18-01-2010, 03:26 PM
SADRŽAJ:
UVODNA RAZMATRANJA..7
Prvi dio
MEĐUNARODNI USLOVI I OKVIRI ZA ZAKLJUČIVANJE BILATERALNIH SPORAZUMA O UZAJAMNOM PODSTICANJU I ZAŠTITI ULAGANJA
1.1. PRAVNI OKVIR ZA STRANA ULAGANJA10
1.2. POKUŠAJI STVARANJA JEDINSTVENE MEĐUNARODNE REGULATIVE U OBLASTI STRANIH ULAGNJA.....12
1.3. MODELI BILATERALNIH SPORAZUMA KAO OSNOV ZA STRANA ULAGANJA13
Drugi dio
DEFINICIJA I VRSTE KAPITALNIH TRANSAKCIJA SA INOSTRANSTVOM
2.1. GLAVNI PROPISI KOJI SE PRIMJENJU NA ULAGANJA
STRANIH LICA.....15
2.2. KAPITALNI POSLOVI SA INOSTRANSTVOM....16
Treći dio
MJERE STRATEGIJE ZA PODSTICANJE INVESTICIJA U CRNU GORU
3.1. MJERE ZA PODSTICANJE INVESTICIJA........22
3.2. AGENCIJA ZA PROMOCIJU INVESTICIJA-MIPA........23
3.3. PRINCIPI STRANIH ULAGANJA U CRNOJ GORI.......25
3.4. ELIMINISANJE BARIJERA ZA RAZVOJ STRANIH
ULAGANJA U CRNU GORU......28
3.5. REGULATORNI I INSTITUCIONALNI OKVIR
STRANIH ULAGANJA32
3.6. MODELI STRANIH ULAGANJA U CRNU GORU33
3.6.1. Ugovor o zajedničkom ulaganju (Joint venture) ....34
3.6.2. Osnivanje mješovitih društava35
3.6.3. Osnivanje sopstvenog preduzeća ino ulagača...35
3.6.4. Osnivanje dijela preduzeća (filijala) 35
3.6.5. Osnivanje predstavništava36
3.6.6. Osnivanje zastupništava....37
Četvrti dio
AKTUELNO STANJE STRANIH ULAGANJA U CRNOJ GORI
4.1. PLANIRANA STRANA ULAGANJA U CRNOJ GORI
ZA 2009 GOD. .......39
4.2. PLANIRANA STRANA ULAGANJA U TURISTIČKU
PRIVREDU CRNE GORE...40
4.3. OPIS PROJEKTA “VALDANOS”......41
4.4. NAMJENA PROJEKTA “VALDANOS”...42
4.5. FINANSIJSKI USLOVI PROJEKTA “VALDANOS”.....42
4.6. KLASIFIKACIJA PONUĐAČA PROJEKTA “VALDANOS”........42
4.7. PREGOVORI I FINALIZACIJA PROJEKTA “VALDANOS”.......44
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA.46
LITERATURA I OSTALI IZVORI.….48
Strane direktne investicije (SDI) predstavljaju jedan od najvažnijih instrumenata posredstvom kojih nacionalna ekonomija ima mogućnost za povećanje proizvodnje, uvoz know how-a, rast zaposlenosti, poboljšanje infrastrukture, smanjenja siromaštva.
Korist koja se ostvaruje korišćenjem SDI uslovila je da se danas na globalnom tržištu slobodnog kapitala stvori oštra konkurencija u cilju privlačenja SDI. Privilegija potenciranja ovih sredstava u strategiji privrednog rasta više ne pripada zemljama u razvoju, danas su i razvijene zemlje zabrinute zbog velikog pada SDI i one svoju strategiju ekonomske politike fokusiraju na stvaranju efektivnih instrumenata za privlačenje SDI. U tom pravcu politika SDI u svijetu ide uzlaznim trendom liberalizaije režima upliva SDI i stvaranja agencija za prepoznavanje i kontaktiranje potencijalnih investitora.
