoliko rečenica na efikasan način smešta na za to predviđeno mesto na crtežu.
Komandu Mtext pokrećemo iz Draw/Text menija izborom stavke Multiline Text. Zatim sledi unos tačaka koje treba da uokvire polje predviđeno za smeštaj budućeg teksta što znači da će se AutoCAD sam brinuti o maksimalnoj dužini redova i omogućiti automatsko formiranje paragrafa željene širine. Kada završimo i taj deo posla na ekranu će se pojaviti karakterističan okvir predviđen za unos samog teksta ali i pristup opcijama zaduženim za njegovo oblikovanje.
Character
U okviru Character grupe parametara na raspolaganju su sledeće mogućnosti: izbor "font-a" odnosno tipa slova koji će biti korišćen zatim, određivanje visine teksta kao i primena neke od posebnih karakteristika kao što su Bold, Italic ili Underline slova. Osim toga tu je mogućnost izbora boje u kojoj će se tekst pojaviti na ekranu kao i izbor funkcija za lakši unos nekog od specijalnih znakova kao što su stepen, +/- ili
Svaki od ovih parametara možemo prvo podesiti a zatim primeniti na tekst koji ćemo tek uneti ali postoji i mogućnost da ako pritiskom na levi taster miša i uz njegovo zadržavanje označimo deo postojećeg teksta promenu karakteristika izvršimo na licu mesta.
Properties
Properties parametre odlikuju sledeće mogućnosti: izbor stila iz odgovarajuće liste, zatim načina poravnanja paragrafa, mogućnost određivanja nove vrednosti širine stubca kao i ugla pod kojim treba da se vrši ispisivanje teksta.
Find/Replace
Kod dužih tekstova je ponekad teško locirati neku karakterističnu reč ili frazu. Zato su autori programa predvideli mogućnost pretraživanja teksta i eventuale zamene pronađenog izraza. To su mogućnosti koje nudi Find/Replace grupa funkcija.
Za pronalaženje određene reči potrebno je prvo u za to predviđeno polje uneti željeni tekst a zatim mišem odabrati polje sa ikonicom Find. Ukoliko aktivan tekst sadrži traženu reč AutoCAD će je pronaći i markirati. Dalje, unosom novog izraza u Replace with polje i izborom susedne ikonice možemo izvršiti njegovu automatsku zamenu.
Pri tome su na raspolaganju parametri kojima možemo naložiti AutoCAD-u da pri pronalaženju i zameni uzme u obzir razlike u ispisivanju velikim i malim slovima ili zadati uslov da to budu samo cele reči a ne pojedini njihovi slogovi.
Komanda DDEDIT
Komanda Ddedit omogućava da izvršimo izmene ranije unetih tekstualnih elemenata. Za njeno pokretanje možemo iz Modify/Object menija izabrati stavku Text.
Dalje ponašanje komande zavisi od tipa odabranog teksta. Ako se radi o elementu koji je nacrtanom komandom Dtext, gde je sav tekst sadržan u okviru jednog reda na ekranu će se pojaviti okvir sa poljem u kome se vidi odabrani tekst i gde možemo izvršiti njegovu izmenu. U slučaju da se radi o Mulitiline Text objektu izmene će biti moguće izvršiti u okviru Dialog Box-a koji je isti kao za fazu njegovog unosa. U svakom slučaju po izvršenim izmenama i zatvaranju dialoga izborom polja OK komandu Ddedit je potrebno završiti pritiskom na desni taster miša.
SAVET
Posebno zanimljiv slučaj pretstavlja situacija u kojoj je primenom komande Mirror potrebno kreirati sliku u ogledalu dela crteža koji obuhvata i neki od tekstualnih elemenata. Tada će svi nacrtani elementi biti uspešno transformisani ali će tekst postati nečitak.
Rešenje ovog problema se krije u odgovarajućem setovanju promenljive MIRRTEXT. Njena podrazumevana vrednost je 1 (jedan) a da bismo je promenili na 0 (nula) potrebno je da naziv promenjive - Mirrtext otkucamo na tastaturi pa će AutoCAD nakon toga na komandnoj liniji zahtevati unos njene nove vrednosti.
