26-01-2010, 01:41 AM
Pčelarstvo je za razliku od drugih poljoprivrednih proizvodnji u Hrvatskoj sve do sredine 90-ih bilo izostavljeno iz sustava poticanja proizvodnje. U vrijeme uvođenja poticaja tržište je meda slabo funkcioniralo, dok tržišta drugih pčelinjih proizvoda gotovo nije ni bilo. Nakon višegodišnje primjene poticaja u pčelarstvu, moguće su i prve analize učinkovitosti uvedenih poticaja. Analiza se temelji na dva komplementarna vrela podataka: podacima o ostvarenoj proizvodnji i iznosima poticaja te ocjeni samih pčelara o značaju i utjecaju poticaja na njihovo poslovno odlučivanje. Hrvatski pčelari posluju sasvim dobro u usporedbi sa svojim kolegama iz drugih tranzicijskih zemalja. Glavne su karakteristike hrvatskog pčelarstva niska gustoća (2,7 košnica po km2 ukupne površine), relativno visok stupanj koncentracije (22,7 košnica po pčelaru) i relativno intenzivna proizvodnja (20 kg meda po košnici).
Izvoz daje dodatni značaj pčelarstvu, naime izvozi se više od jedne desetine proizvodnje. Proizvodnja ostvarena tijekom 1999. godine, nakon uvođenja poticaja 1998. godine, povećana je za 12%. Pored toga, nakon uvođenja poticaja za držanje pčela 1999. godine, broj košnica je u svega jednoj godini povećan za 11%. Prema podacima HSSC-a, 1997. godine proizvedeno je 16.000 matica, dok je 2001. godine proizvedeno 38.968. Ispitivanje stavova pčelara o utjecaju pojedinih mjera na njihovo poslovno odlučivanje ukazalo je da u pravilu više od polovine pčelara izjavljuje kako poticaji nisu utjecali na njihove odluke. Poticaji za proizvodnju meda i proizvodnju uzgojno valjanih matica djelomično su ili u potpunosti utjecali na poslovne odluke oko 25% pčelara, dok je poticaj za testiranje uzgojno valjanih matica djelomično ili u potpunosti utjecao samo na 16,6 % pčelara. Poticaj za držanje pčela pokazao se pčelarima najznačajniji (djelomično ili u potpunosti utjecao je na 30,7% pčelara), međutim, provedba toga poticaja pokazala se problematičnom zbog nepostojanja registra pčelara.
U Hrvatskoj je stabilizirano tržište medom 2009 godine. Plasman meda je osiguran, povećana je njegova potrošnja, a zadovoljavajuća je i otkupna cijena koja se kreće od 11 do 19 kuna za kilogram, koliko iznosi za najtraženiji bagremov med.
Prema službenim podacima Hrvatske Gospodarske Komore, u Hrvatskoj je 2006. proizvedeno upola manje meda nego što to kažu u Hrvatskom Pčelarskom Savez-u, što znači da se gotovo polovica domaće proizvodnje meda u prometu našla ilegalno. Prema HGK, u 2006. proizvedeno je 2246 tona meda što je nešto manje nego godinu prije kada je ta proizvodnja iznosila 2657 tona. Registrirana proizvodnja meda u 2003. iznosila je svega 1616 tona da bi u idućoj godini skočila za gotovo tisuću tona na 2543 tone. U uvozu meda HGK i DSZ bilježe još veće razlike u odnosu na procjene koje ima HPS. Tako je u 2006. godini u Hrvatsku službeno uvezeno svega dvije tone u vrijednosti 12.607 američkih dolara. Veći uvoz, ali još tržišno beznačajan, HGK bilježi u 2005. kada je uvezeno 41 tona meda. Nešto je bolja situacija u izvozu jer su prema službenim podacima naši pčelari u protekloj godini izvezli 427 tona meda.
U godini prije toga izvezeno je 186 tona, a rekordna u ovom razdoblju je bila 2003. kada je izvezeno 1051 tona meda u vrijednosti većoj od 3,2 milijuna američkih dolara. Kada se stabilizira tržište i proizvodnja meda u Hrvatskoj, u HPS-u prije svega navode eliminaciju sivog tržišta (koje je prema procjenama teško 1000 tona), promjenu sustava poticaja koji se odnedavno isplaćuju po kilogramu meda, stvorila bi se veća mogućnost za izvoz na EU tržište.
