23-07-2013, 10:35 PM
UVOD
Sadržaj
Šta je u prirodi, ili po prirodi, svrha svake prakse, odnosno pojedinačnog života? Najeksplicitniji odgovor na ovo pitanje leži na početku Politike, u kontekstu u kome se pojavljuju i dve definicije čoveka. Naime, na ovom mestu, Aristotel kaže da "prirodom neke stvari naziva ono što je svaka stvar po svom završenom razvoju, kao npr. čovek, konj, kuća". Time on prirodu neke stvari izjednačava sa svrhom kretanja, tj. svrhom prakse i života. U prirodi konja je, da se od svog dolaska na svet razvije u odraslu životinju, kojaće u što je moguće većoj meri reprezentovati odlike svoje vrste, dakle, lepotu, snagu, brzinu.
Sve stvari teže po prirodi, tome da ispune i realizuju ono što ime je od prirode dato, konju da bude konj, kući kuća, a čoveku čovek. Kroz praksu i život, treba da se aktualizuju mogućnosti koje su od prirode dodeljene nekom biću ili stvari. Tako pojam prirode ujedno obuhvata i početak i kraj, mogućnost i aktualnost, isto tako kao što je i pojam svrhe dvoznačan. Svrha je naime, nešto što nas kao cilj, kraj, privlači od samog početka nekog kretanja i sve vreme je prisutno na tom putu, od mogućnosti do aktualizacije. Neka mogućnost, (osobina, talenat) postaje stvarna, tek kada se realizuje, kada se ostvari, kada postane aktualna. Priroda kao mogućnost, kroz praksu i život postaje aktualna priroda. Sve u prirodi se zaprava kreće, deluje i živi, da bi se realizovale i u stvarnost pretvorile prirodno date mogućnosti. Praksa je tako najkraće rečeno, opšte kretanje od prirode kao mogućnosti do prirode kao aktualnosti.
Sve stvari teže po prirodi, tome da ispune i realizuju ono što ime je od prirode dato, konju da bude konj, kući kuća, a čoveku čovek. Kroz praksu i život, treba da se aktualizuju mogućnosti koje su od prirode dodeljene nekom biću ili stvari. Tako pojam prirode ujedno obuhvata i početak i kraj, mogućnost i aktualnost, isto tako kao što je i pojam svrhe dvoznačan. Svrha je naime, nešto što nas kao cilj, kraj, privlači od samog početka nekog kretanja i sve vreme je prisutno na tom putu, od mogućnosti do aktualizacije. Neka mogućnost, (osobina, talenat) postaje stvarna, tek kada se realizuje, kada se ostvari, kada postane aktualna. Priroda kao mogućnost, kroz praksu i život postaje aktualna priroda. Sve u prirodi se zaprava kreće, deluje i živi, da bi se realizovale i u stvarnost pretvorile prirodno date mogućnosti. Praksa je tako najkraće rečeno, opšte kretanje od prirode kao mogućnosti do prirode kao aktualnosti.
Sadržaj
UVOD 3
1 Zasnivanje političke sociologije 7
1.1 Politički logos i politički etos 11
1.2 Aristotelova politička antropologija 12
2 Određenje čoveka i karakter ljudske prakse 21
2.1 Praktički logos 29
3 Odnos etike i politike 31
3.1 Poimanje „dobrog“ i uloga polisa u obrazovanju za vrlinu 35
3.2 Etika, politika i sloboda 44
3.3 Istinska politička filozofija 54
ZAKLJUČAK 59
LITERATURA 63
1 Zasnivanje političke sociologije 7
1.1 Politički logos i politički etos 11
1.2 Aristotelova politička antropologija 12
2 Određenje čoveka i karakter ljudske prakse 21
2.1 Praktički logos 29
3 Odnos etike i politike 31
3.1 Poimanje „dobrog“ i uloga polisa u obrazovanju za vrlinu 35
3.2 Etika, politika i sloboda 44
3.3 Istinska politička filozofija 54
ZAKLJUČAK 59
LITERATURA 63