Sa tako podešenom promenjivom za kontrolu orijentacije teksta ogledanje će za posledicu imati promenu njegovog položaja ali bez gubitka čitljivosti.
ORGANIZACIJA ELEMENATA CRTEŽA - LAYER-i
Verujemo da ste savlađivanjem tehnike rada u AutoCAD-u kroz lekcije koje su prethodile zaključili da su granice obima informacija tj. broja elemenata koje crtež kao baza podataka može da obuhvati praktično nedostižne. Za takvo mnoštvo nacrtanih linija, lukova, ili tekstova se postavlja pitanje njihove racionalne organizacije odnosno, preglednosti samog crteža.
Kao rešenje ovog problema AutoCAD nudi mogućnost da elemente crteža postavljamo na različite Layer-e odnosno, nezavisne slojeve crteža koje korisnik doživljava kao niz providnih folija postavljenih jednu iznad druge. Konkretno, ako za primer uzmemo tipičan crtež arhitektonske osnove možemo zaključiti da se na njemu mogu posebno grupisati elementi koji predstavljaju zidove, otvore, ili nameštaj tj. da ih možemo crtati na posebnim Layer-ima. Tada bi mogli da iskoristimo i mogućnosti kao što su dodeljivanje različitih boja, tipova linije, određivanje vidljivosti i još mnogo toga o čemu će biti reči u ovoj lekciji.
Komanda LAYER
Komanda Layer objedinjuje funkcije namenjene radu sa slojevima crteža. Možemo je pokrenuti iz Format menija izborom stavke Layer da bi nam zatim AutoCAD prikazao Dialog Box koji obuhvata sledeće funkcije:
New
Možemo odmah uočiti da se u okviru liste koja prikazuje nazive postojećih slojeva već nalazi jedan definisan Layer. To je tzv. nulti Layer koji AutoCAD automatski kreira u krenutku kada počnemo rad na novom crtežu. Za njega važe posebna pravila (nije moguća promena njegovog imena, niti ga možemo ukloniti iz liste) pa se u praksi izbegava crtanje elemenata koji bi pripadali nultom Layeru. Mnogo je praktičnije da za elemente crteža predvidimo nove slojeve. Za tu namenu je predviđeno polje New. Njegovim izborom će se u u spisku imena pojaviti novi Layer podrazumevanog naziva "Layer1" ali odmah kao označen tj. spreman za unos novog, konkretnijeg imena. Nazive Layer-a možemo slobodno birati ali bi pri tome trebalo voditi računa da nije dozvoljena upotreba "space" karaktera, odnosno da ako želimo da se naziv sastoji od više reči moramo upotrebiti neki znak koji će ih povezivati (npr. _ underscore). Po unosu novog naziva potrebno je pritisnuti taster Enter na tastaturi kako bi promena bila potvrđena. Za naknadnu promenu imena potrebno je pritiskom na levi taster miša prvo označiti naziv Layer-a da bi ponovljeni pritisak na levi taster aktivirao režim u kome možemu uneti novi tekst. AutoCAD nema nikakvo ograničenje u pogledu broja Layer-a koje možemo kreirati pa je zato njihov broj uvek moguće prilagoditi potrebama.
Current
Bez obzira što crtež može obuhvatati više Layer-a samo jedan može imati status aktivnog tj, Layer-a na kome se trenutno crta. Za određivanje aktivnog statusa potrebno je levim tasterom miša prvo naznačiti ime željenog Layer-a a potom kliknuti na polje Current. Kao potvrda ove promene će se desno od njega pojaviti ime odabranog Layer-a.
Delete
Primenom funkcije Delete možemo ukloniti suvišne Layer-e. Važno je imati na umu da je moguće obrisati samo one slojeve koji ne sadrže nijedan element crteža odnosno, sve dokle izabrani Layer na sebi nosi i najsitniji detalj AutoCAD će odbiti komandu za njegovo brisanje.
