Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Puna verzija: Istorijski razvoj skijanja
Trenutno pregledate Lite verziju foruma. Pogledajte punu verziju sa odgovarajućim oblikovanjima.
SADRŽAJ

1. Uvod
Historija skijanja - pristupna razmatranja
2. Predmet i problem
Predmet
Problem
3. Cilj i zadaci
3.1. Cilj - Tehnike alpskog skijanja
3.2. Zadaci
3.2.1 Lilenfender tehnika
3.2.2 Alberg tehnika
3.2.3 Telemark tehnika
3.2.4 Carving tehnika
4. Metodologija rada
4.1. Historija skijanja
4.2. Prve skije
4.3. Razvoj škola skijanja
4.4. Discipline alpskog skijanja
4.5. Prva takmičenja
4.6. Prve zimske olimpijske igre
4.7. Razvoj alpskog skijanja u Evropi
4.8. Deset zlatnih pravila za sve sudionike bijelih padina.
5. Zaključak
6. Literarura


Prema nekim sačuvanim pećinskim crtežima i predmetima materijalne kulture kamenoga doba može se zaključiti, da su se prastanovnici najsjevernijih predjela Zemlje kretali po snježnim prostranstvima pomoću neke naprave koju su stavljali na svoju obuću.Jedna od najstarijih “skija“ stara oko 4500 godina, pronađena je u Hotingu (Švedska), a najstariji crtež “skijaša“ pronađen je oko 2000 godina u pećini na otoku Rodoy (Norveška).
Poznati su sljedeći tipovi skija:

Arktički tip skija poznat je u sjevernoj Aziji i sjeveroistočnoj Evropi.Skije su bile široke, jednake dužine, presvučene krznom sa podignutim mjestom za stopala.

Južni tip skija karakterističan je za sjeveroistočnu i istočnu Aziju.Skije su imale gole plohe, nisu bile presvučene krznom, jednake dužine, kratke sa izdubljenim mjestom za stopala.

Centralni sjeverni tip.Obje skije nisu bile iste dužine.Lijeva skija je bila duža a desna kraća i presvučena krznom.Skijaš se pri vožnji odgurivao desnom nogom a na lijevoj je klizao.

Skije su uglavnom upotrebljavali lovci, stočari, vojnici, poštari i drugi koji su morali da se kreću po snijegu da bi prevalili velika prostranstva.
Sa razvojem skija i štapovi su mijenjali svoj oblik.U početku je koplje služilo kao štap za odgurivanje, a kasnije su se počela upotrebljavati dva štapa.Uglavnom su se izrađivala od drveta.

Skijanje kao sport pojavilo se u drugoj polovini XVIII vijeka.Prvo takmičenje održano je 1770. godine u mjestu Kristijaniji današnji Oslo.
Prvi skijaški klub osnovan je 1875. godine u Kristijaniji.Skijanje je ušlo u program zimskih Olimpijskih igara 1924. godine u Šamoniju.
Kao sport na prostorima bivše Jugoslavije skijanje datira od 1896. godine i vezano je za ime Franje Bučara.Prvo prvenstvo u bivšoj Jugoslaviji održano je u Bohinju 1921. godine.


Oprema za alpsko skijanje

Skijaška oprema u alpskom skijanju je usavršavana, prilagođavana i podređivana postizanju dobrih rezultata na takmičenju.Sigurno ni u jednom sportu oprema nije uticala na smanjenje rizika od povređivanja kao u alpskom skijanju.Najveći doprinos u smanjenju rizika povređivanja dali su skijaški vezovi sa skijaškom cipelom.Od momenta odvajanja skije od cipele broj padova je znatno manji.

U skijašku opremu ubrajamo:
-skije sa vezovima
-skijaške cipele ili pancerice
-skijaški štapovi
-skijaška jakna
-skijaške pantalone
-skijaška kapa
-skijaške rukavice
-skijaške naočale ili brile
-sunčane naočale
-zaštitne kreme
-voskovi ili maze




Osnovni metodi u obuci alpskog skijanja

Metodski postupci koji se primjenjuju u nastavi skijanja slični su metodskim postupcima koji se primjenjuju kod obuke i usavršavanja tehničkih elemenata u drugim sportovima.Izbor nastavnih metoda i njihovo dosljedno primjenjivanje u određenim fazama obuke i treninga, predstavlja zajedničku komponentu u savladavanju pravilne tehnike.U obuci alpskog skijanja koriste se najčešće dva metoda.

Metod usmenog izlaganja

Metoda usmenog izlaganja je nezamjenljiv metoda u nastavi skijanja.Opisivanje pojedinih dijelova pokreta ili opisivanje pokreta u cjelini stvara kod skijaša predstavu kako treba izvesti određeni pokret.Usmenim saopštavanjem može se objasniti suština pokreta, te ukazati na određene greške i korekciju tijela.Ukazujući na dobre i loše strane kod izvođenja pojedinih elemenata,skijaš može da koriguje loše izvođenje a da usvaja pravilnu tehniku.

Nastavnik ili trener koji saopštava skijašima određene informacije mora da bude jasan, konkretan, pristupačan, a tumačenje pojedinih pojmova prezentovani na najjednostavniji način.Nepotrebno je saopštavanje velikog broja informacija sa nepoznatim izrazima i nepoznatim detaljima koji će potisnuti suštinu.Ako se dobro i pravilno objasni određeni pokret, ističući suštinu, veća je vijerovatnoća usvajanja i memorisanja tog pokreta.Komuniciranje riječima pri obuci skijanja razvija sigurnost, samopouzdanje i motiviše na brže usvajanje skijaške tehnike.

Metoda demonstracije

Metoda demonstracije je nezaobilazni metoda u obuci skijaških elemenata.Vizuelno doživljavanje pokreta smatra se najefikasnijim, najracionalnijim i najbržim stvaranjem slike u centralnom nervnom sistemu.Zbog toga, demonstracija određenih elemenata zahtijeva tehnički ispravno i vizualno jasno predstavljanje.Poseban značaj ova metoda ima u radu sa djecom, jer djeca imaju veliku moć oponašanja.Elementi koji se demonstriraju ostavljaju snažan utisak i posmatrači ih doživljavaju na svoj način pokušavajući da ih oponašaju.Pored tehničke ispravnosti kod demonstracije pojedinih elemenata, neophodno je zadovoljiti i estetsku komponentu.Svaki skijaš ima svoj stil na skijama koji je karakterističan i prepoznatljiv, što početnicima omogućava oponašanje pri obučavanju i automatizaciji skijaških elemenata.Demonstrator ne smije praviti greške pri demonstraciji pojedinih elemenata.Greške koje se jednom usvoje teško ih je ispraviti.Lakše je naučiti novo kretanje, nego ispraviti pogrešno naučeno.Metod demonstracije, ima dva načina na kojima se može prikazati određeni elemenat.To su: sintetički i analitički način demonstracije.
Referentni URL