18-01-2010, 10:44 PM
Zadatak dobrog menadžera svake organizacije jeste da na pravi način doprinese maksimalnom iskorišćavanju resursa u cilju ostvarivanja interesa i ciljeva organizacije.
Najvažniji resurs je čovek. Ipak, upravljanju najvažnijeg resursa se dosad u praksi pridavalo najmanje pažnje. Naš zadatak je da to stanje promenimo i da, što detaljnijim proučavanjem materije upravljanja ljudskim resursima, doprinesemo što boljem statusu radnika u organizacijama a time i boljem statusu radnika u društvu u celini.
Upravljanje ljudskim resursima (Human Resources Management ) je faza operativnog menadžmenta putem koje menadžment firme stvara celovite pretpostavke za visok stepen zadovoljstva angažovanih resursa.
HRM je strateška menadžerska funkcija u okviru koje organizacijski top menadžeri stvaraju celovite menadžerske pretpostavke za visok stepen zadovoljstva angažovanih ljudskih resursa.
Menadžment ljudskog resursa se svodi na:
1. Definisanje ljudskih potreba
2. Nabavljanje ljudi
3. Adaptaciju kadrova
4. Vođenje ljudi
5. Permanentno učenje
6. Maksimalan učinak
7. Veliko zadovoljstvo rukovodioca
8. Veliko zadovoljstvo zaposlenog
Ljudski resurs je najvažniji organizacijski resurs. Njegov kvalitet je osnovni faktor kvaliteta cele organizacije. Razvoj ljudskih resursa je proces pripreme zaposlenih da maksimiziraju svoju korist organizacijom i njihovu satisfakciju poslom. Razvoj ljudskih resursa uključuje obrazovanje i obuku zaposlenih. U uslovima stalnih promena znanje postaje bitan razvojni resurs. Pojam znanja je višedimenzionalan. Znanje se deli na eksplicitno I tiho- skriveno znanje. Eksplicitno znanje čine veštine I činjenice, koje se mogu preneti na druge I obično je dokumentovano. Tiho- skriveno znanje je nedokumenovano znanje I teško ga je prevesti nekom drugom. Razvoj I usavršavanje sistema upravljanja ljudskim resursima treba da bude prioritetan zadatak menadžmenta.
Tehnički progres i obrazovanje
"Niko na svetu nije jači od čoveka koji zna".
Japanska narodna poslovica
"Samo je mašta važnija od znanja".
Albert Ajnštajn
Pojmovno određenje tehničkog progresa
Tehnološke snage predstavljaju tehniku, znanje i aktivnosti koje vode ka ubrzanim promenama u procesu rada. Tehnološke snage su nosioci promena i prednosti u poslovanju i upravljanju. Tehničko-tehnološki progres je najdinamičniji faktor privrednog razvoja, koji jedini omogućava realno povećanje društvenog i ličnog standarda i tako vodi prema tzv. društvu opšteg blagostanja.
Tehnički progres se može posmatrati s više aspekata: filosofskog, sociološkog ekonomoskog, psihološkog i istorijskog. Termin „tehniški progres“ kao termin u drugim literaturama može da bude i kao „naučno tehnološka revolucija“, „materijalna - tehnička baza“, „naučno - tehnički progres“, „tehničko - tehnološka revolucija“, „savršenstvo bezdušja“, „progres“. Neki od ovih termina upotrebljavaju se valjano, neki se koriste kao sinonimi. Fenomenu tehnike se posvećuje značajna teorijska pažnja. Istoriju moderne tehnike vezujemo za dva poslednja veka kada su naučna dostignuća doživela veliki procvat. Istorijski razvoj tehnike može se različito periodizovati. Razlikujemo tri oblika u tehnici: alatnu tehniku pračoveka, obrtničku i konstruktivnu tehniku, tehniku visokih agrarnih kultura i mašinsku tehniku s radarom, automatizaciju i kibernetiku.Sam pojam tehnike razmatra se sa užeg i šireg aspekta. U užem smislu, pod tehnikom se podrazumevaju sredstva za rad, da bi šira tehnika predstavljala ne samo sredstva za rad nego i znanje, iskustvo, umeće, veštine i sposobnosti. Pod tehnikom se podrazumevaju celokupna sredstva za rad koja je izradio čovek na osnovu poznavanja zakona prirode. Čovek je svojim znanjem, iskustvom i umećem, tvorac i realizator tehnike.