ON/OFF
Već je i ranije pominjana mogućnost da se elementi koje smatramo suvišnim u trenutnoj fazi izrade crteža privremeno uklone sa ekrana. To se može postići odgovarajućom promenom statusa Layer-a odnosno njegovim isključivanjem. Da bi isključili neki Layer potrebno je levim tasterom miša kliknuti na simbol uključene sijalice (naravno u redu koji odgovara željenom Layer-u). Time sa simbolično sijalica gasi a praktično po zatvaranju Dialog Box-a klikom na OK ukida vidljivost elementima koji su nacrtani na tom sloju. Za njihov ponovni prikaz potrebno je vratiti se u komandu Layer i uključiti sijalicu tj. vratiti vidljivost.
Freeze/Thaw
Kao alternativa isključivanju Layer-a može se primeniti tzv. zamrzavanje (Freeze). Za aktiviranje ove funkcije možemo levim tasterom miša kliknuti iznad simbola koji liči na sunce u punom sjaju. Tada će se njegov prikaz promeniti u pahuljicu a na prvi pogled postignuti efekat će biti isti kao i kod isključivanja - sve što je bilo nacrtano na tom Layer-u će nestati sa ekrana. Ipak postoji i suštinska razlika naime, pri isključivanju Layer-a svi podaci o elementima koji se nalaze na njemu ostaju u memoriji računara i mogu se brzo ponovo prikazati dok zamrzavanje Layer-a nalaže AutoCAD-u da podatke o elementima ukloni iz memorije i time rastereti računar i omogući brži rad. Za vraćanje vidljivosti potrebno je odmrznuti Layer pa će AutoCAD ponovo prikazati sve nacrtane elemente ali uz obaveznu regeneraciju crteža.
Lock/Unlock
Jedan od parametara koji možemo kontrolisati kada su u pitanju Layer-i je njihovo "zaključavanje". Za to je predviđena kolona sa simbolom otključanog katanca koji se po odabiru pritiskom na levi taster miša menja u zaključan. To znači da će od tog trenutka biti onemogućene bilo kakve izmene elemenata koji se na njemu nalaze. Zaključani Layer-i su normalno vidljivi, možemo ih proglasiti za aktivne, čak im i docrtavati nove elemente ali će njihov odabir biti onemogućen a samim tim i primena većine komandi iz Modify grupe. Otključavanje Layer-a vršimo izborom simbola zaključanog katanca i time vraćamo mogućnost izmena elemenata koji se na njima nalaze.
Color
Izborom malog kvadrata iz predposlednje kolone pokrećemo funkciju za određivanje boje kojom će biti prikazani nacrtani elementi. Za to nam služi poseban okvir na kome možemo razlikovati tri palete - standardnu, sa sedam osnovnih boja i dve sive, zatim posebno grupisane dodatne sive nijanse i konačno celokupnu paletu boja koje su nam na raspolaganju u AutoCAD-u. Određivanje željene boje se vrši izborom polja u kome je prikazana a kao potvrdu toga u posebnom odeljku možemo videti njeno ime (ako spada u osnovne) ili kod. Po izvršenom izboru boje potrebno je klikom na polje OK zatvoriti okvir pa će se ona pojaviti u kvadratiću koji pripada odabanom Layer-u.
Mogućnost dodeljivanja boja elementima crteža može biti iskorišćena u različite svrhe od kojih ipak možemo izdvojiti dve osnovne. Prvo je neosporna činjenica da je uočavanje nacrtanih elemenata znatno olakšano ako su oni prikazani različitim bojama (zamislite samo kako bi bilo teško razlikovati mnoštvo sitnih detalja na tako maloj površini kao što je slika na ekranu koji su pri tome još i svi npr. beli). Osim toga boja elementa ima značajnu ulogu u postupku štampanja crteža jer se za svaku od njih može zadati različiti parametar debljine linije.
Linetype
Poslednja kolona u polju za određivanje karakteristika Layer-a nosi naslov Linetype i omogućava izbor funkcije za odabir tipa linije koji će se primenjivati za nacrtane elemente. Osnovni tip je puna (Continuous) linija koju AutoCAD automatski dodeljuje svakom formiranom Layer-u. Za njegovu promenu potrebno je levim tasterom miša kliknuti na navedeni naziv pa će se pojaviti poseban okvir iz koga možemo izabrati neki od raspoloživih tipova. Nažalost, i ponuđena lista obično sadrži samo osnovni tip pa je zato dalje neophodno da prvo izborom polja Load otvorimo kompletan spisak raspoloživih tipova i da neki od njih uvedemo u uži izbor. Ako pri tome još i držimo pritisnut Ctrl taster na tastaturi AutoCAD će nam omogućiti da izvršimo odabir više tipova odjednom. Ako se odlučimo za npr. isprekidanu, tačkastu i tačka/crta (ISO dash, ISO dot, ISO dash dot) liniju klikom na polje OK lista raspoloživih tipova će biti obogaćena pa se dalje lako može odrediti koji od njih treba primeniti na sve elemente Layer-a. Zatvaranjem Layer Diaolg Box-a klikom na polje OK AutoCAD će prikazati crtež poštujući nove izabrane parametre.
