13-10-2013, 09:30 AM
Velika idejna srodnost i politička bliskost – kulturno-istorijski, spontano i gotovo prirodno iznjedrenih ondašnjih kulturnih vedeta i uzornih klasika južnoslovenskih književnosti Ivana Mažuranića, Franca Prešerna i Petra II Petrovića Njegoša – stvarao je isti slobodarski duh i slična etička rješenja, iako su im teme na prvi pogled i vremenski i strukturno različite. Duh vremena, uoči revolucionarne 1848. godine, dugo je nadolazio horizontom Mažuranićeve „stravne vizije“, svakako podsticane metaforičkom „jekom od Balkana“ iz sužanjstva probuđene domovine, i ostale „braće“ u okovima, i crnogorskim poklicima slobodom ponesenih Crnogoraca.
To snažno društveno i istorijsko podrhtavanje tla, i gotovo izvjesna vulkanska energija, koja se sve uočljivije najavljivala snažnim odbljeskom oslobodilačkog plamena – rezultiralo je (na južnoslovenskim prostorima) književnim ostvarenjima trajnih etičkih i umjetničkih vrijednosti, kakva su djela: Smrt Smailage Čengića Ivana Mažuranića (1846), Krštenje na Savici Franca Prešerna (otprilike tada knjiški saobražena, odnosno preštampana u posebnoj zbirci Prešernove Poezije), i Gorski vijenac Petra II Petrovića Njegoša (1847).
To snažno društveno i istorijsko podrhtavanje tla, i gotovo izvjesna vulkanska energija, koja se sve uočljivije najavljivala snažnim odbljeskom oslobodilačkog plamena – rezultiralo je (na južnoslovenskim prostorima) književnim ostvarenjima trajnih etičkih i umjetničkih vrijednosti, kakva su djela: Smrt Smailage Čengića Ivana Mažuranića (1846), Krštenje na Savici Franca Prešerna (otprilike tada knjiški saobražena, odnosno preštampana u posebnoj zbirci Prešernove Poezije), i Gorski vijenac Petra II Petrovića Njegoša (1847).