22-01-2010, 06:47 PM
Emfizem pluća
Je hronično oboljenje perifernih dišnih puteva koje karakterizira trajnim proširenjem zračnih prostora i razaranjem njihovih stjenki u plućima, udružen sa razaranjem alveolarnih membrana zbog čega se one spajaju i postaju afunkcionalne.Bolst je poslijedica abnormalne upalne reakcije uzrokovane pušenjem i drugim stetnim agensima u obliku aerosoli. Nadalje dolazi do destrukcije plućnog tkiva, gubitka veze između alveola i kapilara te smanjenja elastične retraktilnosti pluća. Oboljenje je udruženo sa hroničnim bronhitisom.
Klinička slika
Simptomi variraju ovisno o stupnju težine bolesti.
Oboljeli se žale na hronični produktivan kašalj sa sluzavim iskašljajem sivkaste boje,otežano dišu,ostaju bez daha pri naporu a kasnije i u miru,guši ih te se teže oporavljaju nakon prehlade.Čest je gubitak tjelesne težine. Bolest progresivno napreduje pa se simptomi pogoršavaju i pacijent se obično javlja ljekaru u poodmaklom stadiju bolesti.
Stabilan tok prekidaju egzarcerbacije uzrokovane infekcijama traheobronhalnog stabla,te različiti iritansi,ajrozagađenja i sl.
Pregledom pacijenta najčešće ustanovimo dispneu,disajni šum u vidu zviždanja pri expirijumu, kratak inspirij, rad pomoćne dišne muskulature,cijanozu bilo da je ona centralnog ili perifernog tipa kao i auskultacijom stridor, hropce, zviždanje. Grudni koš je bačvast.
Zbog velike koncentracije zraka u plućima često je prisutna tahikardija .
Poodmakli stadij bolesti dijagnosticiramo pojavom plućne hipertenzije i plućnog srca.
Dijagnoza se uspostavlja na osnovu anamnestičkog podatka o dugogodišnjem pušačkom stažu, fizikalnog nalaza na plućima koji karakteriše pojava disajnog šuma pri expirijumu a koji predstavlj indikacija za mjerenje vitalnog kapaciteta pluća spirometrijom. Rtg pluća pokazuje povećan međurebarni prostor sa gotovo horizontalno postavljenim rebrima i pojačanom prozračnostću pluća.Uslijed reperkusije preko pulmonalnih vena dolazi do proširenja desnog ventrikula Cor pulmonale. Kod pacijenta sa plućnim emfizemom spirometrijom se registruje udružen obstruktivni i restriktivni sindrom kao poslijedica umnožavanja vezivnog tkiva koji je poslijedica hroničnog upalnog stanja.
Smanjene su vrijednosti FEV1 I FVC.Radi se i bronhodilatacijski test gje je I dalje postoji obstrukcija jer proces nije u potpunosti reverzibilan. Na terapiju.
Policitemija nastaje usled pretjeranog lučenja eritropoetina usled hronične hipoksemije. Acidobazna ravnoteža je poremećena u stanjima kada je FEV1 manji od 4o % a u smislu hipoksemije i hiperkapnije i respiracijska acidoze u arterijskoj krvi.
Terapija i prevencija oboljenja
Liječenje je simptomatsko a podrazumjeva odklanjanje uzroka i simptoma bolesti u cilju poboljšanja općeg stanja pacijenta i preveniranju egzacerbacija.
U fazama egzacerbacija daju sebronhodilatatatori u vidu ajrosoli,antikolinergiciteofilini,kortikosteroidi te antibiotici za smirivanje upale te eventualne infekcije.
Je hronično oboljenje perifernih dišnih puteva koje karakterizira trajnim proširenjem zračnih prostora i razaranjem njihovih stjenki u plućima, udružen sa razaranjem alveolarnih membrana zbog čega se one spajaju i postaju afunkcionalne.Bolst je poslijedica abnormalne upalne reakcije uzrokovane pušenjem i drugim stetnim agensima u obliku aerosoli. Nadalje dolazi do destrukcije plućnog tkiva, gubitka veze između alveola i kapilara te smanjenja elastične retraktilnosti pluća. Oboljenje je udruženo sa hroničnim bronhitisom.
Klinička slika
Simptomi variraju ovisno o stupnju težine bolesti.
Oboljeli se žale na hronični produktivan kašalj sa sluzavim iskašljajem sivkaste boje,otežano dišu,ostaju bez daha pri naporu a kasnije i u miru,guši ih te se teže oporavljaju nakon prehlade.Čest je gubitak tjelesne težine. Bolest progresivno napreduje pa se simptomi pogoršavaju i pacijent se obično javlja ljekaru u poodmaklom stadiju bolesti.
Stabilan tok prekidaju egzarcerbacije uzrokovane infekcijama traheobronhalnog stabla,te različiti iritansi,ajrozagađenja i sl.
Pregledom pacijenta najčešće ustanovimo dispneu,disajni šum u vidu zviždanja pri expirijumu, kratak inspirij, rad pomoćne dišne muskulature,cijanozu bilo da je ona centralnog ili perifernog tipa kao i auskultacijom stridor, hropce, zviždanje. Grudni koš je bačvast.
Zbog velike koncentracije zraka u plućima često je prisutna tahikardija .
Poodmakli stadij bolesti dijagnosticiramo pojavom plućne hipertenzije i plućnog srca.
Dijagnoza se uspostavlja na osnovu anamnestičkog podatka o dugogodišnjem pušačkom stažu, fizikalnog nalaza na plućima koji karakteriše pojava disajnog šuma pri expirijumu a koji predstavlj indikacija za mjerenje vitalnog kapaciteta pluća spirometrijom. Rtg pluća pokazuje povećan međurebarni prostor sa gotovo horizontalno postavljenim rebrima i pojačanom prozračnostću pluća.Uslijed reperkusije preko pulmonalnih vena dolazi do proširenja desnog ventrikula Cor pulmonale. Kod pacijenta sa plućnim emfizemom spirometrijom se registruje udružen obstruktivni i restriktivni sindrom kao poslijedica umnožavanja vezivnog tkiva koji je poslijedica hroničnog upalnog stanja.
Smanjene su vrijednosti FEV1 I FVC.Radi se i bronhodilatacijski test gje je I dalje postoji obstrukcija jer proces nije u potpunosti reverzibilan. Na terapiju.
Policitemija nastaje usled pretjeranog lučenja eritropoetina usled hronične hipoksemije. Acidobazna ravnoteža je poremećena u stanjima kada je FEV1 manji od 4o % a u smislu hipoksemije i hiperkapnije i respiracijska acidoze u arterijskoj krvi.
Terapija i prevencija oboljenja
Liječenje je simptomatsko a podrazumjeva odklanjanje uzroka i simptoma bolesti u cilju poboljšanja općeg stanja pacijenta i preveniranju egzacerbacija.
U fazama egzacerbacija daju sebronhodilatatatori u vidu ajrosoli,antikolinergiciteofilini,kortikosteroidi te antibiotici za smirivanje upale te eventualne infekcije.