Komanda COLOR
Primenom komande Color iz Format menija možemo odrediti boju kojom će zatim biti iscrtavani svi novi elementi. Izbor koji AutoCAD nudi kao osnovni je BYLAYER što znači da će boja novog elementa zavisiti od izbora koji smo izvršili kada je u pitanju boja Layer-a na kome se trenutno crta. Ako umesto toga eksplicitno navedemo ime ili kod neke druge boje parametar vezan za Layer-e će biti zanemaren a elementi crtani u novoj boji bez obzira kom sloju pripadaju. Isti izbor je moguće izvršiti i na jednostavniji način, mišem iz Standard Toolbar-a ali se u praksi ipak više koristi način koji smo prvi pomenuli tj, da se boja elemenata vezuje za Layer kome pripadaju.
Komanda LINETYPE
Komanda Linetype iz Format menija omogućava izbor tipa linije koji će biti primenjivan u nastavku rada na crtežu. I ona predviđa mogućnost izbora parametra BYLAYER odnosno, praćenja podešavanja vezanog za aktivan Layer ali isto tako je moguće eksplicitno navesti željeni tip linije da bi AutoCAD potom sve nove elemente iscrtavao u skladu stim. Standardni Toolbar nudi mogućnost da se taj izbor izvrši na efikasniji način - prostim izborom iz ponuđene liste.
Komanda LTS
Komanda LTS (Linetype Scale) nudi mogućnost da se preciznije odredi razmera u kojoj će se iscrtavati isprekidane linije. To je važno radi usklađivanja sa razmerom u kojoj će se crtež finalno štampati odnosno, da li će se pri tome videti veći ili manji razmak između njenih segmenata. Komandu je najlakše otkucati na tastaturi i potom uneti novi numerički faktor za razmeru isprekidanih linija a AutoCAD će odmah prikazati šta smo time postigli.
SAVET
Mnoge od funkcija vezanih za rad sa Layer-ima su pristupačne direktno iz Standardnog Toolbar-a. U za to predviđenom polju je stalno prisutan naziv aktivnog Layer-a kao i njegove osnovne karakteristike (status, boja itd.). Odabirom Layer Control polja otvaramo listu Layer-a koju možemo iskoristiti na više načina. Kao prvo, izborom nekog Layer-a iz liste izvršićemo njegovo aktiviranje tj. omogućićemo da se za dalji rad koristi izabrani sloj, zatim klikom na odgovarajući simbol možemo iskljičivati ili zamrzavati Layer-e ili im vraćati vidljivost. Na isti način je moguće i njihovo zaključavanje dok promena boje i tipa linije ipak zahtevaju regularanu upotrebu komande Layer.
CRTANJE VIŠESTRUKIH LINIJA
Višestruke linije (Multiline) su složeni elementi sačinjeni od više međusobno paralelnih linijskih segmenata. Veoma su pogodne za primenu situacijama kao što su npr. višeslojni zidovi na arhitektonskim osnovama jer je tada jednim potezom moguće nacrtati kompletnu strukturu zida.
Komanda MLSTYLE
Za uspešnu primenu pogodnosti koje pruža primena višestrukih linija neophodno je upoznati proces kreiranja, odnosno određivanja oblika Multilinije. U te svrhe AutoCAD nudi komandu Mlstyle koju pokrećemo iz Format menija izborom stavke Multiline Style. Odmah zatim će se na ekranu pojaviti ogdovarajući Dialog Box koji omogućava dalji unos parametara vezanih za izgled buduće Multilinije.
