26-01-2010, 01:38 AM
Ideja o jedinstvenoj Evropi rodjena je daleko u prošlosti. Ponajpre je bila podstaknuta osvajačkim motivima, težnjom da se čitava Evropa podvede pod jedinstvenu, a potom I ekonomskim, bezbednosnim I političkim razlozima. Nakon Drugog svetskog rata, septembra 1946. God. U svom govoru u Cirihu, Čerčil iznosi ideju o stvaranju Sjedinjenih Evropskih Država po ugledu na SAD. U tom periodu otpočelo je I osnivanje konkretnih organizacija koje su bile pravne prethodnice ujedinjene Evrope.
Tako su 1952. God., na osnovu Šumanovog plana, šest zapadnoevropskih zemalja (Francuska, SR Nemačka, Belgija, Holandija, Luksemburg I Italija) potpisale Sporazum o formiranju Evropske zajednice za ugalj I čelik I na taj način prava nad ugljem I čelikom, najznačajnijim strateškim resursima tog perioda, prenele na Zajednicu. Bilo je to prvo “zajedničko tržište” koje je ujedinilo proizvodnju uglja I čelika ovih zemalja. Iza ovog, na prvi pogled ekonomskog sporazuma, krije se politički motiv, na šta ukazuje činjenica da Zajednica u suštini nije poboljšala raspolaganje ni ugljem i čelikom, ali je predstavljala osnovu šire političke saradnje.
Ovo je porvrdjeno 25.03.1957. god. Kada su Francuska, SR Nemačka, Belgija, Holandija, Luksemburg I Italija, Rimskim sporazumom, osnovale Evropsku ekonomsku zajdenicu. Ovaj sporazum je stupio na snagu 01.01.1959. Godine. Šest zemalja potpisnica Rimskog ugovora formirale su “tržište šestorice”.
Zajednica je sebi postavila sledeće zadatke:
1. uspostavljanje zajedničke trgovine I ekonomske I monetarne unije putem zajedničke politike I aktivnosti u ovim oblastima,
2. harmoničan I ravnomeran razvoj u zemljama Zajednice,
3. stalan rast koji neće biti inflatoran uz vodjenje računa o okruženju,
4. visok stepen uskadjenosti ekonomija,
5. visok stepen zaposlenosti I socijalne zaštite,
6. rast standarda I kvaliteta života,
7. ekonomsko I socijalno jednstvo I solidarnost izmedju članica Zajednice.
Zajednica je dakle, ovogućila uspostavljanje zajedničkog tržišta, uspešno stimulisala evropsku trgovinu, usaglašavanje ekonomskih politika I rast stabilnosti, podstakla kretanje kapitala I radne snage I tešnju vezu izmedju država članica, sve u cilju harmoničnog razvoja I ekspanzije privrede unutar Zajednice. Bila je to još jedna zajednica koja je, pored značajnog doprinosa ostvarenju ekonomskih ciljeva, u još većoj meri doprinela ostvarenju političlke integracije evropskih država. Naime, 1967. God. Sporazumom o integraciji Evropska zajednica za ugalj I čelik, Evrposka ekonomska zajednica I Evropska zajednica u oblasti atomske energijre objedinjene su u okviru Evropske zajednice. Bio je ovo čin produbljivanja procesa ekonomske integracije u pravcu ostvarenja potpune ekonomske I monetarne unije.
I nakon toga, opstaje stalna težnja ka daljem produbljivanju zajdeništva evropskih država. Tako je 17.02.1986. God. Zaključen Akt o jedinstvu koji je stupio na snagu 01.01.1987. God. Predstavljao je prvu značajnu reviziju osnivačkih ugovora Evropske zajednice iz Rima I bitno je doprineo kompletiranju jedinstvernog (unutrašnjeg) tržišta I otklanjanju nepravilnosti u funkcionisanju Zajednice. Bio je I prvi zvanični dokument u kome je Evropska unija postavljena kao cilj postojanja Evropske zajednice.