Stanje s medom u Hrvatskoj je stabilizirano dijelom i stoga jer je zbog pomora pčela 2008 godine došlo do manje proizvodnje, a povećane potrošnje meda te neočekivano visokog izvoza od 1.500 do 2.500 tona meda, odnosno, došlo je napokon do izjednačavanja ponude i potražnje. 90 posto meda iz 2009 je prodano, a očekuje se ukupna proizvodnja od najmanje 5.000 tona meda da se dostigne 2010 godine.
Pravna regulativa Republike Hrvatske
Tradicionalno, analizom cvjetnog praha (peludi) prisutnog u medu procjenjuje se botaničko porijekla meda. Sama metoda zasniva se na kvalitativnom i kvantitativnom mikroskopskom određivanju vrsta peludi, te ostalih mikroskopskih čimbenika važnih za navedenu procjenu.
Treba naglasiti da u Hrvatskoj, “Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda” (NN 20/2000), propisuje određivanje botaničkog porijekla meda isključivo i jedino na bazi peludne analize meda, gdje su za 7 monoflornih vrsta meda propisane minimalne vrijednosti udjela peludnih zrnaca u netopljivom sedimentu. Ostali parametri propisani Pravilnikom se, nažalost, ne uzimaju u obzir kada se razmatra botaničko porijeklo meda, možda najprihvaćeniji parametar kvalitete meda.
Treba samo kratko reći da je ovim propisom definirano samo sedam monoflornih vrsta meda (pitomi kesten, lucerna, ružmarin, lipa, kadulja, bagrem i lavanda), dok se u zemljama EU, primjerice Italiji, definira preko dvadeset monoflornih vrsta meda. Većina njih zasigurno su prisutne i proizvode se i na našem teritoriju (npr. uljana repica, suncokret i sl.) no nisu predviđeni pravilnikom odnosno na proizvođečkim deklaracijama percipiraju se uglavnom kao cvijetni med. Postoje i problemi, koji postavljaju ograničenja peludne analize. Različite vrste biljaka mogu proizvoditi različite količine peludi, tj. neke proizvode mnogo manje peludi u odnosu na količinu nektara. Neki medovi pak potječu od biljaka kod kojih je količina peludi općenito vrlo mala i dosta varira. Kod nekih pak, količina cvjetnog praha može varirati od godine do godine. Nadalje, prinos nektara može se razlikovati između muških i ženskih cvjetova, većina peludnih zrnaca može potjecati od biljaka koje ne mogu biti izvori nektara, a što se najčešće, u Hrvatskoj i ne uzima u obzir kod procijene porijekla meda s nekog područja. Pelud može biti filtriran i unutar pčelinjeg mednog želuca, a ovisno o vlastitim potrebama pčele mogu sa cvijeta uzimati samo pelud bez nektara.
Još jedno ograničenje ove metode kao potvrde izvornosti meda jeste i to što pelud može biti naknadno dodan medu, a med može biti filtriran i prije punjenja i pakiranja.
Izvoz daje dodatni značaj pčelarstvu, naime izvozi se više od jedne desetine proizvodnje. Proizvodnja ostvarena tijekom 1999. godine, nakon uvođenja poticaja 1998. godine, povećana je za 12%. Pored toga, nakon uvođenja poticaja za držanje pčela 1999. godine, broj košnica je u svega jednoj godini povećan za 11%. Prema podacima HSSC-a, 1997. godine proizvedeno je 16.000 matica, dok je 2001. godine proizvedeno 38.968. Ispitivanje stavova pčelara o utjecaju pojedinih mjera na njihovo poslovno odlučivanje ukazalo je da u pravilu više od polovine pčelara izjavljuje kako poticaji nisu utjecali na njihove odluke. Poticaji za proizvodnju meda i proizvodnju uzgojno valjanih matica djelomično su ili u potpunosti utjecali na poslovne odluke oko 25% pčelara, dok je poticaj za testiranje uzgojno valjanih matica djelomično ili u potpunosti utjecao samo na 16,6 % pčelara. Poticaj za držanje pčela pokazao se pčelarima najznačajniji (djelomično ili u potpunosti utjecao je na 30,7% pčelara), međutim, provedba toga poticaja pokazala se problematičnom zbog nepostojanja registra pčelara.
U Hrvatskoj je stabilizirano tržište medom 2009 godine. Plasman meda je osiguran, povećana je njegova potrošnja, a zadovoljavajuća je i otkupna cijena koja se kreće od 11 do 19 kuna za kilogram, koliko iznosi za najtraženiji bagremov med.