Tehnologija je blizak pojam tehnici. Tehnologija je način upotrebe postojećih proizvodnih metoda i postupaka tj. tehnologija podrazumeva način upotrebe tehnike. Dopušteno je premeštanje s jedne lokacije na drugu i njeno korišćenje. Prenos tehnologije možemo svrstati u više grupa. U prvoj grupi su: mašine, uređaji, alati, oprema i materijal. Drugu grupu čine ljudi sa znanjem, sposobnošću, umećem o datoj tehnologiji, koja se prenosi putem nastave, savetovanjem, redovnim poučavanjem i informacijama iskazanim na drugi način.
Naučno tehnološka revolucija je poslednjih decenija beležila niz značajnih otkrića u nauci i tehnici koja se primenjuju na polju elektronoke, kibernetike, automatizacije, informatike, hemijske industrije, obrazovanja, saobraćaja, tehnike, energetike.. Te promene dovode do radikalnih izmena u tehnici ali i do revolucionarnog karaktera i sadržaja čovekovog radnog procesa i društvenog odnosa. U svetu produktivnih snaga započinje borba za industrijsku budućnost, bitka za budućnost je dobrim delom bitka za računare.
Tehnički progres je širi pojam od sredstva rada i oruđa za rad. Pod tehničkim progresom podrazumevamo usavršavanje oruđa za rad i metode proizvodnje, rezultat toga je povećanje produktivnosti rada. Termin „naučno – tehnički progres“ uključuje u sebi razvoj i usavršavanje tehnike, proizvodnje, pronalaženje i primenu novih vidova energije, industrijski materijal, proizvode i sirovine. Tehnički progres podrazumeva u stvari unapređenje tehnologije, poboljšanje postojećih mašina i pojavu novih mačina i drugih proizvoda, što podrazumeva porast obrazovanja i usavršavanje stručnosti. Ovako definisan tehnički progres pokazuje suštinsku vezu nauke, tehnike i tehnologije pa se može upotrebiti kao sinonim za naučno – zehnički progres. Pri čemu ne treba zanemariti činjenicu da je ona u funkciji čoveka koji planira nauku, organizaciju rada, sredstva rada, tj. čovek planira i nadgleda novu tehniku i tehnologiju progresa društva.
Najvažniji resurs je čovek. Ipak, upravljanju najvažnijeg resursa se dosad u praksi pridavalo najmanje pažnje. Naš zadatak je da to stanje promenimo i da, što detaljnijim proučavanjem materije upravljanja ljudskim resursima, doprinesemo što boljem statusu radnika u organizacijama a time i boljem statusu radnika u društvu u celini.
Upravljanje ljudskim resursima (Human Resources Management ) je faza operativnog menadžmenta putem koje menadžment firme stvara celovite pretpostavke za visok stepen zadovoljstva angažovanih resursa.
HRM je strateška menadžerska funkcija u okviru koje organizacijski top menadžeri stvaraju celovite menadžerske pretpostavke za visok stepen zadovoljstva angažovanih ljudskih resursa.
Menadžment ljudskog resursa se svodi na:
1. Definisanje ljudskih potreba
2. Nabavljanje ljudi
3. Adaptaciju kadrova
4. Vođenje ljudi
5. Permanentno učenje
6. Maksimalan učinak
7. Veliko zadovoljstvo rukovodioca
8. Veliko zadovoljstvo zaposlenog
Ljudski resurs je najvažniji organizacijski resurs. Njegov kvalitet je osnovni faktor kvaliteta cele organizacije. Razvoj ljudskih resursa je proces pripreme zaposlenih da maksimiziraju svoju korist organizacijom i njihovu satisfakciju poslom. Razvoj ljudskih resursa uključuje obrazovanje i obuku zaposlenih. U uslovima stalnih promena znanje postaje bitan razvojni resurs. Pojam znanja je višedimenzionalan. Znanje se deli na eksplicitno I tiho- skriveno znanje. Eksplicitno znanje čine veštine I činjenice, koje se mogu preneti na druge I obično je dokumentovano. Tiho- skriveno znanje je nedokumenovano znanje I teško ga je prevesti nekom drugom. Razvoj I usavršavanje sistema upravljanja ljudskim resursima treba da bude prioritetan zadatak menadžmenta.