Predmet ovog master rada je da istraži koliko su značajna strana ulaganja za privredu Crne Gore i šta je sve potrebno da Crna Gora promjeni u svom zakonodavstvu da bi postala konkurentna na globalnom tržištu slobodnog kapitala.
Naučni cilj ovog istraživanja jeste naučna deskripcija stranih ulaganja,odnosno SDI i ostalih kapitalnih poslova sa inostranstvom koji zauzimaju najznačajnije mjesto kada je privreda Crne Gore u pitanju.
Takođe, ono ima i društveni cilj koji se ogleda u udovoljavanju praktičnim potrebama. Na primjeru Crne Gore može se učiti o načinima odražavanja stranih investicija na privredu u tranziciji.
Hipotetički okvir istraživanja sastoji se iz tzv. generalne i posebne hipoteze, a kao takve autor ovog rada navodi sledeće:
• Generalna hipoteza: Podređivanje državne politike stvaranju uslova za privlačenje stranih direktnih investicija i
• Posebna hipoteza: Način djelovanja Vlade Crne Gore , odnosno instrumenti koje Agencija za promociju stranih ulaganja u Crnoj gori uz podršku Vlade Crne Gore koristi u određivanju i održavanju ekonomske politike i stabilnog finansijskog sistema u cjelini, stvarajući neophodne uslove za prepoznavanje Crne Gore kao destinacije koja je povoljna za strane investicije.
Dio zemalja u kojim je proces tranzicije već završen (Česka, Slovačka, Slovenija, Poljska...), a koje su postale ili će uskoro postati članice Evropske unije, tim procesom će privući prije svega SDI u oblasti usluga kao i “Greenfield “ projekte, dok će za njima SDI najvise ulagati u M&A projekte. Sa druge strane, naporedo sa ovim procesom, strani investitori će biti privučeni i sa nastavkom i intezifikacijom procesa privatizacije u manjim zemljama Centralno-Istočne Evrope (Rumunija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Albanija, Hrvatska, BJRM, Crna Gora i Srbija ) koja kao manja tržišta, kao i zbog zakašnjenja procesa tranzicije, nisu bila interesentna za investitore koliko Poljska ili Česka. U ovim zemljama će se najvise ulagati u još uvijek neprivatizovana preduzeća u oblasti proizvodnje i usluga.
Dakle, cilj ovog rada je da prikaže način vođenja monetarne politike države Crne Gore i da čitaocu približi pojmove koji su vezani kako za međunarodne uslove i okvire za bilateralnih sporazuma tako i za vrste kapitalnih transakcija sa inostranstvom sa posebnim osvrtom na pojmove vezane za strane investicije .
Polazeći od postavljenih hipoteza i ciljeva istraživanja proistekla je i određena struktura rada. Rad se satoji iz četri cjeline. Prva, pod nazivom „Međunarodni uslovi i okviri za zaključivanje bilateralnih sporazuma o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja“ predstavlja svojevrstan uvod u temu kojom se rad bavi, i treba da čitaoca upozna sa međunarodnim zakonskim okvirom koji se sastoji od međunarodnih pravila, principa i procedura, institucionalnog ili drugog porekla, većeg ili manjeg pravnog značaja vezanih za stana ulaganja. Drugi dio rada posvećen je vrsti kapitalnih transakcija sa inostranstvom. Treća cjelina, koja nosi naziv „Mjere strategije za podsticanje investicija u Crnu Goru“, sastoji se iz strateških mjera koje predstavljaju grupu mjera koje treba da obezbijede stvaranje povoljnijih opštih uslova za strane direktne investicije u Crnoj Gori .Četvrti dio rada odnosi se na aktuelno stanje stranih ulaganja u Crnu Goru prikazano na primjeru tendera za valorizaciju vojnog kompleksa „Valdanos“.
