17-06-2013, 02:14 PM
Dejvid Harvi je neomarksistički teoretičar koji se bavi fenomenom urbanizma pod kapitalizmom. On je doktorirao geografiju 1961. godine na Kembridžu, i na početku svog naučnog rada bavio se temama kvantitativnog metoda primenjenog na prostorne nauke i razvoj pozitivističke geografije. Posle prelaska na Džon Hopkins univerzitet u Baltimoru, 1970. godine, Harvi se upoznaje sa marksističkom teorijom i počinje da se bavi temama društvene pravde. Od tada do danas on pokušava da uspostavi teoriju koja će moći da razume procese urbanizacije pod kapitalizmom, i logiku ovih procesa koji dovode do sve veće razlike između bogatih i siromašnih u svetu i do učestalih i sve dužih kriza kapitalizma. Po Harviju, kapitalizam kao dominantni način proizvodnje danas i logika njegove reprodukcije ključni su činioci proizvodnje siromaštva, zagađenosti, kriza, nejednakog geografskog razvoja, društvene nepravde. Kapitalizam ne može, po ovom autoru, da pronađe način da se reše navedeni problemi, jer upravo njegova logika dovodi do stvaranja tih problema, a dalji razvoj kapitalizma će samo još više gurati svet u ponor bede, ratova, eksploatacije i zagađenosti.
Rešenje se dakle mora tražiti u alternativama kapitalizmu. Harvi pokušava da uspostavi takvu vrstu teorije koja će pružiti dovoljno jaku podlogu za društvenu promenu. Međutim, sama teorija nije dovoljna za rušenje kapitalizma. Tu Harvi zamera mnogim postmodernističkim i poststrukturalističkim autorima. Promena samo u teorijskom diskursu ne može da učini ništa ako ujedno ne pruža i alate za praktično političko delanje. Tek sa jasnom, strogom, kritičkom teorijom, te sa ustanovljenim pravcima delanja u budućnosti, možemo da započnemo promenu sveta ka pravednom društvu.
Rešenje se dakle mora tražiti u alternativama kapitalizmu. Harvi pokušava da uspostavi takvu vrstu teorije koja će pružiti dovoljno jaku podlogu za društvenu promenu. Međutim, sama teorija nije dovoljna za rušenje kapitalizma. Tu Harvi zamera mnogim postmodernističkim i poststrukturalističkim autorima. Promena samo u teorijskom diskursu ne može da učini ništa ako ujedno ne pruža i alate za praktično političko delanje. Tek sa jasnom, strogom, kritičkom teorijom, te sa ustanovljenim pravcima delanja u budućnosti, možemo da započnemo promenu sveta ka pravednom društvu.
Sadržaj:
- Uvod
- 1. Odnos Dejvida Harvija prema naučnoj analizi
- 1.1 Status kvo, kontra – revolucionarna i revolucionarna teorija
- 1.2 Harvijeva dijalektika
- 2. Ka uspostavljanju istorijsko – geografskog materijalizma
- 2.1 Kapitalizam i prostor – vreme
- 2.2 Kapitalizam i radnička klasa
- 2.3 Kapitalizam, prostor – vreme, mesto i individua
- 3 Dejvid Harvi i utopija
- 3.1 Diskurs o prirodi
- 3.2 Telo u prostoru i vremenu
- 3.3 Momenat utopije
- 3.4 Pobunjeni arhitekta
- 3.5 Pravo na grad
- 4 Recepcija i kritika Harvijeve teorije
- 4.1 Recepcija teorije Dejvida Harvija
- 4.2 Kritika Harvijeve teorije
- 4.2.1 Kritika Harvijevog odnosa prema nauci
- 4.2.2 Kritika Harvijeve teorijske analize kapitalizma
- 4.2.3 Kritika Harvijevog akterskog pristupa i utopije
- Zaključak
- Literatura