09-09-2013, 02:11 PM
DEMOKRATIJA I TIRANIJA VEĆINE
Za razliku od nekih svojih prethodnika, Aleksis de Tokvil, Dzon Stjuart Mil i drugi njihovi savremenici opasnost po slobodu nisu vidjeli u svemoći pojedinca i manjine, već u njihovoj nemoći u odnosu na svemoć većine u modernom demokratskom poretku. Pri tome, oni su pod svemoći većine, odnosno tiranijom većine podrazumjevali i moć centralizovane i birokratizovane države i tiraniju javnog mnjenja, odnosno tiraniju ili despotizam vladajućeg mišljenja. Na samom početku Demokratije u Americi Tokvil je napisao: „Ova knjiga ne svrstava se ni uz jedno viđenje; pišući je, nisam bio namjeran niti da povlađujem niti da se suprotstavim ijednoj stranci; preduzeo sam da vidim, ne drugačije, nego dalekosežnije nego stranke; i dok se one bave samo sutrašnjicom, ja sam htIo da mislim na budućnost.“
Tokvil je relativno brzo bio zaboravljen da bi skoro čitav vijek kasnije bio ponovo otkriven, kada je njegovo djelo nadraslo svoje vrijeme i kada se ispostavilo da su njegova razmatranja tiranije javnog mnjenja, odnosno pojava masovnog društva i konformizma, pojedinca usamljenog i izgubljenog u masi, centralizacije vlasti i birokratizacije društvenog života, više nego upečatljiva razmatranja tegobne žive stvarnosti. Mučeći se sa pojavom, odnosno vizijom koju je ne sasvim dosledno nazivao tiranijom većine, Tokvil je na kraju Demokratije u Americi priznao: „Mislim, dakle, da vrsta potlačenosti kakva prijeti demokratskim narodima neće ni po čemu ličiti na ono što joj je prethodilo u svijetu, njen obrazac ne mogu naši savremenici naći u svom sjećanju. Uzalud i sam tražim izraz koji bi tačno označio predstavu koju sam sebi o njoj stvorio i koji bi je obuhvatio; stare riječi, despotizam i tiranija, tu ne odgovaraju. Stvar je nova, pošto ne mogu da joj nađem ime, treba da pokušam da je definišem.“
Tokvil je relativno brzo bio zaboravljen da bi skoro čitav vijek kasnije bio ponovo otkriven, kada je njegovo djelo nadraslo svoje vrijeme i kada se ispostavilo da su njegova razmatranja tiranije javnog mnjenja, odnosno pojava masovnog društva i konformizma, pojedinca usamljenog i izgubljenog u masi, centralizacije vlasti i birokratizacije društvenog života, više nego upečatljiva razmatranja tegobne žive stvarnosti. Mučeći se sa pojavom, odnosno vizijom koju je ne sasvim dosledno nazivao tiranijom većine, Tokvil je na kraju Demokratije u Americi priznao: „Mislim, dakle, da vrsta potlačenosti kakva prijeti demokratskim narodima neće ni po čemu ličiti na ono što joj je prethodilo u svijetu, njen obrazac ne mogu naši savremenici naći u svom sjećanju. Uzalud i sam tražim izraz koji bi tačno označio predstavu koju sam sebi o njoj stvorio i koji bi je obuhvatio; stare riječi, despotizam i tiranija, tu ne odgovaraju. Stvar je nova, pošto ne mogu da joj nađem ime, treba da pokušam da je definišem.“
Sadržaj
1 DEMOKRATIJA I TIRANIJA VEĆINE 2
2 LITERATURA 16
2 LITERATURA 16