04-06-2013, 03:01 PM
Uvod
Tomas Mor je jedan od najvećih predstavnika engleskog humanizma i najveći utopijski socijalista sve do devetnaestog vijeka. Studirao je na Oksfordskom univerzitetu. Sklopio je prijateljstvo sa Erazmom Roterdamskim,koji je napisao djelo „Pohvala ludosti“ koje posvećuje Moru. Kasnije Erazmo rukovodi pripremom jednog od najboljih izdanja „Utopije“. Mor je kao mlad stekao ugled u naučnim krugovima, učestvovao je i u političkom životu. Sve mu je to omogućilo da upozna društvene probleme svoga vremena, ekonomiju,pravosuđe i politički život,što je uticalo na njegovo glavno djelo „Utopiju“.
Na početku ovog djela Mor opisuje svoju ekspediciju u Francuskoj gde je bio poslan zbog nekih pregovora. Za vrijeme svog boravka njega je posjetio njegov bliski prijatelj Petar Egidije koga je upoznao sa izvanrednim i nadasve učenim čovjekom Rafaelom i njih dvojica su odmah pronašli zajedničke teme. T. Mor je sa velikom pažnjom slušao Rafaelove doživljaje i avanture, ali ga je najviše zainteresovalo kakve je sve narode sretao na svom putu i kakvo je njihovo državno uređenje. Rafael mu je odmah rekao da je na svojim putovanjima sretao razne narode čak i na mjestima na kojima se smatralo da nema nikog i da je državno uređenje različito kod svih naroda bilo da su oni primitivniji ili savremeniji. U jednom trenutku u njihov razgovor se ukljucio i kardinal kojem je Rafael pokušao objasniti da krađu ne treba kažnjavati sa najvecom mogucom kaznom odnosno smrću, jer je najprije država kriva što ga je svojom politikom dovela u situaciju da krade kako bi preživeo. Rafael to objašnjava tim što seljaci nemaju dovoljno sredstava za proizvodnju pa su prinuđeni da prodaju svoje proizvode po najnižom cenama koje su dovoljno visoke da bi se pokrili gubici i ulaganja seljaka u proizvodnju. On još kaže da se ubistvo i krađa kažnjavaju sa smrcu i da onda ništa ne sprečava lopove da ubiju nekoga pošto, ako ih uhvate slijedi ista kazna.
Na početku ovog djela Mor opisuje svoju ekspediciju u Francuskoj gde je bio poslan zbog nekih pregovora. Za vrijeme svog boravka njega je posjetio njegov bliski prijatelj Petar Egidije koga je upoznao sa izvanrednim i nadasve učenim čovjekom Rafaelom i njih dvojica su odmah pronašli zajedničke teme. T. Mor je sa velikom pažnjom slušao Rafaelove doživljaje i avanture, ali ga je najviše zainteresovalo kakve je sve narode sretao na svom putu i kakvo je njihovo državno uređenje. Rafael mu je odmah rekao da je na svojim putovanjima sretao razne narode čak i na mjestima na kojima se smatralo da nema nikog i da je državno uređenje različito kod svih naroda bilo da su oni primitivniji ili savremeniji. U jednom trenutku u njihov razgovor se ukljucio i kardinal kojem je Rafael pokušao objasniti da krađu ne treba kažnjavati sa najvecom mogucom kaznom odnosno smrću, jer je najprije država kriva što ga je svojom politikom dovela u situaciju da krade kako bi preživeo. Rafael to objašnjava tim što seljaci nemaju dovoljno sredstava za proizvodnju pa su prinuđeni da prodaju svoje proizvode po najnižom cenama koje su dovoljno visoke da bi se pokrili gubici i ulaganja seljaka u proizvodnju. On još kaže da se ubistvo i krađa kažnjavaju sa smrcu i da onda ništa ne sprečava lopove da ubiju nekoga pošto, ako ih uhvate slijedi ista kazna.