Potom su usledili Delorov izveštaj, Mastrihtski sporazum I Evropska unija. Otvorene su medjudržavne granice, formirano jedinstveno tržište raden snage, robe, usluga I kapitala, stvaraju se megaintegracije multinacionalnih kompanija, integrišu se devizne berze, uskladjuju se zakonodavstva, fiskalne politike… Zapadna Evropa je krupnim koracima hitala ka zajedničkoj budućnosti I kao epilog desio se Euro I Monetarna unija.
2. UGOVOR IZ MASTRIHTA
Jedinstveno unutrašnje tržište Evropske zajdenice zapravo je bilo osnova za prelazak na viši nivo integracije, tj. ekonomsku I monetarnu uniju. Najbitnija spona izmedju dva nivoa integracije bio je Ugovor o Evropskoj uniji, zaključen 07.02.1992. God. U Mastrihtu (Holandija). Mastrihtski ugovor predstavlja “ustav Evrope” zasnovan na ekonomskoj I monetarnoj uniji, jedninstvenom tržištu, jedinstvenoj valuti. Krajnje odredište na dugom putu ostvarenja ujedinjene Evrope, upravo je monetarna unija. Ovaj put je brižljivo planiran I racionalno izvodjen, ali se često nailazilo na probleme I kontroverze koje su iznudjivale brojne izmene.
PUT RAZVOJA EKONOMSKE I MONETARNE UNIJE
Prilikom osnivanja Evropske zajednice za ugalj I čelik niti je spomenuta niti je predvidjena monetarna unija. Pitanja vezana za stabilnost domaće valute rešavale su zemlje članice samostalno, na osnovu Sporazuma iz Breton Wudsa formulisanog 1949. God. Pariteti nacionalnih valuta izražavani su u zlatu ili dolarima ($), s tim da ni jedna zemlja osim SAD nije bila obavezna da konvertuje svoje valute u zlato. SAD su konvertovale dolar u zlato po fiksnoj ceni od 35$ za jednu uncu zlata. Devizni kursevi valuta bili su fiksni uz dozvoljene fluktuacije u iznosu od 1% iznad ili ispod pariteta.
Breton-Wudski sporazum dao je značajan doprinos ubrzanju ekonomskoh rasta I stabilnosti Evrope posle Drugog svetskog rata, a pored njega drugi bitan kriterijum u održavanju stabilnosti valuta bile su preuzete obaveze prema MMF-u.
Daljim integrisanjem stvorena je Evropska ekonomska zajednica (EEZ) u čijem Ugovoru o osnivanju stoje odredbe o saradnji država članica, koja će omogućiti uskaldjivanje njihovih monetarnih politika I odredbe o stvaranju Monetarnog komiteta koji bi bio savetodavni organ na nivou Zajednice, a takodje bi I nadgledao monetarne I finansijske mere država članica.
Krajem 60-tih godina sve više dolaze do izražaja nedostaci Breton-Wudskog sistema. Nemačka marka I francuski franak su devalvirali što je ugrozilo I ostale evoropske monete.
Sporazumom o integraciji Evropska ekonomska zajednica, Evropska zajednica za ugalj I čelik I Evropska zajednica u oblasti atomske energije formirale su Evropsku zajednicu (EZ). Potom je u Hagu 1969. God. Održana sednica Saveta Zajednice na kojoj su analizirani ostvareni efekti koordinacije ekonomskih I monetarnih polititika zemalja članica. Razmotrene su mogućnosti daljeg razvoja, a luksemburškom premijeru Pjeru Werneru poveren je zadatak da sačini izveštaj EZ na temu stvaranja celovite monetarne unije evropskih zemalja. Stvoren je “Vernerov izveštaj” 1970. God. U kojem on po prvi put pominje izraz “ekonomska I monetarna unija” ističući da će “monetarna unija obezbediti rast I stabilnost unutar Zajednice I da će pojačati doprinos ekonomskoj ravnoteži u svetu I tako postati jedan od stubova stabilnosti”. Predložio je tri faze realizacije koje će, u narednih deset godina, omogućiti formiranje zajedničkog tržišta na kojem bi se slobodno kretali roba, usluge, kapital I radna snaga. Uz to Vernerov izveštaj ukazao je na potrebu I mogućnost uvodjenja jedinstvene centralne banke Zajednice, sistema zajedničkih rezervi I postavljanjem organa koji bi njima upravljao.
