12-02-2010, 05:57 PM
1.
PROMOCIJA I ULOGA PROMOCIJE
Promocija je proces komunicirinja izmedju preduzeća i potrošačasa sa cijem da se stvori pozitivan stav o proizvodima i uslugama ko ja vodi ka njihovom favorizovanju u procesu kupovine na tržištu. Promocija je efikasan nacin uticaja na rezultate poslovanja privrednih privrednih organizacuja u plansko- tržišnoj privredi. Osnovna svrha je stimulisanje plasmana proizvoda i usluga privredne organizacije.
Promocija se može se obaviti na više načina, odnosno postoje 4. oblika promocione aktivnosti. Lična prodaja je oblik promocione aktivnosti kada se izmedju prodavca i kupca uspostavlja neposredni kontakt. U direktnom kontaktu sa kupcima prodavci nastoje da ih ubede u konverzaciji u koristi koje bi imali od kupovine proizvoda i usluga preduzeća. Unapredjenje prodaje je oblik promocije koji uključuje brojne brojne aktivnosti direktnog stimulisanja prodavca, posrednika i potrošača prikazivanjem proizvoda i usluga, učešćem na izložbama i sajmovima. Publicitet je promociona aktivnost- objavljivanjem pozitivnih informacija o preduzeću i njegovim proizvodima i uslugama u sredstvima javnog informisanja, koji nisu finansirane od strane preduzeća. Četvrti oblik promocione aktivnosti je privredna propaganda. To je način promocije gde preduzeće, postojećim i potencijalnim kupcima, putem medija komuniciranja, finansira prezentiranje informacija o sebi ili svojim proizvodima ili uslugama.
2. PROCES KOMUNICIRANJA
Promocija je pretežno način masovnog komuniciranja sa kupcima. Za proces komuniciranja je bitno da se zna: ko nešto kaže, šta kaže, preko kog kanala se kaže i koji su efekti rečenog. Efikasnost procesa komuniciranja se ogleda u:
1. promeni ili pojačanju stava;
2. uticaju na formiranje mišljenja;
3. kao i eventualnim promenama kako u mišljenju tako i u ponašanju u procesu kupovine na tržištu.
Svaki proces komuniciranja sastoji se iz 3. elementa: pošiljalac, poruka i primalac. Pošiljalac poruke mora naći takvu sadržinu poruke i takve medije putem kojih će se ne samo ostvariti kontakt sa primaocem, već izazvati njihovo interesovanje za zadržaj poslate poruke.
Primalac poruke nije jedinstven fenomen. Pristup primaocu poruke kao jedinstvenom fenomenu može imati za posledicu pasivan prijem poruke koja ne vodi ka
Promocija je proces komunicirinja izmedju preduzeća i potrošačasa sa cijem da se stvori pozitivan stav o proizvodima i uslugama ko ja vodi ka njihovom favorizovanju u procesu kupovine na tržištu. Promocija je efikasan nacin uticaja na rezultate poslovanja privrednih privrednih organizacuja u plansko- tržišnoj privredi. Osnovna svrha je stimulisanje plasmana proizvoda i usluga privredne organizacije.
Promocija se može se obaviti na više načina, odnosno postoje 4. oblika promocione aktivnosti. Lična prodaja je oblik promocione aktivnosti kada se izmedju prodavca i kupca uspostavlja neposredni kontakt. U direktnom kontaktu sa kupcima prodavci nastoje da ih ubede u konverzaciji u koristi koje bi imali od kupovine proizvoda i usluga preduzeća. Unapredjenje prodaje je oblik promocije koji uključuje brojne brojne aktivnosti direktnog stimulisanja prodavca, posrednika i potrošača prikazivanjem proizvoda i usluga, učešćem na izložbama i sajmovima. Publicitet je promociona aktivnost- objavljivanjem pozitivnih informacija o preduzeću i njegovim proizvodima i uslugama u sredstvima javnog informisanja, koji nisu finansirane od strane preduzeća. Četvrti oblik promocione aktivnosti je privredna propaganda. To je način promocije gde preduzeće, postojećim i potencijalnim kupcima, putem medija komuniciranja, finansira prezentiranje informacija o sebi ili svojim proizvodima ili uslugama.
2. PROCES KOMUNICIRANJA
Promocija je pretežno način masovnog komuniciranja sa kupcima. Za proces komuniciranja je bitno da se zna: ko nešto kaže, šta kaže, preko kog kanala se kaže i koji su efekti rečenog. Efikasnost procesa komuniciranja se ogleda u:
1. promeni ili pojačanju stava;
2. uticaju na formiranje mišljenja;
3. kao i eventualnim promenama kako u mišljenju tako i u ponašanju u procesu kupovine na tržištu.
Svaki proces komuniciranja sastoji se iz 3. elementa: pošiljalac, poruka i primalac. Pošiljalac poruke mora naći takvu sadržinu poruke i takve medije putem kojih će se ne samo ostvariti kontakt sa primaocem, već izazvati njihovo interesovanje za zadržaj poslate poruke.
Primalac poruke nije jedinstven fenomen. Pristup primaocu poruke kao jedinstvenom fenomenu može imati za posledicu pasivan prijem poruke koja ne vodi ka