Multiline Style
Prvi od parametara koji možemo odrediti u okviru Mulitiline Style grupe je izbor tekućeg stila, odnosno tipa multilinije koju želimo da koristimo. Ponuđena lista iz polja Current nažalost, za sada sadrži samo osnovni stil (STANDARD) čiju upotrebu u praksi najčešće izbegavamo. Dakle, potreban nam je novi stil koji možemo kreirati tako što u polje pod nazivom Name upišemo njegov naziv. Iz praktičnih razloga najbolje je da se ime stila odabere u skladu sa njegovom kasnijom namenom ali ako je to moguće u skraćenim obliku. U ovom slučaju kada npr. želimo da kreiramo novi stil višestruke linije koji će nam poslužiti za crtanje fasadnog zida sa termoizalacionim slojem za naziv možemo uneti FZ što bi moglo biti skraćeno od "fasadni zid". Ovo dodatno objašnjenje skraćenog naziva možemo upisati u Description polje da bi nam kasnije moglo poslužilo kao podsetnik.
Da bi AutoCAD prihvatio novoformirani stil neophodno je da levim tasterom miša kliknemo na dugme Add što će za rezultat imati proglašavanje novog stila za tekući i omogućiti njegovo dalje prilagođavanje konkretnim potrebama.
Ako se u toku rada predomislimo i odlučimo da promenimo naziv nekog od definisanih stilova potrebno je da ga prvo odaberemo iz Current liste a potom za Name odredimo neku drugu šifru. Odabirom dugmeta Rename AutoCAD će izvršiti promenu naziva stila. Funkcija Save služi za upis parametara aktivnog stila u posebnu datoteku na disku. Po izboru ovog dugmeta pojaviće se standardni dialog za izbor foldera i imena datoteke za upis potrebnih podataka. Ovaj postupak će omogućiti da ukoliko se ukaže potreba možemo izborom funkcije Load u nekom drugom crtežu izbeći ponavljanje čitavog postupka i jednostavno sa diska pokupiti već formiran stil crtanja višestuke linije.
Element Properties
U centralnom delu Dialog Box-a možemo videti izgled buduće višestruke linije i to onakav kako je to u ovom trenutku određeno. Naravno, to nije višeslojni fasadni zid koji smo želeli pa nam stoga predstoji promena parametara i zadavanje novih vrednosti. Za tu namenu je predviđen poseban Dialog Box koji aktiviramo klikom na Element Properties dugme. U gornjoj zoni Dialoga možemo videti listu koja sadrži podatke o broju slojeva, razmaku na kome se nalaze, kao i njihovoj boji i tipu linije. Osnovni zadatak koji nam predstoji je da prvo za postojeće slojeve odredimo nove položaje a zatim da kreiramo još dva da bi multilinija za fasadni zid bila kompletna.
Za izmenu položaja postojećih slojeva je potrebno da u Offset polje unesemo novu numeričku vrednost a AutoCAD će je posle potvrde pritiskom na taster Enter na tastaturi izvršiti. Tako možemo odrediti da se prvi sloj multilinije nalazi na rastojanju jednakom nuli posmatrano npr. od unutrašnje strane a drugi na 250 jedinica odnosno na rastojanju koje je jednako širini konstruktivnog dela zida. Sledi unos novog sloja (za termoizolaciju) koji se od ivice našeg zida nalazi na rastojanju od 320 jedinica a za to je potrebno uneti potrebnu vrednost i umesto tastera Enter mišem kliknuti na dugme Add. Slično važi i za četvrti sloj (koji označava fasadu) s tim što za njega treba uneti rastojanje od 440 jedinica a zatim ponovo izabrati Add dugme. Osim položaja slojevima možemo odrediti i druge karakteristike kao što su boja i tip linije. Za to služe dugmad Color i Linetype. U našem primeru možemo unutrašnjim slojevima promeniti boju iz BYLAYER u npr. crvenu a tip linije ostaviti nepromenjen.
Na ovaj način smo odredili osnovne karakteristike buduće višestruke linije pa se izborom dugmeta OK možemo vratiti na osnovni nivo komande. Naravno, tu nas očekuje i promenjeni prikaz u centralnom delu ekrana koji nam služi za vizuelnu proveru unetih parametara.