Prva faza počela je 01.01.1971. god., ali vrlo brzo tačnije već nakon pola godine Vernerov plan je ugoržen. Naime, avgusta 1971. god. Američka vlada, na čelu sa predsednikom Niksonom, suspendovala je konvertibilnost dolara u zlato što je označilo završetak Breton-Wudskog sistema.
Tako su 1952. God., na osnovu Šumanovog plana, šest zapadnoevropskih zemalja (Francuska, SR Nemačka, Belgija, Holandija, Luksemburg I Italija) potpisale Sporazum o formiranju Evropske zajednice za ugalj I čelik I na taj način prava nad ugljem I čelikom, najznačajnijim strateškim resursima tog perioda, prenele na Zajednicu. Bilo je to prvo “zajedničko tržište” koje je ujedinilo proizvodnju uglja I čelika ovih zemalja. Iza ovog, na prvi pogled ekonomskog sporazuma, krije se politički motiv, na šta ukazuje činjenica da Zajednica u suštini nije poboljšala raspolaganje ni ugljem i čelikom, ali je predstavljala osnovu šire političke saradnje.
Ovo je porvrdjeno 25.03.1957. god. Kada su Francuska, SR Nemačka, Belgija, Holandija, Luksemburg I Italija, Rimskim sporazumom, osnovale Evropsku ekonomsku zajdenicu. Ovaj sporazum je stupio na snagu 01.01.1959. Godine. Šest zemalja potpisnica Rimskog ugovora formirale su “tržište šestorice”.
Zajednica je sebi postavila sledeće zadatke:
1. uspostavljanje zajedničke trgovine I ekonomske I monetarne unije putem zajedničke politike I aktivnosti u ovim oblastima,
2. harmoničan I ravnomeran razvoj u zemljama Zajednice,
3. stalan rast koji neće biti inflatoran uz vodjenje računa o okruženju,
4. visok stepen uskadjenosti ekonomija,
5. visok stepen zaposlenosti I socijalne zaštite,
6. rast standarda I kvaliteta života,
7. ekonomsko I socijalno jednstvo I solidarnost izmedju članica Zajednice.
Zajednica je dakle, ovogućila uspostavljanje zajedničkog tržišta, uspešno stimulisala evropsku trgovinu, usaglašavanje ekonomskih politika I rast stabilnosti, podstakla kretanje kapitala I radne snage I tešnju vezu izmedju država članica, sve u cilju harmoničnog razvoja I ekspanzije privrede unutar Zajednice. Bila je to još jedna zajednica koja je, pored značajnog doprinosa ostvarenju ekonomskih ciljeva, u još većoj meri doprinela ostvarenju političlke integracije evropskih država. Naime, 1967. God. Sporazumom o integraciji Evropska zajednica za ugalj I čelik, Evrposka ekonomska zajednica I Evropska zajednica u oblasti atomske energijre objedinjene su u okviru Evropske zajednice. Bio je ovo čin produbljivanja procesa ekonomske integracije u pravcu ostvarenja potpune ekonomske I monetarne unije.
I nakon toga, opstaje stalna težnja ka daljem produbljivanju zajdeništva evropskih država. Tako je 17.02.1986. God. Zaključen Akt o jedinstvu koji je stupio na snagu 01.01.1987. God. Predstavljao je prvu značajnu reviziju osnivačkih ugovora Evropske zajednice iz Rima I bitno je doprineo kompletiranju jedinstvernog (unutrašnjeg) tržišta I otklanjanju nepravilnosti u funkcionisanju Zajednice. Bio je I prvi zvanični dokument u kome je Evropska unija postavljena kao cilj postojanja Evropske zajednice.
Potom su usledili Delorov izveštaj, Mastrihtski sporazum I Evropska unija. Otvorene su medjudržavne granice, formirano jedinstveno tržište raden snage, robe, usluga I kapitala, stvaraju se megaintegracije multinacionalnih kompanija, integrišu se devizne berze, uskladjuju se zakonodavstva, fiskalne politike… Zapadna Evropa je krupnim koracima hitala ka zajedničkoj budućnosti I kao epilog desio se Euro I Monetarna unija.