1. MEĐUNARODNI USLOVI I OKVIRI ZA ZAKLJUČIVANJE BILATERALNIH SPORAZUMA O UZAJAMNOM PODSTICANJU I ZAŠTITI ULAGANJA
1.1. PRAVNI OKVIR ZA STRANA ULAGANJA
Pravni okvir za strana ulaganja sastoji se od široke lepeze nacionalnih i međunarodnih principa i pravila, različitih oblika i formi, koji se stalno menjaju i unapređuju.Ustanovljena međunarodna pravila i principi, čiji se broj stalno povećava, neprekidno se uzajamno prožimaju sa nacionalnim zakonima i drugim pravilima. Ovako određen «međunarodni zakonski okvir» sastoji se, dakle, od međunarodnih pravila, principa i procedura, institucionalnog ili drugog porekla, većeg ili manjeg pravnog značaja. Tako definisan pojam sadrži konkretno:
I Međunarodne multilateralne sporazume.
II Regionalne međunarodne sporazume u kojima učestvuje zemlje koje pripadaju određenoj grupi, s obzirom na svoju geografsku pripadnost ili po drugom kriterijumu.
III Bilateralne sporazume o podsticanju i zaštiti ulaganja koji se potpisuju između pojedinih zemalja.
IV Rezolucije organa i međunarodnih organizacija, bez obzira da li su pravno obavezujuće ili ne, koje se najčešće daju u formi preporuka.
I Međunarodni multilateralni sporazumi.
Međunarodnim multilateralnim sporazumima se definišu osnovna pravna pravila koja se u sferi stranih ulaganja ustanovljavaju pod okriljem međunarodnih organizacija. Takva su npr. pravila konstituisana u okviru Svetske trgovinske organizacije u delu koji se odnosi na strana ulaganja (npr. TRIP sporazum kojim se reguliše pitanje zaštite prava intelektualne svojine i sl.), zatim Konvencija o osnivanju multilateralne agencije za garantovanje investicija, osnovana sa ciljem podsticanja priliva investicija u zemlje članice pod pokroviteljstvom Međunarodne banke za obnovu i razvoj, Međunarodne finansijske korporacije i drugih međunarodnih razvojnih finansijskih institucija, kao i pravila utvrđena Konvencijom o rešavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država.
II Regionalni međunarodni sporazumi u kojima učestvuju zemlje koje pripadaju određenoj grupi, s obzirom na svoju geografsku pripadnost ili po drugom kriterijumu.
Regionalni sporazumi su oni koji su ograničeni na određeni broj zemalja potpisnica, po geografskoj pripadnosti ili po nekom drugom osnovu.Sporazumi o regionalnim ekonomskim integracijama, na primer, uključuju veći stepen zajedništva i saradnje između njihovih zemalja članica, koji obično prate nadnacionalni zajednički instituti (npr. NAFTA, APEC i OECD, kao drugi karakteristični primeri regionalnih sporazuma zemalja). Ovakvi sporazumi u velikoj meri utiču na sadržinu bilateralnih sporazuma u oblasti zaštite ulaganja koje zaključuju pojedine države između sebe.
III Bilateralni sporazumi o podsticanju i zaštiti ulaganja koji se potpisuju između pojedinih zemalja.
Bilateralni sporazumi su oni koje dve države, dva subjekta međunarodnog prava, zaključuju međusobno u cilju unapređenja uzajamnih ekonomskih odnosa i stvaranja povoljnih uslova za strane ulagače iz druge zemlje ugovornice. Njihovim potpisivanjem, i stupanjem na pravnu snagu (ispunjavanjem procedure koju svaka od strana ugovornica propisuje za stupanje na snagu međunarodnih ugovora, najčešće procesom ratifikacije u nacionalnoj Skupštini), oni, u formi lex specialis-a, postaju sastavni deo unutrašnjeg zakonodavstva odnosne države.
IV Rezolucije organa i međunarodnih organizacija, bez obzira da li su pravno obavezujuće ili ne, koje se najčešće daju u formi preporuka.
Rezolucije organa i međunarodnih organizacija predstavljaju neobavezujuće, fleksibilno sredstvo za zaokruživanje pravnog okvira i ustanovljavanja oblika stalne prakse u oblasti stranih ulaganja između različitih država.