Tehnički progres i obrazovanje
"Niko na svetu nije jači od čoveka koji zna".
Japanska narodna poslovica
"Samo je mašta važnija od znanja".
Albert Ajnštajn
Pojmovno određenje tehničkog progresa
Tehnološke snage predstavljaju tehniku, znanje i aktivnosti koje vode ka ubrzanim promenama u procesu rada. Tehnološke snage su nosioci promena i prednosti u poslovanju i upravljanju. Tehničko-tehnološki progres je najdinamičniji faktor privrednog razvoja, koji jedini omogućava realno povećanje društvenog i ličnog standarda i tako vodi prema tzv. društvu opšteg blagostanja.
Tehnički progres se može posmatrati s više aspekata: filosofskog, sociološkog ekonomoskog, psihološkog i istorijskog. Termin „tehniški progres“ kao termin u drugim literaturama može da bude i kao „naučno tehnološka revolucija“, „materijalna - tehnička baza“, „naučno - tehnički progres“, „tehničko - tehnološka revolucija“, „savršenstvo bezdušja“, „progres“. Neki od ovih termina upotrebljavaju se valjano, neki se koriste kao sinonimi. Fenomenu tehnike se posvećuje značajna teorijska pažnja. Istoriju moderne tehnike vezujemo za dva poslednja veka kada su naučna dostignuća doživela veliki procvat. Istorijski razvoj tehnike može se različito periodizovati. Razlikujemo tri oblika u tehnici: alatnu tehniku pračoveka, obrtničku i konstruktivnu tehniku, tehniku visokih agrarnih kultura i mašinsku tehniku s radarom, automatizaciju i kibernetiku.Sam pojam tehnike razmatra se sa užeg i šireg aspekta. U užem smislu, pod tehnikom se podrazumevaju sredstva za rad, da bi šira tehnika predstavljala ne samo sredstva za rad nego i znanje, iskustvo, umeće, veštine i sposobnosti. Pod tehnikom se podrazumevaju celokupna sredstva za rad koja je izradio čovek na osnovu poznavanja zakona prirode. Čovek je svojim znanjem, iskustvom i umećem, tvorac i realizator tehnike.
Tehnologija je blizak pojam tehnici. Tehnologija je način upotrebe postojećih proizvodnih metoda i postupaka tj. tehnologija podrazumeva način upotrebe tehnike. Dopušteno je premeštanje s jedne lokacije na drugu i njeno korišćenje. Prenos tehnologije možemo svrstati u više grupa. U prvoj grupi su: mašine, uređaji, alati, oprema i materijal. Drugu grupu čine ljudi sa znanjem, sposobnošću, umećem o datoj tehnologiji, koja se prenosi putem nastave, savetovanjem, redovnim poučavanjem i informacijama iskazanim na drugi način.
Naučno tehnološka revolucija je poslednjih decenija beležila niz značajnih otkrića u nauci i tehnici koja se primenjuju na polju elektronoke, kibernetike, automatizacije, informatike, hemijske industrije, obrazovanja, saobraćaja, tehnike, energetike.. Te promene dovode do radikalnih izmena u tehnici ali i do revolucionarnog karaktera i sadržaja čovekovog radnog procesa i društvenog odnosa. U svetu produktivnih snaga započinje borba za industrijsku budućnost, bitka za budućnost je dobrim delom bitka za računare.
Tehnički progres je širi pojam od sredstva rada i oruđa za rad. Pod tehničkim progresom podrazumevamo usavršavanje oruđa za rad i metode proizvodnje, rezultat toga je povećanje produktivnosti rada. Termin „naučno – tehnički progres“ uključuje u sebi razvoj i usavršavanje tehnike, proizvodnje, pronalaženje i primenu novih vidova energije, industrijski materijal, proizvode i sirovine. Tehnički progres podrazumeva u stvari unapređenje tehnologije, poboljšanje postojećih mašina i pojavu novih mačina i drugih proizvoda, što podrazumeva porast obrazovanja i usavršavanje stručnosti. Ovako definisan tehnički progres pokazuje suštinsku vezu nauke, tehnike i tehnologije pa se može upotrebiti kao sinonim za naučno – zehnički progres. Pri čemu ne treba zanemariti činjenicu da je ona u funkciji čoveka koji planira nauku, organizaciju rada, sredstva rada, tj. čovek planira i nadgleda novu tehniku i tehnologiju progresa društva.