2. UGOVOR IZ MASTRIHTA
Jedinstveno unutrašnje tržište Evropske zajdenice zapravo je bilo osnova za prelazak na viši nivo integracije, tj. ekonomsku I monetarnu uniju. Najbitnija spona izmedju dva nivoa integracije bio je Ugovor o Evropskoj uniji, zaključen 07.02.1992. God. U Mastrihtu (Holandija). Mastrihtski ugovor predstavlja “ustav Evrope” zasnovan na ekonomskoj I monetarnoj uniji, jedninstvenom tržištu, jedinstvenoj valuti. Krajnje odredište na dugom putu ostvarenja ujedinjene Evrope, upravo je monetarna unija. Ovaj put je brižljivo planiran I racionalno izvodjen, ali se često nailazilo na probleme I kontroverze koje su iznudjivale brojne izmene.
PUT RAZVOJA EKONOMSKE I MONETARNE UNIJE
Prilikom osnivanja Evropske zajednice za ugalj I čelik niti je spomenuta niti je predvidjena monetarna unija. Pitanja vezana za stabilnost domaće valute rešavale su zemlje članice samostalno, na osnovu Sporazuma iz Breton Wudsa formulisanog 1949. God. Pariteti nacionalnih valuta izražavani su u zlatu ili dolarima ($), s tim da ni jedna zemlja osim SAD nije bila obavezna da konvertuje svoje valute u zlato. SAD su konvertovale dolar u zlato po fiksnoj ceni od 35$ za jednu uncu zlata. Devizni kursevi valuta bili su fiksni uz dozvoljene fluktuacije u iznosu od 1% iznad ili ispod pariteta.
Breton-Wudski sporazum dao je značajan doprinos ubrzanju ekonomskoh rasta I stabilnosti Evrope posle Drugog svetskog rata, a pored njega drugi bitan kriterijum u održavanju stabilnosti valuta bile su preuzete obaveze prema MMF-u.
Daljim integrisanjem stvorena je Evropska ekonomska zajednica (EEZ) u čijem Ugovoru o osnivanju stoje odredbe o saradnji država članica, koja će omogućiti uskaldjivanje njihovih monetarnih politika I odredbe o stvaranju Monetarnog komiteta koji bi bio savetodavni organ na nivou Zajednice, a takodje bi I nadgledao monetarne I finansijske mere država članica.
Krajem 60-tih godina sve više dolaze do izražaja nedostaci Breton-Wudskog sistema. Nemačka marka I francuski franak su devalvirali što je ugrozilo I ostale evoropske monete.
Sporazumom o integraciji Evropska ekonomska zajednica, Evropska zajednica za ugalj I čelik I Evropska zajednica u oblasti atomske energije formirale su Evropsku zajednicu (EZ). Potom je u Hagu 1969. God. Održana sednica Saveta Zajednice na kojoj su analizirani ostvareni efekti koordinacije ekonomskih I monetarnih polititika zemalja članica. Razmotrene su mogućnosti daljeg razvoja, a luksemburškom premijeru Pjeru Werneru poveren je zadatak da sačini izveštaj EZ na temu stvaranja celovite monetarne unije evropskih zemalja. Stvoren je “Vernerov izveštaj” 1970. God. U kojem on po prvi put pominje izraz “ekonomska I monetarna unija” ističući da će “monetarna unija obezbediti rast I stabilnost unutar Zajednice I da će pojačati doprinos ekonomskoj ravnoteži u svetu I tako postati jedan od stubova stabilnosti”. Predložio je tri faze realizacije koje će, u narednih deset godina, omogućiti formiranje zajedničkog tržišta na kojem bi se slobodno kretali roba, usluge, kapital I radna snaga. Uz to Vernerov izveštaj ukazao je na potrebu I mogućnost uvodjenja jedinstvene centralne banke Zajednice, sistema zajedničkih rezervi I postavljanjem organa koji bi njima upravljao.
Prva faza počela je 01.01.1971. god., ali vrlo brzo tačnije već nakon pola godine Vernerov plan je ugoržen. Naime, avgusta 1971. god. Američka vlada, na čelu sa predsednikom Niksonom, suspendovala je konvertibilnost dolara u zlato što je označilo završetak Breton-Wudskog sistema.