UVODNA RAZMATRANJA..7
Prvi dio
MEĐUNARODNI USLOVI I OKVIRI ZA ZAKLJUČIVANJE BILATERALNIH SPORAZUMA O UZAJAMNOM PODSTICANJU I ZAŠTITI ULAGANJA
1.1. PRAVNI OKVIR ZA STRANA ULAGANJA10
1.2. POKUŠAJI STVARANJA JEDINSTVENE MEĐUNARODNE REGULATIVE U OBLASTI STRANIH ULAGNJA.....12
1.3. MODELI BILATERALNIH SPORAZUMA KAO OSNOV ZA STRANA ULAGANJA13
Drugi dio
DEFINICIJA I VRSTE KAPITALNIH TRANSAKCIJA SA INOSTRANSTVOM
2.1. GLAVNI PROPISI KOJI SE PRIMJENJU NA ULAGANJA
STRANIH LICA.....15
2.2. KAPITALNI POSLOVI SA INOSTRANSTVOM....16
Treći dio
MJERE STRATEGIJE ZA PODSTICANJE INVESTICIJA U CRNU GORU
3.1. MJERE ZA PODSTICANJE INVESTICIJA........22
3.2. AGENCIJA ZA PROMOCIJU INVESTICIJA-MIPA........23
3.3. PRINCIPI STRANIH ULAGANJA U CRNOJ GORI.......25
3.4. ELIMINISANJE BARIJERA ZA RAZVOJ STRANIH
ULAGANJA U CRNU GORU......28
3.5. REGULATORNI I INSTITUCIONALNI OKVIR
STRANIH ULAGANJA32
3.6. MODELI STRANIH ULAGANJA U CRNU GORU33
3.6.1. Ugovor o zajedničkom ulaganju (Joint venture) ....34
3.6.2. Osnivanje mješovitih društava35
3.6.3. Osnivanje sopstvenog preduzeća ino ulagača...35
3.6.4. Osnivanje dijela preduzeća (filijala) 35
3.6.5. Osnivanje predstavništava36
3.6.6. Osnivanje zastupništava....37
Četvrti dio
AKTUELNO STANJE STRANIH ULAGANJA U CRNOJ GORI
4.1. PLANIRANA STRANA ULAGANJA U CRNOJ GORI
ZA 2009 GOD. .......39
4.2. PLANIRANA STRANA ULAGANJA U TURISTIČKU
PRIVREDU CRNE GORE...40
4.3. OPIS PROJEKTA “VALDANOS”......41
4.4. NAMJENA PROJEKTA “VALDANOS”...42
4.5. FINANSIJSKI USLOVI PROJEKTA “VALDANOS”.....42
4.6. KLASIFIKACIJA PONUĐAČA PROJEKTA “VALDANOS”........42
4.7. PREGOVORI I FINALIZACIJA PROJEKTA “VALDANOS”.......44
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA.46
LITERATURA I OSTALI IZVORI.….48
Strane direktne investicije (SDI) predstavljaju jedan od najvažnijih instrumenata posredstvom kojih nacionalna ekonomija ima mogućnost za povećanje proizvodnje, uvoz know how-a, rast zaposlenosti, poboljšanje infrastrukture, smanjenja siromaštva.
Korist koja se ostvaruje korišćenjem SDI uslovila je da se danas na globalnom tržištu slobodnog kapitala stvori oštra konkurencija u cilju privlačenja SDI. Privilegija potenciranja ovih sredstava u strategiji privrednog rasta više ne pripada zemljama u razvoju, danas su i razvijene zemlje zabrinute zbog velikog pada SDI i one svoju strategiju ekonomske politike fokusiraju na stvaranju efektivnih instrumenata za privlačenje SDI. U tom pravcu politika SDI u svijetu ide uzlaznim trendom liberalizaije režima upliva SDI i stvaranja agencija za prepoznavanje i kontaktiranje potencijalnih investitora.