Prema službenim podacima Hrvatske Gospodarske Komore, u Hrvatskoj je 2006. proizvedeno upola manje meda nego što to kažu u Hrvatskom Pčelarskom Savez-u, što znači da se gotovo polovica domaće proizvodnje meda u prometu našla ilegalno. Prema HGK, u 2006. proizvedeno je 2246 tona meda što je nešto manje nego godinu prije kada je ta proizvodnja iznosila 2657 tona. Registrirana proizvodnja meda u 2003. iznosila je svega 1616 tona da bi u idućoj godini skočila za gotovo tisuću tona na 2543 tone. U uvozu meda HGK i DSZ bilježe još veće razlike u odnosu na procjene koje ima HPS. Tako je u 2006. godini u Hrvatsku službeno uvezeno svega dvije tone u vrijednosti 12.607 američkih dolara. Veći uvoz, ali još tržišno beznačajan, HGK bilježi u 2005. kada je uvezeno 41 tona meda. Nešto je bolja situacija u izvozu jer su prema službenim podacima naši pčelari u protekloj godini izvezli 427 tona meda.
U godini prije toga izvezeno je 186 tona, a rekordna u ovom razdoblju je bila 2003. kada je izvezeno 1051 tona meda u vrijednosti većoj od 3,2 milijuna američkih dolara. Kada se stabilizira tržište i proizvodnja meda u Hrvatskoj, u HPS-u prije svega navode eliminaciju sivog tržišta (koje je prema procjenama teško 1000 tona), promjenu sustava poticaja koji se odnedavno isplaćuju po kilogramu meda, stvorila bi se veća mogućnost za izvoz na EU tržište.
Stanje s medom u Hrvatskoj je stabilizirano dijelom i stoga jer je zbog pomora pčela 2008 godine došlo do manje proizvodnje, a povećane potrošnje meda te neočekivano visokog izvoza od 1.500 do 2.500 tona meda, odnosno, došlo je napokon do izjednačavanja ponude i potražnje. 90 posto meda iz 2009 je prodano, a očekuje se ukupna proizvodnja od najmanje 5.000 tona meda da se dostigne 2010 godine.
Pravna regulativa Republike Hrvatske
Tradicionalno, analizom cvjetnog praha (peludi) prisutnog u medu procjenjuje se botaničko porijekla meda. Sama metoda zasniva se na kvalitativnom i kvantitativnom mikroskopskom određivanju vrsta peludi, te ostalih mikroskopskih čimbenika važnih za navedenu procjenu.
Treba naglasiti da u Hrvatskoj, “Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda” (NN 20/2000), propisuje određivanje botaničkog porijekla meda isključivo i jedino na bazi peludne analize meda, gdje su za 7 monoflornih vrsta meda propisane minimalne vrijednosti udjela peludnih zrnaca u netopljivom sedimentu. Ostali parametri propisani Pravilnikom se, nažalost, ne uzimaju u obzir kada se razmatra botaničko porijeklo meda, možda najprihvaćeniji parametar kvalitete meda.
Treba samo kratko reći da je ovim propisom definirano samo sedam monoflornih vrsta meda (pitomi kesten, lucerna, ružmarin, lipa, kadulja, bagrem i lavanda), dok se u zemljama EU, primjerice Italiji, definira preko dvadeset monoflornih vrsta meda. Većina njih zasigurno su prisutne i proizvode se i na našem teritoriju (npr. uljana repica, suncokret i sl.) no nisu predviđeni pravilnikom odnosno na proizvođečkim deklaracijama percipiraju se uglavnom kao cvijetni med. Postoje i problemi, koji postavljaju ograničenja peludne analize. Različite vrste biljaka mogu proizvoditi različite količine peludi, tj. neke proizvode mnogo manje peludi u odnosu na količinu nektara. Neki medovi pak potječu od biljaka kod kojih je količina peludi općenito vrlo mala i dosta varira. Kod nekih pak, količina cvjetnog praha može varirati od godine do godine. Nadalje, prinos nektara može se razlikovati između muških i ženskih cvjetova, većina peludnih zrnaca može potjecati od biljaka koje ne mogu biti izvori nektara, a što se najčešće, u Hrvatskoj i ne uzima u obzir kod procijene porijekla meda s nekog područja. Pelud može biti filtriran i unutar pčelinjeg mednog želuca, a ovisno o vlastitim potrebama pčele mogu sa cvijeta uzimati samo pelud bez nektara.
Još jedno ograničenje ove metode kao potvrde izvornosti meda jeste i to što pelud može biti naknadno dodan medu, a med može biti filtriran i prije punjenja i pakiranja.