Multiline Properties
Izborom dugmeta Multiline Properties dolazimo da novog Dialog Box-a koji sadrži mogućnost podešavanja dodatnih parametara kao što su vidljivost čvorova, način zatvaranja krajeva multilinije i izbor boje za njeno evetnualno popunjavanje. Za naš primer će biti dovoljno da odredimo zatvaranje poprečnim linijskim segmentom na početku i kraju elementa. Izbor dugmeta OK će nas vratiti na osnovni nivo komande Mlstyle gde možemo izvršiti vizuelnu proveru unetih parametara i ponovo klikom na OK konačno završiti definiciju novog stila multilinije.
Komanda MLINE
Za crtanje višestukih linija koristimo komandu Mline. Možete je pokrenuti iz Draw menija izborom stavke Multiline. Ako obratite pažnju na komandnu liniju videćete da je AutoCAD posle prihvaćene komande u sledećem redu naveo trenutno važeće parametre za poravnanje (Justification), razmeru (Scale) i aktivan stil multilinije. Ti parametri su prikazani kao orijentacija za dalji rad a ako je to potrebno možemo ih izmeniti primenom neke od raspoloživih opcija. U svakom slučaju to je neophodno uraditi pre nego što pristupimo crtanju novog elementa.
Justification
Opcija Justification nam omogućava izbor poravnanja buduće multilinije odnosno određivanje strane na koju treba da se iscrtavaju njeni slojevi. Pokrećemo je pritiskom na taster J na tastaturi a zatim možemo birati između tri mogućnosti: Top - pri čemu se multilinija crta povlačenjem njene gornje ivice dok se slojevi nižu na dole, zatim Bottom - crtanje od donje ivice na gore i Zero - kada se crtanje vrši u odnosu na sloj koji smo postavili na nultom rastojanju. U našem primeru poravnanja Bottom i Zero daju iste rezultate obzirom da se nulti sloj poklapa sa donjom ivicom multilinije.
Scale
Opcija Scale služi za eventualno usklađivanje razmere u kojoj su određena rastojanja između slojeva multilinije sa onom koju koristimo za ostatak crteža. To može biti potrebno u situaciji gde smo rastojanja npr. određivali u santimetrima a za crtež koristimo milimetre. Tada se izmenom faktora Scale na vrednost deset (10) vrši usklađivanje ta dva različita merna sistema i multilinija crta u odgovarajućoj razmeri. U opštem slučaju kada se za određivanje rastojanja i crtanje koristi isti odnos nema potrebe menjati podrazumevanu vrednosti ovog parametra.
Style
Ako smo prethodno definisali više različitih stilova za crtanje multilinije i želimo da daje rad nastavimo primenjujući neki od njih možemo se poslužiti opcijom Style. Za njen izbor potrebno je pritisnuti tastere ST na tastaturi a AutoCAD će zatim zahtevati unos imena (šifre) stila kojim želimo da nastavimo rad. Pod pretpostavkom da imamo definisan stil za crtanje pregradnih zidova PZ možemo primenom ove opcije promeniti rezim i umesto fasadnih dalje crtati pregradne zidove.
Close
Primenom opcije Close možemo automatski zatvarati polja koja obrazuju segmenti multilinije. Pokrećemo je pritiskom na taster C na tastaturi a efekat koji pri tome postižemo znatno olakšava crtanje zatvorenih formi.
Undo
Opcija Undo nam je poznata još iz lekcije u kojoj smo smo savladali crtanje osnovnih elemenata kao što su obične linije. I u ovom slučaju ima istu namenu tj. da omogući ispravku pogrešno nacrtanog segmenta. Koristimo je na jednostavan način, pritiskom na taster U na tastaturi što za rezultat ima uklanjanje zadnjeg nacrtanog segmenta i otvaranje mogućnosti da se ispravi greška.
IZMENE VIŠESTRUKIH LINIJA
Višestuke linije (Multiline) predstavljaju složene objekte pa se stoga primenom standardnih komandi za izmenu elementa crteža može postići samo njihovo brisanje, pomeranje ili neka druga operacija ali uvek nad elementom kao celinom. Za izmene oblika multilinija, odnosno njihove geometrije moramo koristiti posebnu komandu Mledit.