Predmet ovog master rada je da istraži koliko su značajna strana ulaganja za privredu Crne Gore i šta je sve potrebno da Crna Gora promjeni u svom zakonodavstvu da bi postala konkurentna na globalnom tržištu slobodnog kapitala.
Naučni cilj ovog istraživanja jeste naučna deskripcija stranih ulaganja,odnosno SDI i ostalih kapitalnih poslova sa inostranstvom koji zauzimaju najznačajnije mjesto kada je privreda Crne Gore u pitanju.
Takođe, ono ima i društveni cilj koji se ogleda u udovoljavanju praktičnim potrebama. Na primjeru Crne Gore može se učiti o načinima odražavanja stranih investicija na privredu u tranziciji.
Hipotetički okvir istraživanja sastoji se iz tzv. generalne i posebne hipoteze, a kao takve autor ovog rada navodi sledeće:
• Generalna hipoteza: Podređivanje državne politike stvaranju uslova za privlačenje stranih direktnih investicija i
• Posebna hipoteza: Način djelovanja Vlade Crne Gore , odnosno instrumenti koje Agencija za promociju stranih ulaganja u Crnoj gori uz podršku Vlade Crne Gore koristi u određivanju i održavanju ekonomske politike i stabilnog finansijskog sistema u cjelini, stvarajući neophodne uslove za prepoznavanje Crne Gore kao destinacije koja je povoljna za strane investicije.
Dio zemalja u kojim je proces tranzicije već završen (Česka, Slovačka, Slovenija, Poljska...), a koje su postale ili će uskoro postati članice Evropske unije, tim procesom će privući prije svega SDI u oblasti usluga kao i “Greenfield “ projekte, dok će za njima SDI najvise ulagati u M&A projekte. Sa druge strane, naporedo sa ovim procesom, strani investitori će biti privučeni i sa nastavkom i intezifikacijom procesa privatizacije u manjim zemljama Centralno-Istočne Evrope (Rumunija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Albanija, Hrvatska, BJRM, Crna Gora i Srbija ) koja kao manja tržišta, kao i zbog zakašnjenja procesa tranzicije, nisu bila interesentna za investitore koliko Poljska ili Česka. U ovim zemljama će se najvise ulagati u još uvijek neprivatizovana preduzeća u oblasti proizvodnje i usluga.
Dakle, cilj ovog rada je da prikaže način vođenja monetarne politike države Crne Gore i da čitaocu približi pojmove koji su vezani kako za međunarodne uslove i okvire za bilateralnih sporazuma tako i za vrste kapitalnih transakcija sa inostranstvom sa posebnim osvrtom na pojmove vezane za strane investicije .
Polazeći od postavljenih hipoteza i ciljeva istraživanja proistekla je i određena struktura rada. Rad se satoji iz četri cjeline. Prva, pod nazivom „Međunarodni uslovi i okviri za zaključivanje bilateralnih sporazuma o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja“ predstavlja svojevrstan uvod u temu kojom se rad bavi, i treba da čitaoca upozna sa međunarodnim zakonskim okvirom koji se sastoji od međunarodnih pravila, principa i procedura, institucionalnog ili drugog porekla, većeg ili manjeg pravnog značaja vezanih za stana ulaganja. Drugi dio rada posvećen je vrsti kapitalnih transakcija sa inostranstvom. Treća cjelina, koja nosi naziv „Mjere strategije za podsticanje investicija u Crnu Goru“, sastoji se iz strateških mjera koje predstavljaju grupu mjera koje treba da obezbijede stvaranje povoljnijih opštih uslova za strane direktne investicije u Crnoj Gori .Četvrti dio rada odnosi se na aktuelno stanje stranih ulaganja u Crnu Goru prikazano na primjeru tendera za valorizaciju vojnog kompleksa „Valdanos“.
