06-02-2014, 12:18 AM
UVOD
Sadržaj:
Prvi istinski filozof, kako po svom dijalektičkom izričaju tako i po svojoj neuobičajenoj pojmovnoj artikulaciji, bio je Heraklit. Hegel, koji je bio izvanredan poznavalac antičkih misaonih paradigmi, to kaže na sledeći način: „Dakle, kod Heraklita se prvi put može naći filozofska ideja u njenoj spekulativnoj formi”. Ako filozofija nastaje iz sistematske i kontinuirane prakse mišlјenja, sa jezikom koji treba, koliko god je moguće, da se razlikuje od poetskog i tzv. običnog govora, onda ponajbolјi predstavnik takve tendencije u dotadašnjoj istoriji filozofije svakako jeste Heraklit.
Milećani su govorili o tome kako je svako kretanje i svaka promena pod uticajem toplote; to je uticalo na Heraklita da kretanje sveta vidi kao vatru; tako je za njega vatra počelo (arché), no ne neka vatra kao konkretna stvar (vatra u peći, ili plamen zapaljenog drveta), već vatra kao nešto što uvek ostaje identično sebi, kao proces, u kome uvek nastaju i iznova nestaju stvari; vatra je svet u njegovoj nenastaloj i nedovršenoj promenljivosti. Sve ovo već je za stare mislioce predstavljalo veliku teškoću i zato su Heraklita još u stara vremena nazivali mračnim. Inače Heraklit (540-480), sin Herakontov, bio je kraljevskog porekla i kažu da se prestola odrekao u korist svog brata; u Efesu je vladala demokratija koju Heraklit nije cenio; bio je ponosan i ohol, govoreći da “mnogoznalaštvo ne uči mudrosti jer bi naučilo Hesioda i Pitagoru, Ksenofana i Hekateja”.
Milećani su govorili o tome kako je svako kretanje i svaka promena pod uticajem toplote; to je uticalo na Heraklita da kretanje sveta vidi kao vatru; tako je za njega vatra počelo (arché), no ne neka vatra kao konkretna stvar (vatra u peći, ili plamen zapaljenog drveta), već vatra kao nešto što uvek ostaje identično sebi, kao proces, u kome uvek nastaju i iznova nestaju stvari; vatra je svet u njegovoj nenastaloj i nedovršenoj promenljivosti. Sve ovo već je za stare mislioce predstavljalo veliku teškoću i zato su Heraklita još u stara vremena nazivali mračnim. Inače Heraklit (540-480), sin Herakontov, bio je kraljevskog porekla i kažu da se prestola odrekao u korist svog brata; u Efesu je vladala demokratija koju Heraklit nije cenio; bio je ponosan i ohol, govoreći da “mnogoznalaštvo ne uči mudrosti jer bi naučilo Hesioda i Pitagoru, Ksenofana i Hekateja”.
Sadržaj:
1 UVOD 3
2 Osnovne ideje Heraklitove filozofije 4
3 Percepcije Heraklitove filozofije 8
4 ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 15
2 Osnovne ideje Heraklitove filozofije 4
3 Percepcije Heraklitove filozofije 8
4 ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 15