Komanda MLEDIT
Komanda Mledit omogućava izmene na geometriji složenih elemenata kao što su višestruke linije. Preciznije rečeno, primenom ove komande možemo dorađivati multilinije u smislu njihovog spajanja, ukrštanja ili neke druge interakcije.
Za pokretanje komande Mledit možemo iz Modify/Object menija izabrati stavku Multiline da bi zatim na ekranu bio prikazan Multiline Edit Tools Dialog Box sa dvanaest različitih funkcija za izmene višestrukih linija.
Ukrštanje
Prva tri polja uz levu ivicu Dialog Box-a sadrže funkcije koje omogućavaju da se na različite načine reši ukrštanje zidova tj. multilinija. Izbor prvog polja i zatvaranje dialoga sa OK pokreće funkciju Closed Cross kojom možemo postići odsecanje jedne multilinije tako da se dobije utisak da je ona preklopljena drugom. Za to je dalje potrebno pokazati prvo element koji treba da bude prekinut a potom multiliniju sa kojoj sa vrši ukrštanje. Komandu završavamo pritiskom na desni taster miša. Drugo polje aktivira funkciju Open Cross čijom primenom dobijamo ukrštanje sa prekidom spoljnih slojeva dok treće pruža mogućnost da se upotrebom funkcije Merged Cross pravilno spoje svi slojevi obe multilinije.
Sučeljavanje
Druga kolona Dialog Box-a nudi funkcije kojima možemo postići sučeljavanje zidova, odnosno spajanje multilinija u obliku slova T. Prvo polje nudi funkciju Closed Tee kojom možemo postići prosto spajanje elemenata. U sredini se nalazi polje čijim izborom možemo aktivirati funkciju Open Tee i postići spajanje sa prekidom spoljnih slojeva a treće polje i funkcija Merged Tee omogućavaju spajanje svih slojeva multilinije. Treba napomenuti da se pri ovakvom načinu spajanja elemenata uvek prvo odabira multilinija koja će imati ulogu vertikalnog segmenta slova T a potom ona druga do koje će se spajanje izvršiti.
Ugaoni spoj
Primenom fukcije Corner Joint možemo izvršiti spajanje dve multilinije tako da se pri tome formira ugao. Ako su u pitanju elementi sa više slojeva njihov spoj će biti pravilan.
Prelomne tačke
Jedini način da se nacrtanoj multiliniji doda novi segment vodi preko funkcije Add Vertex. Njenim izborom se otvara mogućnost određivanja položaja novih prelomnih tačaka na postojećim elementima i to jednostavnim pritiskom na levi taster miša u trenutku kada se kursor nalazi iznad željenog mesta.
Nažalost, dodavanje novih temena neće biti odmah vidljivo na ekranu već je neophodno da po prekidu komande Mledit pritiskom na desni taster miša i u trenutku kada nije aktivna nijedna druga komanda pritisnemo levi taster miša i odaberemo multiliniju za Grips režim izmene oblika. Tada će se u formi plavih kvadrata prikazati položaj temena koje dalje lako možemo pomerati i time menjati oblik multilinije.
Za uklanjanje prelomnih tačaka služi funkcija Delete Vertex za čiju je realizaciju dovoljno pokazati teme koje treba obrisati.
Isecanje slojeva
Isecanje slojeva tj. brisanje željenog dela multilinije možemo izvršiti funkcijama Cut Single i Cut All koje pokrećemo izborom polja iz desne kolone Dialog Box-a.
Primenom Cut Single funkcije brišemo deo multilinije pri čemu se to odnosi samo na jedan odabrani sloj dok izbor funkcije Cut All omogućava uklanjanje svih slojeva multilinije na segmentu koji određujemo izborom dve tačke.
Zatvaranje praznina
AutoCAD pruža mogućnost da otvore koje smo napravili primenom Cut All funcije naknadno zatvorimo, odnosno vratimo multiliniju u prvobitni oblik. Za to služi Weld All funkcija koju možemo pokrenuti izborom polja u donjem desnom uglu Dialog Box-a. Dalje je samo potrebno levim tasterom miša pokazati krajeve prekinutih segmenata i multilinija će ponovo biti cela.