1. MEĐUNARODNI USLOVI I OKVIRI ZA ZAKLJUČIVANJE BILATERALNIH SPORAZUMA O UZAJAMNOM PODSTICANJU I ZAŠTITI ULAGANJA
1.1. PRAVNI OKVIR ZA STRANA ULAGANJA
Pravni okvir za strana ulaganja sastoji se od široke lepeze nacionalnih i međunarodnih principa i pravila, različitih oblika i formi, koji se stalno menjaju i unapređuju.Ustanovljena međunarodna pravila i principi, čiji se broj stalno povećava, neprekidno se uzajamno prožimaju sa nacionalnim zakonima i drugim pravilima. Ovako određen «međunarodni zakonski okvir» sastoji se, dakle, od međunarodnih pravila, principa i procedura, institucionalnog ili drugog porekla, većeg ili manjeg pravnog značaja. Tako definisan pojam sadrži konkretno:
I Međunarodne multilateralne sporazume.
II Regionalne međunarodne sporazume u kojima učestvuje zemlje koje pripadaju određenoj grupi, s obzirom na svoju geografsku pripadnost ili po drugom kriterijumu.
III Bilateralne sporazume o podsticanju i zaštiti ulaganja koji se potpisuju između pojedinih zemalja.
IV Rezolucije organa i međunarodnih organizacija, bez obzira da li su pravno obavezujuće ili ne, koje se najčešće daju u formi preporuka.
I Međunarodni multilateralni sporazumi.
Međunarodnim multilateralnim sporazumima se definišu osnovna pravna pravila koja se u sferi stranih ulaganja ustanovljavaju pod okriljem međunarodnih organizacija. Takva su npr. pravila konstituisana u okviru Svetske trgovinske organizacije u delu koji se odnosi na strana ulaganja (npr. TRIP sporazum kojim se reguliše pitanje zaštite prava intelektualne svojine i sl.), zatim Konvencija o osnivanju multilateralne agencije za garantovanje investicija, osnovana sa ciljem podsticanja priliva investicija u zemlje članice pod pokroviteljstvom Međunarodne banke za obnovu i razvoj, Međunarodne finansijske korporacije i drugih međunarodnih razvojnih finansijskih institucija, kao i pravila utvrđena Konvencijom o rešavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država.
II Regionalni međunarodni sporazumi u kojima učestvuju zemlje koje pripadaju određenoj grupi, s obzirom na svoju geografsku pripadnost ili po drugom kriterijumu.
Regionalni sporazumi su oni koji su ograničeni na određeni broj zemalja potpisnica, po geografskoj pripadnosti ili po nekom drugom osnovu.Sporazumi o regionalnim ekonomskim integracijama, na primer, uključuju veći stepen zajedništva i saradnje između njihovih zemalja članica, koji obično prate nadnacionalni zajednički instituti (npr. NAFTA, APEC i OECD, kao drugi karakteristični primeri regionalnih sporazuma zemalja). Ovakvi sporazumi u velikoj meri utiču na sadržinu bilateralnih sporazuma u oblasti zaštite ulaganja koje zaključuju pojedine države između sebe.
III Bilateralni sporazumi o podsticanju i zaštiti ulaganja koji se potpisuju između pojedinih zemalja.
Bilateralni sporazumi su oni koje dve države, dva subjekta međunarodnog prava, zaključuju međusobno u cilju unapređenja uzajamnih ekonomskih odnosa i stvaranja povoljnih uslova za strane ulagače iz druge zemlje ugovornice. Njihovim potpisivanjem, i stupanjem na pravnu snagu (ispunjavanjem procedure koju svaka od strana ugovornica propisuje za stupanje na snagu međunarodnih ugovora, najčešće procesom ratifikacije u nacionalnoj Skupštini), oni, u formi lex specialis-a, postaju sastavni deo unutrašnjeg zakonodavstva odnosne države.
IV Rezolucije organa i međunarodnih organizacija, bez obzira da li su pravno obavezujuće ili ne, koje se najčešće daju u formi preporuka.
Rezolucije organa i međunarodnih organizacija predstavljaju neobavezujuće, fleksibilno sredstvo za zaokruživanje pravnog okvira i ustanovljavanja oblika stalne prakse u oblasti stranih ulaganja između različitih država.